U intervjuu za Standard poručuje da je Skupština pod „političkim udarom gradonačelnika koji u njoj nema većinu“, da pokušaj osporavanja konsultacija sa građanima vidi kao udar na neposrednu demokratiju, ali otkriva i da mu je iz kruga vlasti poslata poruka da se „primiri“, nakon čega su, kako tvrdi, uslijedile prve naznake kampanje kompromitacije.

Perić kaže da se ne osjeća ugroženo i da ne traži zaštitu, ali insistira da javnost mora znati zbog čega se pokušava diskreditovati svako ko kontroliše vlast. Istovremeno poručuje da nikome ništa politički ne duguje, da nije „ničiji politički lutak“ i da će nastaviti da otvara Skupštinu građanima, jer smatra da upravo jačanje njihovog uticaja izaziva nervozu partijskih struktura.

„VLAST BI DA SKUPŠTINA SAMO DIŽE RUKE“

STANDARD: Otvorili ste Skupštinu građanima, a izvršna vlast je zbog toga zatražila inspekcijski nadzor. Je li ovdje zaista riječ o sporu oko procedure ili o pokušaju da vam se politički vežu ruke?

PERIĆ: Izvršna vlast u Podgorici ne razumije značaj i funkciju lokalne samouprave, sljedstveno tome još manje im je bliska ideja uključivanja građana u donošenje odluka. Postoji ozbiljan problem nerazumijevanja osnovnih demokratskih načela, ali i opasan osjećaj da je partitokratija ono što nam je potrebno. Otud toliki otpor da se prihvati da bi vlast trebalo da pripada građanima, a da institucije postoje da njihov glas pretvore u odluke. Oni su trenutno na stanovištu logike pune partitokratija: partijski interes postavlja iznad građanina, a odlučivanje svode na dogovore partijskih vrhova. I sasvim očekivano: za to optužuje sve druge.

Naravno da ova inicijativa vlasti nije pitanje procedure, već želje da se obesmisli sama ideja neposredne demokratije. Oni joj suprostavljaju autokratski obrazac: da jedan zna, da jedan sve može, da jedan odlučuje i da su svi ostali smetnja. Njihov napor je usmjeren u tom pravcu i to čine na način koji znaju i umiju – pozivajući u pomoć vlast sa državnog nivoa. Njih ne zanima to što na taj način podrivaju ideju lokalne samouprave, već smatraju da im pripada vlast bez mogućnosti njene kontrole. Uz to, oni nemaju podršku u samom parlamentu, niti je većina odborničkih mandata na izborima dobijena za ovo kadrovsko rješenje za gradonačelnika. I sa svim demokratskim deficitima koje imaju, šta oni rade: pokušavaju obesmisliti Skupštinu koja je birala tu izvršnu vlast.

Dakle, oni ne vide predstavničko tijelo kao prostor debate o tome kako donijeti najbolje moguće odluke, već kao mjesto gdje treba da se dignu ruke za ono što gradonačlenik koji nema većinu zamisli. Otud sve ide.

STANDARD: Ako Ministarstvo javne uprave utvrdi da konsultacije sa građanima nijesu predviđene Statutom ili Poslovnikom, hoćete li ih obustaviti ili ćete tražiti promjenu pravila kako bi postale institucionalna praksa?

PERIĆ: Sačekajmo stav Ministarstva javne uprave, ali neka ostane zabilježeno: da je postupak pokrenut sam prvo saznao iz medija. Kako bilo: Ustav i zakon su za sve nas obavezujući i moraju biti iznad bilo čije političke volje i namjere.

„SKUPŠTINA JE POD POLITIČKIM UDAROM GRADONAČELNIKA“

STANDARD: Saša Mujović kaže da je saradnja sa Skupštinom svedena na „tehnički minimum“, vi njega optužujete da brani partitokratiju. Može li Podgorica normalno funkcionisati dok predsjednik Skupštine i gradonačelnik praktično vode politički rat?

PERIĆ: Demokratija počiva na sukobu mišljenja, ideja, ako hoćete i koncepcija. Ne vidim da je to sporno, još manje štetno na bilo koji način. Građani od tog sukoba, zapravo mogu imati korist, jer svako može vidjeti da se institucije danas pažljivije odnose prema zahtjevima građana i da njihov glas ima veću težinu. Zar to nije dobra stvar?

Inače, nije problem što se Skupština i kabinet Gradonačelnika nisu u političkom saglasju, već što izvršna vlast želi da potčini onu normativnu. Drugim riječima: žele da sami određuju pravila po kojima će se ponašati i po kojima bi njihov rad bio ocjenjivan. Zato je Skupština pod političkim udarom gradonačelnika koji u njoj nema većinu. Da naglasim da ne očekujem da gradonačelnik misli kao većina odbornika, već da on poštuje Skupštinu koja je zapravo brana bilo čijoj samovolji.

„PORUKA JE BILA DA SE PRIMIRIM“

STANDARD: Tvrdite da vam je iz kruga vlasti poručeno: „jezik za zube ili kreće kampanja protiv tebe“. Ako znate od koga je poruka došla, zašto ne kažete ime – i ako je to bila prijetnja, jeste li je prijavili nadležnima?

PERIĆ: Druge su riječi korišćene. O tome sam već informisao javnost, a suština poruke bila je vrlo jasna: da se „primirim“. Ne bih tu informaciju ni objavljivao da prethodno nijesam imao najavu, a potom i prve naznake kampanje sa ciljem pokušaja kompromitacija, a koja je trebalo da uslijedi. Smatrao sam da je važno da građani znaju šta se dešava. Mene je, da budem otvoren, čak i nasmijalo šta su pokušali da plasiraju na početku te bot-kampanje. Očigledno su je u jednom trenutku zaustavili. Da li privremeno ili trajno, vidjećemo. Ali da budem potpuno jasan: ne tražim nikakvu zaštitu i ne osjećam se ugroženo. Ono što želim jeste da javnost razumije širu sliku i, još važnije, da bude bjelodan motiv: diskreditacija onog ko bi na bilo koji način mogao kontrolisati vlast i otvarati vrata institucija za glas građana kao osnovni korektivni faktor u donošenju odluka.

„NIJESAM NIČIJI POLITIČKI LUTAK“

STANDARD: Izabrani ste glasovima DPS-a, DNP-a, Evropskog saveza, SEP-a i Preokreta. Jeste li danas predsjednik nove parlamentarne većine ili predsjednik parlamenta u kojem zapravo nikakva stabilna većina ne postoji?

PERIĆ: Mislim da je potpuno deplasirano da se bavimo time ko je za mene glasao, a ko nije. Osim partijskih vojnika, ne vidim da to pretjerano zanima nekog. Ključno pitanje je šta je tim izborom postignuto? Ponavljam po ko zna koji put: osujećena je namjera da se Skupština raspušti i uvede prinudna uprava. Ko je to podržao ili nije, te iz kojih političkih razloga – to je stvar procjene svakog pojedinca, odnosno političkog subjekta, i toga iza čega želi stati i šta želi braniti.

Rad Skupštine od izbora predsjednika nije otežao već olakšao rad sistema Glavnog grada, a odluke su donošena različitim većinama, tako da je nju teško striktno definisati – što ne doživljavam spornim, još manje lošim. Sasvim suprotno: svako je pred građanima odgovoran za ono što glasa .

STANDARD: Iz PES-a su već stizale poruke o mogućoj vašoj smjeni zbog navodne „samovolje“. Koliko je ta prijetnja realna i znate li ko danas ima 30 ruku za vašu smjenu – ili za vašu podršku?

PERIĆ: Svaka inicijativa koja bude podnesena, u skladu sa Poslovnikom, u najkraćem mogućem roku biće na dnevnom redu.

Ne dugujem politički ništa nikome, niti je meni iko dužan. Nijesam ničiji politički lutak i vodim autonomnu politiku. Jednako tako poštujem i autonomju svakog drugog da glasa kako misli da je ispravno. Vjerujem da je to fer postavka.

„VLAST NIJE FORMIRALA NOVU VEĆINU, NIJE IŠLA NA IZBORE, NITI JE PODNIJELA OSTAVKU“

STANDARD: Rekli ste: ili nova većina ili izbori. Koliko dugo onda može trajati ovo međustanje i postoji li trenutak kada ćete sami reći – ovako više nema smisla?

PERIĆ: Nevjerovatno je da danas polemišem sa rečenicom koju sam izgovorio komenntarišući situaciju od prije pet ili šest mjeseci, posebno nakon što sam više puta objasnio da je ta informacija ciljano izvučena i smještena u potpuno drugi vremenski okvir.

Dakle, da ponovim ono što sam tada rekao i iza čega i danas stojim: kada izgubite većinu, postoje tri mogućnosti – formirate novu većinu, idete na izbore ili podnesete ostavku. To sam govorio objašnjavajući situaciju sa početka ove godine. Vlast nije uradila ništa od nabrojanog. Umjesto toga, sa državnog nivoa vođena je kampanja za uvođenje prinudne uprave u Podgorici.

Inače, ovo je zanimljiva situacija jer se neprestano reinterpretira realnost ka ciljanoj percepciji da je parlament zapravo smetnja, jer je u nekakvom haosu – a u stvarnosti je zapravo njegov rad odblokiran.

„BOTOVI SE FINANSIRAJU SA DRŽAVNOG, LOKALNOG I PARTIJSKOG NIVOA“

STANDARD: Tvrdili ste da se kroz ugovore o djelu u Glavnom gradu plaća „armija botova“ i najavili da će sve biti javno. Prošla su dva mjeseca – gdje su imena, ugovori i dokazi?

PERIĆ: Tu temu sam otvorio iz jednostavnog razloga: moramo se odlučiti da li ćemo odluke donositi na osnovu istine ili laži. Mi imamo sitauciju da se kreira slika na neistinama koje na kraju plaćaju građani. Da li je ta istina gorka? Jeste, ali što se prije suočimo sa njom, to je prije moguća ako hoćete ne samo politička, već i društvena akcija koja bi politiku vratila u okvir donošenja odluka od opšteg interesa za zajednicu, a ne kreiranja kampanja blaćenje ljudi kako bi se odbranili partijske kalkulacije.

I ponovo moram da se bavim objašnjavanjem kako je iskrivljavano ono što sam rekao. Pogledajte intervju: jasno sam rekao da se sa državnog, lokalnog i partijskog nivoa finansiraju botovi. I iza toga stojim. Nijesam fokus stavio na Glavni grad i, korak dalje, čak ni pomenuo decidno u tom kontekstu. Pa ipak, nekako funkcioneri izvršne vlasti Glavnog grada osjetili su potrebu da šalju saopštenje za medije na tu temu. Da dodam: potpise tog saopštenja još nismo vidjeli, što takođe govori ponešto. Situaciju u Glavnom gradu sam kritikovao zbog velikog broja ugovora o djelu, a što zapravo znači potvrdu neefikasnosti sistema i manjkavih sistematizacija.

Kada je riječ o dokazima, sa ovom vlašću sam već navikao na situaciju da, čak i kada ih iznesem pred nadležnim organima, odgovor bude da ne govorim istinu. Sjetimo se priče o duplom prebivalištu premijera ili tvrdnji da nije postojala odluka o zaduženju iz decembra 2020. godine – nakon godinu ili dvije dobio sam potvrdu da sam bio u pravu.

Dakle, ova tema će biti obrađivana do izbora, prije svega kroz institucije. I da ne bude nedorečenosti: već 24 sata nakon moje izjave u javnost su procurili materijali koji su išli u prilog onome što sam tvrdio. Putem društvenih mreža su plasirani dokazi obuhvatniji čak i od onoga o čemu sam govorio. Sada pitam jednostavno: da li je iko, po službenoj dužnosti, to provjeravao? Ako nije, onda je i to odgovor u kome je sadržan motiv zašto praktikujem pristup koji sam obrazložio.

„PARTITOKRATIJA SE OSJEĆA UGROŽENOM“

STANDARD: Konsultacije sa građanima jesu novina, ali na posljednjima je bilo tridesetak građana i svega nekoliko odbornika. Možete li navesti jednu konkretnu odluku koju je glas građana već promijenio – da ova praksa ne ostane samo lijepa demokratska forma?

PERIĆ: Za početak, evo dvije konkretne stvari: na konsultacijama smo otvorili pitanje raspolaganja prostorom za umjetnike, a prvi put smo imali i javnu polemiku o spomen obilježju gdje su oni koji različito vide stvari iznosili svoju argumentaciju na zaista civilizovan način – na čemu sam lično posebno zahvalan. Razgovarali smo i o planiranju prostora, ali i o drugim temama koje su sadržane u tačkama predloženog dnevnog reda za XXI sjednicu Skupštine. Dodatno su konsultacije otvorile više desetina sasvim konkretnih problema u planiranju i građenju u Podgorici – što na samim konsultacijama što u dopisima koji su proistekli iz njih.

I uprkos pritisku vlasti i neprimjerenom kvalifikovanju građana koji učestvuju, ljudi dolaze. A treba pitati i zašto vlasti smeta da građani direktno razgovaraju sa predstavnicima institucija? Ja bih, recimo, vrlo rado otišao na događaje koje organizuje vlast i saopštio svoje mišljenje – samo što se oni prilično trude da takve događaje „sakriju“ od mene. Evo ovdje da kažem: neka me pozovu, rado ću se odazvati i prenijeti im brojne primjedbe građana.

Ne treba zaboraviti ni da su građani rezervisani zbog ranijih iskustava sa javnim debatama, gdje njihovi predlozi, sugestije i komentari nisu razmatrani ni na približno adekvatan način. Zato uspostavljanje povjerenja samo po sebi traži vremena. Druge konsultacije bile su posjećenije od prvih i vjerujem da će građani sve više koristiti ovakav vid neposredne komunikacije.

I da podvučem još nešto: upravo na tom modelu dobio sam podršku da budem predsjednik Skupštine. Tada to nikome nije smetalo. Sada, kada taj on počinje da zaživljava, odjednom nastaje velika nervoza. To mi govori da smo pogodili pravu stvar. I da time zaključim: partitokratija se osjeća ugroženom, jer moć građanina postaje očiglednija. Ne plašimo se toga – ohrabrujmo taj proces. On je u najboljem interesu građana.