Ona upozorava da, uprkos napretku u usklađivanju zakonodavstva, domaći sistem i dalje nije spreman za punu konkurenciju na EU tržištu. Kao ključne izazove izdvaja visoku uvoznu zavisnost, fragmentiranu proizvodnju i nedovoljnu organizovanost sektora, naglašavajući da će se stvarni test evropskih integracija tek vidjeti kada pravila počnu da se sprovode u praksi, a ne samo na papiru.

Upozorava i da bez jačanja domaće proizvodnje i ozbiljne strukturne reforme, Crna Gora rizikuje da na jedinstvenom EU tržištu ostane u neravnopravnoj poziciji.

STANDARD: ZAŠTO SU POGLAVLJA 11. I 12. VAŽNA U PROCESU PRISTUPANJA EU I ŠTA NJIHOVO ZATVARANJE KONKRETNO DONOSI GRAĐANIMA CRNE GORE, NE U TEORIJI, VEĆ SVAKODNEVNOM ŽIVOTU?

DESPOTOVIĆ: Crna Gora posjeduje potencijal za razvoj različitih vidova poljoprivredne proizvodnje. Unapređenje ovog sektora predstavlja važan korak ka održivom razvoju i ekonomskoj stabilnosti države. To je prepoznato i u strateškom dokumentu “Pravci razvoja Crne Gore 2013-2026. godine”, u kome su navedeni najvažniji sektori razvoja, a to su: turizam, poljoprivreda i energetika. Poljoprivreda ima ključnu ulogu u obezbjeđivanju hrane, zapošljavanju i razvoju ruralnih područja. Proces prilagođavanja pravilima EU i Zajednička poljoprivredna politika donio je niz izazova za Crnu Goru. Reforma Zajedničke poljoprivredne politike imala je za cilj da poljoprivreda ne predstavlja više samo ono što je vjekovima bila – sektor koji se bavi proizvodnjom hrane. Poljoprivredi je dodijeljena nova uloga – uloga nosioca razvoja seoskih sredina, zaštitnika zdravlja ljudi, biljaka i životinja, uloga zaštite I očuvanja životne okoline. Upravo zbog komleksnosti i osjetljivosti ovih oblasti EK je Crnoj Gori postavila niz mjerila koje je morala ispuniti prije početka pregovora. U tom trenutku glavne poteškoće bile su: nedovoljno razvijena gazdinstva, nedostatak finansijskih sredstava, komplikovani EU standardi, posebno oni koji se odnose na bezbjednost hrane i zaštitu životne sredine. Takođe, treba naglasiti i nedostatak administrativnih kapaciteta i nedovoljnu edukaciju poljoprivrednih proizvođača.

Unapređenje uslova za razvoj poljoprivrede zahtjevalo je vrijeme, ulaganja i prilagođavanje cjelokupnog sistema od države do proizvođača. Iz tih razloga prije otvaranja poglavlja 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj krajem 2016. godine, bilo je neophodno raditi na usklađivanju sa evropskim propisima i standardima u ovoj oblasti. Prema ocjeni Evropske komisije Crna Gora je tada postigla dobar nivo usklađenosti, kao i potrebne administrativne kapacitete za otvaranje poglavlja 11. No, poglavlje 11 ne može se posmatrati odvojeno od poglavlja 12- Bezbjednost hrane, veterina I fitosanitarna politika. Evropski pristup bezbjednosti hrane podrazumjeva primjenu principa od njive do trpezekoji pokriva sve segmente prehrambenog lanca: primarna proizvodnja, prerada, skladištenje, transport i trgovina. Kako bi Crna Gora bila spremna za otvaranje pregovora za Poglavlje 12 bilo je neophodno usaglasiti nacionalni sa evropskim zakonodavstvom. To je značilo donošenje niza zakona, a jedan od najznačajnijih bio je Zakon o bezbjednosti hrane. Takođe, bilo je neophodno donošenje Strategije sa akcionim planom za transponovanje zakonodavstva za ovu oblast. Samo u poglavlju 12 bilo je neophodno prenijeti 5000 direktiva, regulativa i odluka u domaće zakonodavstvo. Takođe, bilo je neophodno uraditi i proces kategorizacije objekata koji posluju sa hranom jer je to temelj za njihovu dalju harmonizaciju sa EU standardima.

Zajednička poljoprivrednoa politika (ZPP) predstavlja jednu od najkompleksnijih i najznačajnijih politika Evropske unije (EU), kako u pogledu obima pravne tekovine, tako i sredstava iz ukupnog budžeta Unije koja su opredijeljena za ovu oblast. Naime, sredstva opredijeljena za poljoprivrednu politiku čine nešto manje od 40% ukupnog budžeta Unije, što je jasan pokazatelj važnosti ove politike. ZPP ima za cilj obezbjeđenje održivog razvoja poljoprivrede i ruralnih područja. Njeni ključni ciljevi uključuju povećanje produktivnosti poljoprivrede kroz inovacije i efikasno korišćenje resursa, osiguranje stabilnog snabdijevanja hranom, pravednog životnog standarda za poljoprivrednike i stabilizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda. Takođe, ZPP ima za cilj obezbjeđivanje pristupačne i kvalitetne hrane za potrošače, zaštitu životne sredine kroz održive prakse i razvoj ruralnih područja. Imajući u vidu sve naprijed navedeno vidi se da proces implementacije evropskog zakonodavstva nije bio ni malo jednostavan i da je crnogorska poljoprivreda prešla značajan put transformacije.

Jasno je koliko je bilo neophodno uraditi predpristupnih aktivnosti, kako bi uopšte Crna Gora dobila priliku da otvori poglavlje 11 i 12. No, bez obzira na složenost procesa Crna Gora je postavila okvir za programiranje u skladu sa EU i implementaciju agrarne politike na osnovu strategije 2006–2013, u periodu 2014–2020. postigla značajan napredak u harmonizaciji pravne usklađenosti i jačanja institucija u skladu sa pravnom tekovinom EU i ojačala svijest o vrijednosti, kvalitetu i bezbjednosti hrane proizvedene na gazdinstvu, počevši sa implementacijom IPARD programa, putem akreditovane operativne strukture IPARD-a koja sprovodi i direktna plaćanja slična plaćanjima ZPP-a i uspostavljenim Cross Compliance uslovima, uz uspostavljen sistem kompatibilan sa IACS sistemom.

Nova Strategija razvoja poljoprivrede i ruralnih područja 2023-2028. godine predstavlja kontinuitet strategija iz prethodnih programskih perioda koje su pratile potrebe crnogorske poljoprivrede i dovele do stabilnosti sektora. Stabilnost sektora se najbolje pokazala u periodu COVID-19. Naime, u tom periodu je došlo do značajnog pada BDP-a u drugim oblastima, a poljoprivreda je ostala stabilna, čak povećala svoje učešće. Strategija donosi viziju i plan za sprovođenje strateške transformacije poljoprivrede i ruralnih područja u Crnoj Gori do 2028. godine, što će se osigurati realizovanje različitog niza aktivnosti i mjera finansiranih iz nacionalnog i EU budžeta, te iz drugih vidova pomoći, kao što su pomoć od Svjetske banke i UN-a.

Ovo je kratka retrospektiva svih procesa koji su pratili otvaranje poglavlja, ispunjavanje početnih mjerila, jer jako često u javnosti se može steći utisak da je sve počelo prije pola decenije, tačnije u avgustu 2020. godine.

Zato je jako važno ukazati na kompleksnost samog procesa usklađivanja sa evropskim zakonodavstvom i to posebno poljoprivrede, koja je sama po sebi specifična i zavisi od niza spoljnih i unutrašnjih faktora.

Poglavlje 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj i poglavlje 13 – Ribarstvo su  privremeno  zatvoreni krajem decembra 2025. godine. Privremeno zatvaranje je bilo neizvjesno i  očigledno da je u tom procesu pregovaranja neko “zakazao”. Poglavlje 13 – je jako složeno zbog veoma komleksne politike EU. Nakon privremeno zatvorenog poglavlja 13 neophodno je donijeti oko 50 pravilnika u oblasti Ribarstva i kontinuirano raditi na ispunjavanju i implementaciji zakonskih okvira. Neophodno je da u proces budu uključeni stručni ljudi, jer ovako zahtjevne poslove ne može da radi “svako”.

Nakon privremeno zatvorenog poglavlja 11 postavlja se pitanje koja je korist za poljoprivredne proizvođače? Članstvom u EU crnogorski proizvođači dobijaju značajnu podršku i veću stabilnost tržišta. Jedna od ključnih prednosti ZPP-a je sigurno i dugoročno finansiranje u okviru sedmogodišnjih programskih ciklusa, sa unaprijed definisanim iznosima subvencija za korisnike. Ova podrška se realizuje putem dva glavna fonda EU: Evropskog poljoprivrednog fonda za garancije (EAGF), koji finansira direktna plaćanja i stabilizaciju tržišta, te Evropskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD), iz kojeg se kofinansiraju mjere modernizacije poljoprivrede, razvoj infrastrukture i održivost ruralnih zajednica. Na ovaj način poljoprivrednici i ostali učesnici u procesu proizvodnje, prerade i plasmana hrane imaju stabilnost u planiranju i vođenju poslovanja.

Podrška malim gazdinstvima je važan aspekt ZPP-a, gdje EU pruža mehanizme koji olakšavaju njihov razvoj i održivost, kroz specifične programe namijenjene njihovim potrebama. Osim toga, subvencije za uvođenje i poštovanje EU standarda u oblasti kvaliteta, sigurnosti hrane, ekološke proizvodnje i zaštite životne sredine dodatno jačaju položaj poljoprivrednika na domaćem i međunarodnom tržištu.

U javnom prostoru često su prisutne tvrdnje o ograničenju povećanja proizvodnje. Iz tih razloga neophodno je da se proizvođačima približi šta je to što ih očekuje ulaskom u EU.

Treba istaći da EU aktivno podržava povećanje proizvodnje i konkurentnost uz istovremeno uvažavanje regionalnih specifičnosti i tradicije, što omogućava lokalnim proizvođačima da unaprijede svoje kapacitete i proizvode, zadržavajući autentičnost. Pored finansijske podrške, članstvo u EU donosi i stručnu, tehničku i infrastrukturnu pomoć kroz programe obuke, razmjenu iskustava i partnerstva sa poljoprivrednim proizvođačima i institucijama iz drugih zemalja članica. To doprinosi dugoročnoj održivosti i razvoju poljoprivrede i ruralnih zajednica.

Građani Crne Gore dobijaju sigurniju i kvalitetniju hranu, a mogućnost pristupa poljoprivrednih proizvođača EU fondovima i mogućnost da planiraju proizvodnju za narednih sedam godina, doprinijeće povećanju obima proizvodnje i dugoročno stabilizovati cijene hrane. Ulaganja u infrastrukturu u ruralnim područjima i diversifikacija na poljoprivrednim gazdinstvima otvara mogućnost da mladi ljudi prepoznaju šansu I pokrenu biznis. Pokretanje biznisa u ruralnim zajednicama od strane mladih ljudi značajno bi moglo uticati na buduću demografsku sliku Crne Gore. No, na ovom polju treba intezivno raditi I vratiti značaj malog i srednjeg biznisa uz isticanje svih prednosti I nedostataka.

U poslednjih pola decenije zbog ambijenta u kome žive mladi ljudi su se više okrenuli zaposlenju u državnim organima i lokalnim upravama, što dugoročno neće moći biti i konačno rješenje. Poglavlje 12, koje planirano za zatvaranje krajem 2026. godine još je direktnije povezano sa svakodnevicom građana. To podrazumjeva strožiju kontrolu hrane u prodaji, bolji nadzor mesa, mlijeka i biljaka, transparentnije deklaracije na proizvodima, kao i  lakši izvoz domaćih proizvoda. 

STVARNI TEST TEK DOLAZI NAKON ZATVARANJA POGLAVLJA

STANDARD: ĐE JE DANAS CROGORSKA POLJOPRIVREDA U ODNOSU NA EVROPSKE STANDARDE, ŠTA JE NAJVEĆI IZAZOV KOJI JOŠ NIJE RIJEŠEN?

DESPOTOVIĆ: Ovo je veoma važno pitanje, jer realno sagledavanje stanja u poljoprivredi treba da bude osnov za donošenje budućih planova i mjera u ovoj oblasti. Realno sagledavnje podrazumjeva ne samo administartivni pristup u smislu donošenja zakonskih regulativa, već njihova primijena i rezultati te primjene.  Crna Gora je napredovala u donošenju pravila i zakona, ali zaostaje u produktivnosti, organizaciji i obimu proizvodnje. Jedan od osnovnih problema je struktura gazdinstava i usitnjenost poljoprivrednih površina. Većina porodičnih poljoprivrednih gazdinstava je mala i prosječna veličina gazdinsatva je oko 5.6 ha korišćenog zemljišta. Ovo znači da je teže primijenjivati mehanizaciju, teže je investirati, a to za posljedicu ima i manju konkurentnost. Ključ problema jeste u rascjepkanosti zemljišta, planinskom terenu i slabom udruživanju poljoprivrednih proizvođača. Prosjek u EU je oko 16-17 ha po gazdinstvu i varira po državama. Treba naglasiti da ovi problem postoje i u EU ali postoje i mehanizmi za rješavanje. EU ne gleda poljoprivredu samo kao biznis nego kao i naseljenost sela, očuvanje tradicije i sprečavanje napuštanja ruralnih područja.  Zato mali farmeri dobijaju direktne subvencije po hektaru, čak I ako nijesu “veliki proizvođači”. EU želi miks velike proizvođače za efikasnost I male za stabilnost I raznovrsnost. Poljoprivreda nije samo ekonomija nego I socijalna politika. U praksi EU mala gazdinstva dobijaju novac po hektaru (direktna plaćanja), dodatne premije za planinska teža područja i to malim gazdinstvima pomaže da opstanu. Posebna podrška malim gazdinstvima je kroz pojednostavljenje isplate, manje administracije i lakši pristup fondovima. Ruralni razvoj podrazumjeva investicije u sela, turizam, i preradu i lokalne brendove. Takođe, EU podstiče udruživanje, zatim efikasnost i modernizaciju. Mali farmer može da opstane ali mora biti organizovan i tržišno aktivan.  

Za Crnu Goru je važno da mali farmer neće nestati ulaskom u EU i dobiće stabilnu podršku. Ono što za njih može biti izazov jeste udruživanje, povećanje produktivnosti i moraće biti osposobljeni da bolje koriste evropske fondove. EU male farmere pretvara u organizovan, podržan i tržišno orjentisan dio sistema. Ulazak u EU ne znači ”više zemlje” nego više organizacije, tehnologije i vrijednosti po kilogramu proizvoda. Možda je najbolje na jednom primjeru pokazati kako bi izgledalo tipično gazdinstvo u Crnoj Gori u EU scenariju; Struktura gazdinstva – raspolaže sa 5 – 10 ha površina koje bi bile objedinjene i na gazdinstvu bi bila zastupljena specijalizovana proizvodnja (npr. mlijeko, voće, povrće, med), a gazdinstvo se udružuje u kooperative. Ovako jedno gazdinstvo bi imalo osnovna direktna EU plaćanja po hektaru, dodatnu premiju za planinska područja i sredstva iz  ruralnog razvoja (IPARD +fondovi). Na gazdinstvu bi bila zastupljena oprema i mehanizacija kupljena kroz EU projekte, navodnjavanje i uvedena osnovna digitalizacija (evidencija proizvodnje, GPS obrada zemljišta).  Na ovaj način bi bilo manje fizičkog rada, a bila bi veća produktivnost po hektaru. Najveća promjena na gazdinstvu bila bi dodatna vrijednost, a to je: mlijeko – sir/ jogurt sa brendom;  voće- sok, dzem; med – sertifikovan lokalni brend. Ovo je ključ zarade – ne količina nego prerada! Udruživanje kao vazan faktor koji bi omogućio da npr. 20 proizvođača ima zajednički otkup i skladištenje, zajednički nastup na tržištu i lakši izvoz. Ovo bi bila najvaznija strukturna promjena. Važno je istaći, da ove promjene ne mogu nastati preko noći, ali je važno da se proizvođači  kroz realne primjere pripreme, a ne samo da im se teorijski prezentuju mjere EU.

U okviru Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede postoji službu koja se bavi ekonomskim analizama. Takođe, u Agrobudžetu postoji linija “Ekonomske analize” za koju se svake godine izdvajaju novčana sredstva. Bilo bi jako važno i neophodno sa služba uradi scenarije za crnogorska gazdinstva (mala, srednja i komercijalna) u kontekstu ulaska u EU, ali ne samo kroz statistiku, nego kao kombinaciju ekonomije, poljoprivrede i EU CAP pravila. Moguća su tri scenarija: status quo, postepeno uskalđivanje sa EU i EU članstvo (CAP pun pristup). Uloga službe za ekonomske analize nije samo prognoza, već joj je uloga i da simulira kako se ekonomija ponaša pod EU pravilima i kako se mijenja struktura, a ne samo proizvodnja.

UVOZ RASTE, DOMAĆA PROIZVODNJA POSUSTAJE

STANDARD: U VIŠE NAVRATA STE UPOZORAVALI NA RAST UVOZA HRANE, PROBLEME SA OTKUPOM MLIJEKA I NEFUNKCIONALNOST SISTEMA. KAKO ONDA CRNA GORA MOŽE UVJERITI BIRSEL DA JE SPREMNA ZA EVORPSKO TRŽIŠTE AKO DOMAĆA PROIZVODNJA SADA TEŠKO POSLUJE?

DESPOTOVIĆ: Uvoz hrane raste iz godine u godinu i na žalost Crna Gora svojim novcem podstiče razvoj poljoprivrede drugih zemalja. Uvoz hrane (bez pića i duvana) u 2024. godini iznosio je 772,4 miliona eura i povećao se za 3,7% u odnosu na 2023. godinu. Trend rasta je nastavljen i u 2025. godini u kojoj je Crna Gora uvezla poljoprivredne proizvode u vrijednosti od 1,06 milijardi eura, dok je izvoz iznosio svega 106 miliona eura – gotovo deset puta manje. To znači da na svakih 10 eura uvoza dolazi manje od jednog eura izvoza, dok pokrivenost uvoza izvozom iznosi svega 9,98%. Domaća proizvodnja ne uspijeva da zadovolji potrebe tržišta, dok se izvoz zadržava na ograničenom broju proizvoda i tržišta.

Bez značajnijeg jačanja proizvodnje i prehrambene industrije, zavisnost od uvoza hrane nastaviće da raste i u narednim godinama. Ove brojke jasno ukazuju da se u konceptu planiranja poljoprivrede nešto mora hitno mijenjati. Javljaju se kontadiktornosti da imate rast uvoza, a sa druge strane na sjeveru Crne Gore ostaje neotkupljeno preko 4.000 jagnjadi, pa je tako vladin program zapao u ozbiljan problem. Ni do danas Vlada i Ministarstvo nijesu obavijestili javnost zbog čega su nastali problemi, da li su mjere Vlade zaista bile namijenjene domaćim proizvođačima ili se I u ovom procesu pojavio uvoz. Bilo je oprečnih informacija u javnosti, ali nije uslijedio jasan odgovor. Na taj način proizvođači gube povjerenje u državu koja može i mora da im pomogne, a kao posljedica nepovjerenja nastaje odustajanje od dalje proizvodnje.

Slični scenariji su bili i sa otkupom mlijeka, kada su službenici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz sredstava javnog informisanja nakon tri dana saznali da se javio problem otkupa mlijeka. Nedopustivo!

Ovaj momenat krize i rata na Bliskom Istoku je jako izazovan za poljoprivrednike I za prehrambenu industriju. Otkup mlijeka i prerada je direktno vezana za uvoz nafte. Ministarstvo nije predložilo zastitne mjere, a bilo je neophodno. Ako se uz to doda da se proizvođačima duguje preko million eura za povrat akciza za 2025. godinu onda zaista treba razumijeti proteste poljoprivrednika koji su se dešavali u toku 2025. godine. Agrobudžet je usvojen tek prije desetak dana kada su radovi u poljoprivredi skoro i završeni. Dakle, poljoprivrednici su radili bez znanja o tome koliko će biti iznos budžeta, koliko je planirano novca po budžetskim linijama.

Pozivi za premije tek sad kreću, što znači da će uložena sredstva manje vrijedjeti u momentu kada budu stigla za isplatu iz budžeta. Već na prvoj stepenici oni su u gubitku. Agrobudžet za 2026. godinu je daleko od razvojnog budžeta i na nivou je od prošle godine, oko 77 miliona eura. Ako se uzme u obzir nivo poskupljenja repro materijala, a zbog krize na Bliksom istoku posebno nafte i mineralnih đubriva, potrebno je očekivati neizbježan rast cijena hrane i to isključivo zbog kašnjenja Vlade u donošenju mjera.

U Vladi Crne Gore očigledno ne znaju koji je značaj proizvodnje hrane za jednu državu i za njih su to očigledno “seoske teme” nebitne i nevažne. Na žalost što je tako, jer hrana je svakodnevica svakog građanina Crne Gore i stub samostalnosti I nezavisnosti! Najveći izazov za Crnu Goru biće dosljedna primjena pravila u praksi. Bezbjednost hrane je “crvena linija” tako da je sada jako važno da se poglavlje 12 pripremi za privremeno zatvaranje do kraja 2026.godine.

CRNA GORA U EU ULAZI KAO NEPRIPREMLJEN IGRAČ

STANDARD: REKLI STE DA JE „HRANA STRETEŠKI RESURS KOJI UTIČE NA EKONOMSKU SIGURNOST I STABILNOST DRŽAVE”. DA LI CG, SA TRENUTNIM NIVOOM UVOZNE ZAVISNOSTI, UOPŠTE ULAZI SPREMNA U KONKURENCIJU KOJU DONOSI EU TRŽIŠTE?

DESPOTOVIĆ: U ovom trenutku Crna Gora ne ulazi spremna u direktnu konkurenciju na tržište EU. Slabost Crne Gore koja je na startu uočljiva jeste veliki uvoz hrane.  Domaća proizvodnja ne pokriva potrebe tržišta, što znači da su domaći proizvođači već pod pritiskom konkurencije. Prethodni period nije na pravi način iskorišćen za ekonomsko jačanje domaćih proizvođača. Umjesto što su se predstavnici Vlade nakon 2020 hvalili istorijskim Agrobudžetima, mnogo korisnije je bilo usmjeravati sredstva ka onim sektorima za koje postoje komparativne prednosti. Težilo se uvećanju Agrobužeta, ali bez plana i strategije. Agrobudžet je ostao potpuno “raspršen”, po principu svakom sektoru “po nešto”, a suštinski razvoj poljoprivrede je stao i održava se sistem status quo. Učešće Agrobudžeta u  ukupnom budžetu države Crne Gore je ispod 2%, dok je u zemljama iz kojih Crna Gora najviše uvozi učešće i do 7%. Zato poljoprivrednici sa pravom negoduju i traže od države da se uozbilji po pitanju proizvodnje hrane, jer su svjesni da sa ovim iznosom Agrbudžeta i njegovom raspodjelom ne mogu povećati svoju konkurentnost.

Da bi se stvorili preduslovi za jedan drugačiji pristup u planiranju mjera Agrobudžeta, neophodno je uraditi ekonomske analize po sektorima, cijene koštanja po linijama proizvodnje, bilanse po sektorima i sl., kako bi se došlo do realnih pokazatelja. Cijene koštanje će tačno pokazati u kom pravcu treba investirati i koje linije proizvodnje imaju komparativne prednosti. Jačati poljoprivredne proizvođaće kroz edukacije, digitalizaciju i udruživanje.

Nije ovo lak posao, jer poljoprivreda je niskoprofitabilna grana, ali njena multifunkcionalnost je stavlja na važno mjesto svake države. Jako je važno da se u proces poljoprivredne proizvodnje uključe mladi ljudi, koji svojim znanjem i energijom mogu doprinjeti afirmaciji ove privredne grane. Ovo je posebno važno, ako se uzme u obzir poslednji popis poljoprivrede iz 2024. godine, koji pokazuje da starost nosioca gazdinstava povećana sa 57 na 59 godina i koji ukazuje na značajno smanjenje broja poljoprivrednih gazdinstava za oko 37% u odnosu na 2010. godinu. Zvaničnici ove države treba da znaju da poljoprivreda nije trošak već investicija! Isticanje prednosti kupovine domaćih proizvoda je važan faktor daljeg razvoja. Kampanja “kupujmo domaće” je nevidljiva. U ugostiteljskim objektima jako je tesko naći domaće vino, pivo, pršut I sl. To je posao kojim Vlada  Ministarstvo turizma i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede treba da se bave  svih 365 dana u godini. Međutim, takav rad potpuno izostaje! Slučajno ili ne!

Izdvajanje iz nacionalnog budžeta za 2026. godinu su niža u odnosu na prethodnu godinu. Upravo je trebalo raditi obrnuto i iz nacionalnog budžeta jačati proizvođače. Zašto? Nijesu svi proizvođači ekonomski jaki da imaju mogućnost da koriste sredstva IPARDA-a, MIDAS-a. Naime, da bi ste postali korisnik tih sredstava potrebno je da prvo isfinansirate cijelu investiciju, a nakon toga dobijate povrat u visini do 70%. Proizvođačima, a pogotovu onim manjim je teško doći do obrtnih sredstava, jer kod komercijalnih banaka u većini slučajeva nijesu uspjeli da dobiju kredite, a kod IRF-a, takođe. Dešavale su se situacije da mladi ljudi koji imaju uslove ne dobiju sredstva, što je svakako loše uticalo na njihove dalje planove u poljoprivrednoj proizvodnji. Treba istaci da u ovakvoj situaciji Ministarstvo treba da predloži model kako da proizvođač opstane i kako da se prilagodi i pripremi za novi tržišni sistem.

To što Crna Gora nije trenutno potpuno konkurentna na EU tržištu, ne znači da tako mora i ostati. Treba naći model kako pametno iskoristiti EU sistem. Na tržištu EU ne pobjeđuje samo najjeftiniji, nego onaj ko ima organizaciju, kvalitet i podršku sistema. Crna Gora ima šansu da bude konkurentna ne po količini, već po kvalitetu i cijeni koja prati taj kvalitet, Šanse su: mlječni proizvodi, a posebno sir (pljevaljski, kolašinski). EU tržište traži regionalne i autentične proizvode. Da bi se proizvodi pozicionirali na EU tržištu neophodni je uraditi: standardizaciju kvaliteta,  brendiranjei sertifikaciju, otvoriti male mljekare. Ovo je i najveća šansa Crne Gore. Takođe, vino I vinogradarstvo. Vino je već prepoznat izvozni proizvod. Ovaj sektor je sada i najbliži EU standardima. Posebno je važno istaći turizam kao nevidljivi izvoz. Med je važan proizvod za EU tržište iI ima stalnu tražnju za kvalitetnim medom. Neophodno je brendiranje (planinski, livadski, organski).

Strategija za tržište EU nije da se takmiči u količini, već u kvalitetu, autentičnosti, preradi, turizmu i lokalnoj potrošnji. Ako Crna Gora bude išla na premium, lokalno i autentično ima realnu šansu da uspije.

NEISKORIŠĆENE ŠANSE I SLABE POLITIKE PODRŠKE

STANDARD: KADA JE RIJEČ O PLANIRANOM POSTROJENJU ZA TRETMAN ŽIVOTINJSKOG OTPADA, POMENULI STE RANIJE TRI RAZLIČITA TUMAČENJA. ZAŠTO PROJEKAT JOŠ NIJE POČEO, UPRKOS ZNAČAJU ZA IPUSNJAVANJE EU STANDARDA?

DESPOTOVIĆ:  Na pitanje “Zašto projekat još nije počeo” treba da odgovore predstavnici Vlade i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Plan upravljanja tim otpadom Vlada je donijela još 2018. godine. Prvobitno je postrojenje trebalo da se gradi u Bijelom Polju, na lokaciji Čelinska kosa, ali se odustalo 2022. godine nakon protivljenja mještana Ravne Rijeke, iako je za potrebe tog projekta promijenjena planska dokumentacija. Druga lokacija bila je u Nikšiću. Ta opština je 2023. predložila za tu namjenu industrijsku zonu Gračanica. Najavama ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića da će se u krugu nikšićke Željezare graditi postrojenje za uništavanje životinjskog otpada, oštro se usprotivio predsjednik Opštine Marko Kovačević. Na žalost još uvijek se ne zna koje postrojenje će se graditi, na kojoj lokaciji, a vrijeme neumitno prolazi.

Čelnici MInistarstva se ne brinu ni o tome đe se zakopavaju  eutanazirane životinje oboljele od Q- groznice i postavlja se pitanje kada će javnost biti na pravi način informisana o dešavanjima na terenu po pitanju obolijevanja od Q-groznice i plavog jezika. Očigledno da je za vlast ćutanje jedino moguće rješenje, a onda ako se proces zatvaranja poglavlja 12 iskomplikuje biće kriv neko drugi. Treba naglasiti da je za zatvaranje poglavlja 12 – Bezbjednost hrane važno izgraditi granične prelaze za kontrolu proizvoda koji podliježu fitosanitarnoj i veterinarskoj kontroli.

EU TRŽIŠTE – IZAZOV I PRILIKA ZA DOMAĆU PROIZVODNJU

STANDARD: DA LI CRNA GORA VIŠE DOBIJA ILI RIZIKUJE ULASKOM NA JEDINSTVENO EVROPSKO TRŽIŠTE?

DESPOTOVIĆ: Ulazak na EU tržište omogućiće pristup ogromnom tržištu od 450 miliona ljudi.  To je ogromna šansa za vino, sir, turizam i ostale nišne proizvode u Crnoj Gori. Zajednička poljoprivredna politika omogućava pristup novcu kroz subvencije u poljoprivredi, infrastrukturu i razvoj biznisa.

Sve ovo  treba da doprinese rastu BDP-a, većim platama, boljem kvalitetu proizvoda i usluga. Zato je jako važno da se crnogorski proizvođači prilagode  novim tržišnim uslovima. Nakon ulaska u EU bIće veći pritisak na domaću proizvodnju i biće potrebno vrijeme za prilagođavanje sistema, ali dugoročno gledano treba očekivati rast ekonomije i modernizaciju poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije. Ulazak u EU nije garancija uspjeha. Ali zato korišćenje fondova, jačanje institucija, modernizacija poljoprivredne proizvodnje vodi ka konačnom uspjehu. Zato je jako važno u narednom periodu posvetiti pažnju proizvodnji hrane i stručno i naučno, jer je hrana svakodnevni život svakog građanina Crne Gore.

TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE