Video
Lider Ure se tako oglušio na vrlo jasna upozorenja šefice Delegacije Evropske komisije Kristine Oane Pope, ali i većine ambasadora Kvinte koji su, u direktnim razgovorima ili posredno, Abazoviću poručili da takav politički potez doživljavaju kao jasnu politizaciju tužilačke organizacije, ali i okretanje leđa zapadnim partnerima.
Uprkos tim upozorenjima, Abazović je protekle sedmice, nakon sukoba oko Tužilačkog savjeta, nastavio suprotstavljanje Demokratama Alekse Bečića i oko izbora direktora RTCG, otvoreno podržavajući kandidata iz nevladinog sektora Borisa Raonića, koji mu se nakon što je izabran i lično zahvalio.
Što su motivi da, u samo nekoliko dana, čelnik Ure stane u isti front sa Demokratskim frontom, kontrira svojim ,,prirodnim“ saveznicima Demokratama i uz to ignoriše poruke iz Brisela i Vašingtona?
Dio odgovora na to pitanje pruža analiza borbe za političke pozicije Abazovića i njegove stranke. To je, međutim, tek ogranak priče o zaokretu politike potpredsjednika Vlade i čelnika Ure. Mnoge tajne veze koordinatora svih službi bezbjednosti sa raznim opskurnim likovima koji su defilovali kroz Crnu Goru ili i danas djeluju na ovom prostoru, ukazuju da se iza kulisa dešava špijunsko-politička igra koja već ostavlja posljedice i na Dritana Abazovića i na poziciju GP Ura.
OD TASA NA VAGI DO TEGA NA PLEĆIMA
Nakon izborne pobjede 30. avgusta, Abazović je vješto stavio najslabiju partiju vlasti kao ključnog političkog igrača, tasa na vagi bez kojeg ne može funkcionisati vlast. Uz bezrezervnu podršku medijskog koncerna Vijesti, koji je od osnivanja stranke imao dominantan uticaj na politiku Ure – ambasade zapadnih zemalja insistirale su da premijer Zdravko Krivokapić u svoj kabinet uzme, kao vicepremijera, upravo lidera Ure, jedinog partijskog čelnika u Vladi. Bez nekog većeg iskustva, Abazović je prihvatio da bude koordinator službi bezbjednosti u Vladi, kao neka vrsta garanta da će nova vlast ostati u NATO okrilju i nastaviti prozapadnu politiku.
Uz brojne angažmane iz NVO sektora, kao i novinare koncerna Vijesti koji su se preselili u Vladu, ambasade Kvinte su zaključile da će na taj način spriječiti da najjača članica koalicije – Demokratski front – ne bude u poziciji da diktira ili uslovljava poteze izvršne vlasti.
Marginalizacijom Demokratskog fronta je istovremeno, u prvo vrijeme, donekle onemogućen uticaj zvaničnog Beograda i Aleksandra Vučića na odluke izvršne vlasti u Podgorici.
Već je tada bilo indikativno da srpski tabloidi pod kontrolom Vučića i srpskog državnog vrha – inače spremni da na mig gazde raščereče svakog političkog protivnika – oštricu kritike usmjeravaju uglavnom prema premijeru Krivokapiću i predsjedniku parlamenta Bečiću, dok je Dritan Abazović uglavnom prolazio bez medijskih packi.
To je bilo najočitije prilikom konflikta oko (ne)potpisivanja temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kada su Krivokapić i Bečić bili markirani kao ,,izdajnici srpskih interesa“, dok je Abazović ponovo prolazio bez medijskih udaraca. Čak i kada je, pod pritiskom Zapada, u crnogorskom parlamentu izglasana Rezolucija o genocidu u Srebrenici – glavna meta su bile Demokrate koje su bile uzdržane, a ne poslanici Ure koji su glasali za Rezoluciju?!
Da sve bude zanimljivije, čak ni radikalni i često politički bezobzirni Demokratski front u javnim nastupima nije targetirao Abazovića, već je oštrica napada bila usmjerena na Krivokapića i Demokrate.
Teško je drugačije zaključiti: očito da su DF i njihovi mentori u Beogradu očekivali da će Abazović ipak preći na ,,njihovu stranu“, kad to bude trebalo.
PROMJENA IGRE
Upravo se to i desilo, baš kada je trebalo Demokratskom frontu, ali i Beogradu – prilikom izglasavanja tužilačkih zakona i formiranja Tužilačkog savjeta.
Da nijesu Demokrate stopirale, po uputstvu zapadnih saveznika, izbor uglednih pravnika u Tužilačkom savjetu, već u avgustu bi Ura i Demokratski front izglasali popunu Savjeta. Tačnije: bili bi stvoreni uslovi za izbor vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca i – još značajnije – za smjenu glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji je „noćna mora“ Demokratskog fronta. Čovjeka koji je vodio istragu i sklopio, skupa sa Sašom Čađenovićem, optužnicu za pokušaj terorizma oktobra 2016. godine.
Kada je taj scenario spriječen, Abazović i vrh Ure optužio je za opstrukciju doskorašnje najbliže političke saveznike – Demokrate Alekse Bečića.
Nervoza čelnika Ure može biti donekle razumljiva: Abazović je obećavao još od izbora nove Vlade ekspresna hapšenja čelnika bivše vlasti, najavljivao je da ,,pola Crne Gore neće spavati“ jer će ih ,,stići ruka pravde“… Osam mjeseci kasnije – ništa od spektakularnih procesa. To je, svakako, uticalo da Abazoviću lagano, ali sigurno, kopni podrška građana koji su, sve pod krinkom promjena, očekivali da vide mnoge bivše jake igrači vlasti na koljenima, na optuženičkoj klupi ili iza rešetaka, kako je i obećavano.
Teško je, međutim, povjerovati da je samo lični ili partijski rejting bio ključni razlog da Abazović naprasno promijeni igru, zarati sa Demokratama i postane politički saveznik Demokratskog fronta.
Dakle, ključno je pitanje: da li je Abazović u stvari bio prisiljen na igru koju su mu drugi namijenili?
TAJNE VEZE
Potpredsjednika Vlade i koordinatora svih službi bezbjednosti od ustoličenja u fotelju vicepremijera prate brojne, uglavnom nerazjašnjene afere.
Neke je sam ,,zakuvao“, poput famozne priče o ponudi od 21 milion, koji su mu navodno nuđeni ako promijeni stranu i zaigra u korist DPS-a i bivšeg režima, amnestira ih od policijskog i tužilačkog progona. Abazović je, nakon što mu je medijski koncern ,,Vijesti“ poslužio kao lansirna rampa za ,,aferu 21 milion“, brzo postao žrtva vlastite propagande. Pritisnut brojnim pitanjima novinara, poslanika i javnosti, na kraju je dao nesuvislo objašnjenje – neko je u nekom širem društvu kao pominjao 21 milion, nije mu niko nudio, ali se o tome pričalo…
Možda bi sve prošlo kao primitivni gaf mladog čelnika Ure, da polako nijesu isplivavale neke druge, mnogo ozbiljnije i opasnije veze, špijunsko-političke pozadine.
Pobjeda je u desetak tekstova pisala i dokumentima dokazala ne samo veze i brojne sastanke Abazovića sa lažnim diplomatom, špijunom, Stevanom Simijanovićem, već su isplivali i hotelski računi koje je plaćao Građanski pokret Ura u hotelu ,,Ambasador“ u Podgorici.
Osim Abazovića, sa špijunom koji ima razgranate veze sa nekim čelnicima Srpske pravoslavne crkve, ali i sa saradnicima srpske BIA iz redova ,,Zavetnika“, srijetali su se i visoki funkcioneri Ure Zoran Mikić i Zoran Miljanić.
Da sve bude zanimljivije, Simijanović je za Abazovića ugovarao sastanke sa Miodragom Dakom Davidovićem i to, po tumačenju upućenih svjedoka, o političkom savezništvu pred lokalne izbore u Nikšiću, ali i o nekim zakulisnim biznis planovima vezanim za Luku Bar.
Na kraju je sam Abazović direktno pred televizijskim kamerama priznao da je, po preporuci Simijanovića, pregovarao sa čelnicima relativno anonimne firme ,,Ameriken balistik kompani“ o nabavci municije. Pri tome, Abazović je svjesno izbjegao jedan kompromitujući podatak: da o tim pregovorima nijesu zvanično bili upoznati u Ministarstvu odbrane Crne Gore!
Afera Simijanović je zataškana, špijun koji ima američko-srpsko-crnogorsko državljanstvo je pušten da izađe iz Crne Gore, bez ikakve prijave za korišćenje lažnih isprava, bez postupanja policije ili tužilaštva.
Da li je bilo moguće uklanjanje nezgodnog svjedoka a da niko iz ANB-a, Vlade ili Uprave policije ne reaguje, ukoliko Simijanović nije imao dobru zaleđinu nekog moćnog u bezbjednosnom sektoru?
Ni na ta pitanja Abazović nikada nije odgovarao.
TIKA-TAKA-TIKA-TAKA
Kao što je Abazović ćutao kada su lideri Fronta, prvenstveno Knežević, počeli da ga prozivaju za – prema saznanjima našeg lista – neku kompromitujuću situaciju navodno iz Sjeverne Makedonije. I da stalno ponavljaju zagonetnu onomatopeju otkucaja sata.
” Tika-taka, tika-taka, Dritan zna o čemu govorim”, poručivao je jedan od lidera DF-a Milan Knežević sa konferencija za medije.
O čemu je riječ nije želio da pojasni ni Knežević, baš kao ni kasnije Abazović. Kako god, samo dvadesetak dana docnije, Dritan Abazović se hitro svrstao uz Demokratski front – i u slučaju izbora Tužilačkog savjeta i kada je biran direktor RTCG. I niko se iz Ure nije ni osvrnuo na upozorenja sa Zapada, čak i kada je Ana Pisonero ponovila ,,preporuku“ EU.
A prije dva dana, kao koordinator svih bezbjednosnih službi, Dritan Abazović je slavodobitno poručio da će ustoličenje mitropolita SPC u Crnoj Gori Joanikija proteći u najboljem redu i da on, u ime države, garantuje svima bezbjednost. Još se – kao državni funkcioner i čelnik građanske partije – požalio da još nije dobio poziv za inauguraciju mitropolita crkve države Srbije na Cetinju.
Takav politički zaokret malo koji partijski čelnik je napravio u tako kratkom roku, kao što to Abazović čini. Prave motive tog političkog lupinga najvjerovatnije zna samo Dritan Abazović i vrlo uzak krug ljudi.
Preporučeno
Mada, ko zna, možda je jedan iz tog kruga baš Milan Knežević. Ipak je ono njegovo ,,tika-taka-tika-taka“ urodilo plodom i Abazović munjevito reagovao.
