Drugostepena presuda donijeta je 8. septembra, u postupku koji je pokrenula Eparhija podgoričko-dukljanska koju zastupa Lav Lajović, protiv države Crne Gore, odnosno Vlade, i SPC.

Osnovni sud u Podgorici je 22. jula 2024. odbacio kao nedozvoljenu tužbu Eparhije podgoričko-dukljanske kojom je traženo da se Temeljni ugovor proglasi ništavim. Takođe je kao neosnovan odbijen zahtjev da se utvrdi da su država i SPC zaključenjem Temeljnog ugovora izvršile diskriminaciju prema Eparhiji podgoričko-dukljanskoj po osnovu vjere i uvjerenja. Odbijeni su i zahtjevi da se tuženima zabrani vršenje radnji od kojih prijeti diskriminacija, kao i za naknadu materijalne i nematerijalne štete, prenose Vijesti.

Prvostepenom odlukom tužilja je obavezana i da državi i SPC plati po 450 eura troškova postupka.

Temeljni ugovor potpisali su 3. avgusta 2022. u Vili Gorica u Podgorici tadašnji premijer Dritan Abazović (GP URA) i patrijarh SPC Porfirije.

Potpisivanje je bilo iznenadno, uz protest jednog broja građana, a nakon toga uslijedile su oštre kritike dijela političkih partija i javnosti, kako na sadržaj ugovora, tako i na proceduru. Nakon 17 dana od potpisivanja Temeljnog ugovora, Skupština je izglasala nepovjerenje Abazovićevoj Vladi…

O zakonitosti ugovora odlučuje Ustavni sud

Viši sud je prihvatio stav prvostepenog suda da Temeljni ugovor nije zaključen shodno odredbama Zakona o obligacionim odnosima, već na osnovu ovlašćenja koje Vlada ima prema Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, te da u materijalno-pravnom smislu ,,dominantno sadrži obilježja opšteg pravnog akta” – odnosno opšte i apstraktne norme kojima se uređuju prava i obaveze vjerske zajednice.

,,Ovaj akt je podložan ustavnoj sudskoj kontroli, kako u formalno-pravnom, tako i u materijalno-pravnom sadržinskom smislu, pa je stoga jedino Ustavni sud Crne Gore ovlašćen da ispituje zakonitost opšteg pravnog akta – Temeljnog ugovora”, navodi se u presudi.

Viši sud podsjeća je da je Ustavni sud već razmatrao Temeljni ugovor i u aprilu 2024. odbio predloge za utvrđivanje njegove neustavnosti i nezakonitosti.

Viši sud je ukazao da Eparhija podgoričko-dukljanska nije pružila dokaze kojima bi učinila vjerovatnim da je zaključenjem Temeljnog ugovora diskriminisana po osnovu vjere ili uvjerenja, jer neće biti u mogućnosti da služi u objektima koji nijesu u vlasništvu ,,tužilje drugog reda” (SPC) i da će SPC, na osnovu Temeljnog ugovora postati vlasnik na tim objektima.

Sud se pozvao na Zakon o slobodi vjeroispovijesti, prema kojem registrovane vjerske zajednice imaju svojstvo pravnog lica, dok se imovinski sporovi između njih, države, lokalne samouprave i drugih fizičkih i pravnih lica rješavaju pred redovnim sudovima.

,,Dakle, sva sporna pitanja oko uknjižbe na vjerskim objektima, tužilja (Eparhija podgoričko-dukljanska) kao vjerska organizacija, može rješavati u skladu sa važećim pravnim poretkom, tj. zakonima, zavisno od vrste spora, u skladu sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti”, piše, između ostalog, u presudi.

U presudi se navodi i da je Eparhija podgoričko-dukljanska, kao vjerska organizacija, mogla da traži zaključivanje ugovora sa državom, ali da to u konkretnom slučaju nije učinila, zbog čega nije dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na SPC.

Viši sud ukazuje i na član 7 Temeljnog ugovora, kojim se država obavezala da, u skladu sa svojim pravnim poretkom, uknjiži sve neupisane nepokretnosti koje su u vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske i eparhija SPC. Podsjeća i na ocjenu Ustavnog suda da ta odredba ne omogućava zloupotrebu prava, niti se SPC daju veća prava, a imovinski sporovi i dalje se moraju rješavati na osnovu zakona.

Zbog toga, kako je pojašnjeno, Viši sud nije prihvatio tvrdnje da bi imovina koju država trenutno drži mogla automatski biti prenijeta na SPC, niti da tužilja zbog ugovora više neće moći da obavlja vjerske obrede u preko 40 pravoslavnih objekata koji nijesu u vlasništvu države, i ako smatra da joj je povrijeđeno pravo svojine i državine ,,zaštitu prava može isključivo ostvariti u posebnom postupku pred nadležnim sudom”.

Prema ocjeni suda, tužilja nije dokazala da joj je po osnovu Temeljnog ugovora zabranjeno služenje u vjerskim objektima na kojima je imala pravo državine, niti da je zbog pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu.