Između strateških dokumenata i stvarnosti učionica i dalje je dubok jaz, dok su problemi poput vršnjačkog nasilja, urušavanja profesionalnog integriteta, lažnih diploma i relativizacije sekularnog karaktera škole dodatno potvrdili da obrazovanje nije (a trebalo bi da bude) oslonac društva, već njegovo osjetljivo žarište.
U tom kontekstu, sa iskustvom dugogodišnjeg rada u obrazovanju i uloge u zakonodavnom okviru koji bi trebalo da bude korektiv izvršne vlasti, poslanica DPS-a, članica Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport i nekadašnje direktorica podgoričke Gimnazije, Zoja Bojanić-Lalović, za Analitiku govori o godinu iza nas, ukazujući da je obrazovni sistem u 2025. obilježila diskrepanca između ambicija vlasti i realnog stanja u obrazovanju.Iako su usvojeni važni strateški dokumenti, među kojima Strategija reformeobrazovanja od 2025-2035, u kojoj se, kaže ona, uočavaju dobra rješenja, svakodnevica je, ističe, bila opterećena porastom vršnjačkog nasilja, aferama sa falsifikovanim diplomama i socijalnim nezadovoljstvom prosvjetnih radnika.
Sistem politizovan i klerikalizovan
„Umjesto sistemskih rješenja, imali smo zakašnjele reakcije institucija i izostanak odgovornosti. Uz sve dobre ideje i, neosporno, zalaganje ministarke Jakšić- Stojanović, sistem je prilično politizovan i klerikalizovan. Podsjetiću da je bilo obrazovno- vaspitnih ustanova koje su proglašavale porodične slave za neradne dane, a bilo je i primjera da nastavnici sa učenicima obilježavaju u obrazovno- vaspitnim ustanovama vjerske praznike, i to dominantno pravoslavne, ne vodeći računa o učenicima koji pripadaju drugim konfesijama. U tom smislu se treba prisjetiti i peticije za uvođenje vjeronauke, koju je potpisalo 600 potpisnika, ali sa tajnom ko je inicijator“, napominje ona.
Bojanić Lalović dodaje i da izvještaji o evaluaciji pokazuju da se pad etičnosti, koji je obilježio naše društvo, odrazio i na obrazovno- vaspitne ustanove, na odnose među nastavnicima, roditeljima i učenicima.
„Obrazovanje je, nažalost, i u 2025. ostalo polje društvene nestabilnosti“, podvlači Bojanić-Lalović.
Stava je da se moglo uraditi mnogo više na unapređenju kvaliteta obrazovanja.
„Fokus je morao biti na sadržaju nastave, savremenim metodama učenja, digitalnoj pismenosti i kontinuiranoj podršci nastavnicima, a ne samo na administrativnim promjenama. Trebalo je više raditi na etosu i jačanju povjerenja u institucije sistema. Moralo se više raditi i na motivaciji učenika, jačanju njihovog odnosa posvećenosti školi, alii snažnijoj podršci nastavnicima na svim poljima“, mišljenja je Bojanić-Lalović.
Reforme ostaju deklarativne
Naglašava da usvajanje Zakona o visokom obrazovanju i desetogodišnje Strategije predstavlja korak naprijed, ali je, kaže, pitanje da li će suštinski reformske dokumente pratiti jasan plan implementacije, precizni rokovi i obezbijeđena finansijska sredstva.
„Mislim da bez jačanja autonomije univerziteta, unapređenja kvaliteta nastave i transparentnosti u zapošljavanju, reforme ostaju deklarativne. Ukazali smo i na matičnom Odboru da se u ovim dokumentima prepoznaju ozbiljni izazovi, koji se u ovakvom kontekstu koji živimo teško prevazilaze“, kaže ona.
Upozorava da pokušaji uvođenja vjeronauke u svjetovne škole i finansiranja vjerskih obrazovnih ustanova iz državnog budžeta predstavljaju opasan presedan.
„Crna Gora je ustavno definisana kao sekularna država i obrazovni sistem mora ostati ideološki neutralan. Obrazovanje mora biti prostor znanja, jednakosti i kritičkog mišljenja, a ne instrument vjerskog ili političkog uticaja. Vjerske zajednice su, po Ustavu, u Crnoj Gori odvojene od države, vjerski objekti postoje da bi se u njima praktikovala vjera, a obrazovno- vaspitne ustanove nijesu za to“, kategorična je Bojanić-Lalović.
Kada je riječ o finansiranju vjerskih škola, ističe da je to protizakonito, što je, naglašava,pokazao i nalaz Državne revizorske institucije.
„Zabrinjava što se ovim pitanjem nije pozabavilo Tužilaštvo i utvrdila odgovornost. Jasno je da se radi o političkom interesu, kojim bi se narušila atmosfera u obrazovno- vaspitnim ustanovama i koji nikako ne odgovara demokratskoj državi kakva je Crna Gora“, kaže poslanica DPS-a.
Lažne diplome – najveći zločin prema društvu
Tokom 2025. godine porastao je i broj krivičnih prijava zbog falsifikovanih obrazovnih isprava što je, prema njenim riječima, pokazalo duboku institucionalnu slabost sistema.
„Posebno zabrinjava činjenica da najavljena provjera svih diploma, uključujući i diplome javnih funkcionera, nije sprovedena. Bez potpune transparentnosti i jednakog tretmana za sve, borba protiv lažnih diploma ostaje selektivna i bez stvarnog efekta. U kontekstu razgovora o obrazovanju, ovo je loša poruka za mlade jer se popularizuju nerad i neznanje“, upozorava ona.
Sa kupljenom diplomom, pojašnjava, možete obavljati odgovorne poslove i to vam niko neće uzeti za zločin.
„Lično smatram da je ovo jedan od najvećih zločina prema društvu, jer sam u svom dugogodišnjem radu na različitim pozicijama u obrazovanju upoznala mnogo posvećenih, radnih i talentovanih mladih ljudi i na njih pomislim kada se ovakva društvena devijacija spomene“, kaže Bojanić-Lalović.
Vršnjačko nasilje i unižavanje profesije nastavnika – neriješeni problemi
Kada je riječ o porastu nasilja u obrazovno- vaspitnim ustanovama, Bojanić-Lalović smatra da to jasno pokazuje da preventivni mehanizmi nijesu dovoljno razvijeni.
„Uvođenje zaštitara pokazalo se kao nedovoljna mjera jer nasilje nije samo bezbjednosno, već i duboko društveno pitanje. Nasilje nije samo fizičko, već i izrazito socijalno, verbalno, psihološko, sajber i zato je potrebna snažnija reakcijasistema kroz jačanje stručnih službi, psihološke podrške i jasne protokole odgovornosti“, naglašava ona.
Ukazuje i da je namjera da se novom metodologijom obračuna umanje zarade prosvjetnim radnicima u jednom trenutku poslala pogrešnu poruku onima koji nose obrazovni sistem.
„Prosvjeta ne može biti prostor fiskalnih eksperimenata, kako se stekao utisak. Iako je došlo do dogovora između Sindikata prosvjete i Ministarstva, poslate su loše poruke koje urušavaju dostojanstvo profesije“, upozorava Bojanić-Lalović.
Prostora za zaokret ima, uz jasnu političku volju i ulaganja u sistem
Bojanić Lalović smatra da, ako se nastavi dosadašnji pristup, 2026. godina neće donijeti suštinske promjene.
„Međutim, uz jasnu političku volju i stvarno ulaganje u obrazovanje, postoji prostor za zaokret. Obrazovanje mora postati istinski prioritet, a ne deklarativna vrijednost“, poručuje Bojanić-Lalović.
Preporučeno
Video