Crna Gora je ovog ljeta dobila jedan od važnijih infrastrukturnih ugovora u svojoj istoriji, nakon što je Monteput sa konzorcijumom koji predvode Briv Construction iz Kotora, Hering iz Širokog Brijega, Herc Gradnja iz Bileće, IPSA Institut iz Sarajeva i kineski Shandong Foreign Economic & Technical Cooperation potpisao ugovor za projektovanje i izgradnju prve faze obilaznice oko Budve.

Vrijednost ugovora iznosi 237.473.999 eura sa PDV-om, dok je vrijednost bez PDV-a 196,26 miliona eura, a projekat obuhvata oko devet kilometara trase između Markovića i Lastve Grbaljske, uključujući pristupne saobraćajnice. Rok za projektovanje i izgradnju je 48 mjeseci, što znači da će se ovaj posao realizovati tokom narednih godina i da će značajan dio novca tek početi da se sliva kroz izvođački lanac.

Već na prvom koraku vidi se zbog čega velike infrastrukturne poslove više nije moguće posmatrati samo kroz granice Crne Gore. U jednom ugovoru vrijednom gotovo četvrt milijarde eura nalaze se crnogorska građevinska kompanija, dvije firme iz Hercegovine, sarajevski inženjerski institut i velika kineska kompanija koja istovremeno radi na nekim od najvećih saobraćajnih projekata u Srbiji.

Upravo ime Shandong otvara vrata mnogo široj priči.

SHANDONG: OD BUDVANSKE OBILAZNICE DO PROJEKTA VRIJEDNOG 1,3 MLIJARDE EURA

Kineski Shandong nije samo jedan od članova konzorcijuma koji će graditi obilaznicu oko Budve. U susjednoj Srbiji ista kompanija nastupa u znatno većoj ulozi, kao glavni izvođač projekta „Vožd Karađorđe“, odnosno Šumadijskog koridora, čija ugovorena vrijednost za sektore dva i tri iznosi 1.312.774.094 eura.

Prema podacima Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije, Shandong International Economic and Technical Cooperation Group naveden je kao glavni ugovarač i izvođač, dok je investitor javno preduzeće „Koridori Srbije“.

Tako se dobija prva konkretna poslovna veza koja prelazi crnogorsku granicu: kompanija koja je u Crnoj Gori član konzorcijuma na projektu vrijednom 237,47 miliona eura u Srbiji je glavni izvođač projekta vrijednog više od 1,3 milijarde eura. Sama činjenica da ista međunarodna kompanija radi u obje države nije neuobičajena niti predstavlja dokaz bilo kakve nepravilnosti, ali je značajna kada se pokušava razumjeti ko su veliki igrači koji će u narednim godinama uzimati najveći dio infrastrukturnog tržišta regiona.

Jer Shandong se u ovom dijelu Balkana nije pojavio juče.

POSAO KOJI JE VEĆ POVEZIVAO SRBIJU SA CRNOM GOROM

Prije „Vožda Karađorđa“ Shandong je već imao važnu ulogu u izgradnji srpskog dijela pravca koji se planira kao veza Beograda sa južnim Jadranom. Ministarstvo građevinarstva Srbije navodi da je Shandong High Speed Group bio generalni izvođač radova na dionicama Obrenovac–Ub i Lajkovac–Ljig na Koridoru 11, a vrijednost tih ugovora iznosila je ukupno 333,75 miliona dolara.

Koridor 11 ima posebno značenje za Crnu Goru jer je dio šireg pravca Beograd–Južni Jadran, odnosno saobraćajne veze koja treba da približi Srbiju crnogorskoj granici i luci Bar. Na taj način se već iz ranijih projekata može pratiti kako se kineske građevinske kompanije uključuju u infrastrukturne poslove koji geografski i ekonomski povezuju dvije države.

Ta veza bi u narednim godinama mogla postati još važnija jer se u Srbiji priprema nastavak autoputa prema Boljarima.

Dionica Požega–Boljare, prema podacima srpskog ministarstva, trebalo bi da bude duga oko 107 kilometara i podijeljena na pravce Požega–Duga Poljana i Duga Poljana–Boljare. Procijenjena vrijednost radova kreće se između tri i 3,5 milijardi eura, a planirano je devet tunela ukupne dužine više od 16 kilometara i 113 mostovskih konstrukcija ukupne dužine gotovo 42 kilometra.

CRNA GORA OTVORILA NOVI POSAO OD GOTOVO 700 MILIONA

Dok se u Srbiji planiraju milijarde za pravac prema Crnoj Gori, i sama Crna Gora ulazi u novu fazu velikih infrastrukturnih ulaganja. Za dionicu autoputa Mateševo–Andrijevica, dugu oko 23,5 kilometara, izabran je konzorcijum koji čine POWERCHINA, STECOL i PCCD, a vrijednost ugovora iznosi 693.969.668,88 eura.

Ugovor je potpisan u februaru 2026. godine, a završetak radova planiran je za 2033. godinu. Projekat se finansira kombinacijom kredita Evropske banke za obnovu i razvoj od 200 miliona eura i granta Evropske unije od 150 miliona eura.

Na tenderu su se pojavile i druge velike međunarodne kompanije. Konzorcijum Cengiz–Azvirt ponudio je oko 735 miliona eura, China Communications Construction Company oko 724,6 miliona, dok je izabrana ponuda POWERCHINA–STECOL–PCCD iznosila oko 694 miliona eura. Konzorcijum Shandong Foreign Economic & Technical Cooperation i Shandong Luqiao Group takođe je učestvovao u postupku, ali njegova finansijska ponuda nije otvorena jer nije ispunio uslove za prelazak u tu fazu.

Ovaj tender pokazuje koliko je usko tržište velikih infrastrukturnih izvođača. Imena koja se pojavljuju u Crnoj Gori nijesu izolovana od onoga što se radi u Srbiji, BiH ili drugim državama regiona, već predstavljaju dio mnogo šire međunarodne građevinske industrije koja se posljednjih godina sve snažnije pozicionira na Zapadnom Balkanu.

HERING IZ BUDVE VODI PREMA KORIDORU VC U BOSNI I HERCEGOVINI

Druga veza iz budvanskog konzorcijuma vodi prema Bosni i Hercegovini, gdje Hering iz Širokog Brijega već učestvuje u velikim infrastrukturnim poslovima. Kompanija je na poddionici Tunel Kvanj–Buna na Koridoru Vc u Federaciji BiH dio konzorcijuma sa kineskim China Road and Bridge Corporation i kompanijom Azvirt, a vrijednost ugovora iznosi 125.231.549 eura bez PDV-a.

Hering je u ovom slučaju regionalni partner velikim međunarodnim kompanijama, kao što je u Budvi partner Shandongu, što pokazuje kako se domaće i regionalne građevinske kompanije uključuju u velike međunarodne konzorcijume.

Sličnu ulogu u budvanskom projektu ima i Herc Gradnja iz Bileće. Ta kompanija na svojoj referentnoj listi navodi projekte iz oblasti visokogradnje, niskogradnje i energetike, među kojima su Hidroelektrana Ulog vrijedna oko 70 miliona eura i novi kompleks bolnice u Trebinju čija je vrijednost, prema podacima kompanije, 128,45 miliona konvertibilnih maraka.

Kada se ti podaci spoje sa budvanskim ugovorom, postaje jasno da veliki crnogorski projekat nije samo posao nekoliko kompanija registrovanih u Crnoj Gori, već ulazna tačka u poslovni lanac koji već obuhvata najmanje Crnu Goru, BiH, Srbiju i Kinu.

ŠTA SE DEŠAVA NAKON ŠTO VELIKE KOMPANIJE DOBIJU POSAO?

Upravo na ovom mjestu, prema saznanjima Standarda, otvara se još jedan segment poslovne prakse velikih građevinskih kompanija koji zahtijeva dodatnu provjeru kroz konkretne ugovore i finansijsku dokumentaciju. Prema nezvaničnim informacijama Standarda, postoje slučajevi u kojima se velike građevinske kompanije prijave na javni tender, ispune uslove i dobiju posao, a zatim dio realizacije ugovorenog posla prepuste drugoj kompaniji, odnosno posao praktično ustupe ili ga kroz podugovarački aranžman prenesu na drugog izvođača, uz određenu procentualnu naknadu.

Takva praksa otvara važno pitanje o tome ko je zapravo izvršilac posla koji je država dodijelila nakon sprovedenog tendera, ali i zbog čega je određena kompanija uopšte morala da bude glavni ponuđač ako se značajan dio posla kasnije prenosi drugom izvođaču.

Veliki građevinski projekti po prirodi posla uključuju veliki broj specijalizovanih kompanija i tenderska dokumentacija u pravilu predviđa mogućnost angažovanja podizvođača. Međutim, potpuno je druga stvar ukoliko se utvrdi da kompanija koja je na tenderu pobijedila posao faktički prepusti drugoj firmi uz procenat, posebno ako je upravo kapacitet pobjedničke kompanije bio jedan od razloga zbog kojih je dobila ugovor.

Zbog toga je kod ovakvih poslova potrebno pratiti ne samo ime pobjednika tendera, već i ko stvarno izvodi radove, pod kojim uslovima, kome se plaća, kolika je vrijednost prenesenog posla i da li je riječ o klasičnom podizvođačkom odnosu ili o aranžmanu u kojem pobjednik tendera praktično preprodaje posao koji je dobio od države.

Ako se takvi slučajevi dokumentuju, oni bi predstavljali jedan od ključnih elemenata za razumijevanje načina na koji funkcioniše regionalno građevinsko tržište, jer bi pokazali da se formalni pobjednik tendera i kompanija koja na kraju izvodi najveći dio radova ne moraju uvijek poklapati.

ZAŠTO JE OVO VAŽNO I ZA EVROPSKI NOVAC

U cijeloj priči posebno mjesto imaju projekti koji se finansiraju novcem međunarodnih finansijskih institucija ili kroz evropske grantove. Na dionici Mateševo–Andrijevica, na primjer, u finansijskoj konstrukciji učestvuju EBRD i Evropska unija, dok IPSA navodi da je radila na projektima finansiranim od međunarodnih finansijskih institucija.

Evropski revizori su u svojoj analizi ulaganja u transportnu infrastrukturu Zapadnog Balkana upozorili na slabosti u praćenju projekata, uključujući probleme sa ažuriranjem podataka, prijavljivanjem kašnjenja i nadzorom realizacije. Revizija je obuhvatila 12 projekata ukupne vrijednosti 341,6 miliona eura, dok je ukupna podrška EU za transportnu infrastrukturu Zapadnog Balkana u analiziranom periodu dostigla 527 miliona eura.

Evropska komisija istovremeno javne nabavke, građevinarstvo, energetiku i infrastrukturu prepoznaje kao oblasti u kojima postoji povećan rizik od korupcije, upravo zbog velikih iznosa javnog novca, složenosti postupaka i velikog broja aktera uključenih u realizaciju projekata.

To ne znači da je svaki veliki infrastrukturni ugovor sumnjiv, niti da činjenica da međunarodna kompanija radi u više država predstavlja problem. Ono što jeste važno jeste da javnost može da prati ko učestvuje u tim poslovima, kako su izabrani, koliko je ugovor vrijedan, ko su podizvođači i da li se ugovorena vrijednost mijenja tokom realizacije.

BALKAN KAO JEDNO TRŽIŠTE VELIKIH GRAĐEVINSKIH KOMPANIJA

Kada se sve ove činjenice stave na jednu mapu, slika postaje mnogo šira od pojedinačnih crnogorskih tendera. U Budvi se Shandong pojavljuje kao dio konzorcijuma vrijednog 237,47 miliona eura, dok u Srbiji vodi projekat od 1,31 milijardu eura; ranije je bio uključen u izgradnju dionica Koridora 11, pravca koji Srbiju povezuje sa projektovanim koridorom prema Crnoj Gori. Hering iz Hercegovine u Crnoj Gori ulazi u posao sa Shandongom, dok u BiH radi sa drugim velikim međunarodnim izvođačima. Herc Gradnja iz Bileće preko Budve ulazi na crnogorsko tržište, dok IPSA Institut iz Sarajeva povezuje regionalne projekte sa međunarodnim inženjerskim i finansijskim institucijama.

U isto vrijeme, Crna Gora angažuje POWERCHINA, STECOL i PCCD na dionici vrijednoj gotovo 694 miliona eura, dok se za nastavak pravca prema Boljarama u Srbiji govori o investiciji od tri do 3,5 milijardi eura.

Ako se tim poslovima dodaju projekti na Koridoru Vc u BiH, nove dionice autoputeva u Srbiji, crnogorski autoput i brze saobraćajnice, dobija se regionalno infrastrukturno tržište čija se ukupna vrijednost mjeri milijardama eura.

U tom tržištu granice država više nijesu granice poslovanja. Kompanije prelaze iz jedne države u drugu, udružuju se sa različitim partnerima, mijenjaju uloge od glavnog izvođača do člana konzorcijuma, a njihovi regionalni partneri pojavljuju se na različitim projektima.

Upravo zato je sljedeći korak mnogo važniji od samog popisa dobitnika tendera: potrebno je utvrditi ko su stvarni vlasnici tih kompanija, koje su njihove povezane firme, ko su podizvođači na svakom projektu, ko finansira gradnju, koliko je ugovoreno, koliko isplaćeno, da li je bilo aneksa i koliko je projekat na kraju zaista koštao.

Tek kada se ti podaci ukrste za Crnu Goru, Srbiju, BiH i druge države regiona, može se dobiti potpuna slika o tome kako funkcioniše tržište koje će u narednim godinama upravljati milijardama eura javnog i međunarodnog novca.