„Politička scena u Crnoj Gori se posljednjih godina sve više usitnjava, što u teoriji može djelovati kao znak demokratskog pluralizma, ali u praksi proizvodi fragmentisan parlament i hroničnu političku nestabilnost, ocijenila je Đukanović u razgovoru za Portal Analitika.
Kako pojašnjava, nakon promjena 2020. godine otvoren je prostor za nove političke aktere, što je kod mnogih probudilo entuzijazam da se politički aktiviraju, ali je, kaže, istovremeno oslabilo koheziju političkog sistema.„Posljedica je da se lokalni politički sukobi, poput onih u Podgorici ili Bijelom Polju, lako preslikavaju na državni nivo i dodatno komplikuju upravljanje. U narednom periodu to može značiti češće krize vlasti, nestabilne koalicije i stalni pregovarački proces između partija, umjesto fokusiranja na reforme i razvojne politike“, kaže Đukanović.
ZBCG između političke taktike i stvarnih razlika
Pritajeni sukob unutar koalicije „Za budućnost Crne Gore“, o kojem se sve češće govori nakon izlaska Demokratske narodne partije (DNP)Milana Kneževića iz vlasti u Podgorici i na državnom nivou, može se, smatra naša sagovornica, djelimično posmatrati kao politička taktika.
„Borba za birače je intenzivna, pa podjela na umjerenije i radikalnije poruke omogućava zadržavanje šireg biračkog tijela. Međutim, ne treba zanemariti ni realne razlike koje postoje unutar saveza, posebno u kontekstu regionalnih i međunarodnih pozicioniranja. U tom smislu, sve vidljivije distanciranje pojedinih lidera od ranijih političkih centara uticaja može imati dugoročnije posljedice po odnose unutar koalicije. Ipak, uprkos javnim nesuglasicama, vjerujem da će ove partije i dalje nalaziti načine da sarađuju, jer politički interes često nadjačava javne razlike“, mišljenja je Đukanović.
Koalicioni kapacitet partija danas ne proizilazi iz jasnog programa, već iz spremnosti na kompromis
Kada je riječ o poziciji Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata na aktuelnoj političkoj sceni, Đukanović smatra da je ona ambivalentna.
„Sa jedne strane pokušavaju da se predstave kao faktor stabilnosti, a sa druge trebalo bi da snose odgovornost za (ne)funkcionisanje sistema u izrazito nestabilnom političkom ambijentu. Čak i u takvim okolnostima oni često postaju ključni pregovarači i nosioci većine“, pojašnjava politikološkinja.
Na pitanje da li ove dvije partije vidi kao koalicione partnere za izbore najavljene na ljeto naredne godine, Đukanović odgovara da se u Crnoj Gori pokazalo da politički principi rijetko predstavljaju prepreku za postizborne dogovore.
„Zato ne vidim razlog da se isključi mogućnost njihove saradnje na izborima 2027. godine. Takvi aranžmani će, kao i ranije, zavisiti prije svega od izborne matematike i procjene političke koristi“, jasna je ona.
Đukanović je stava i da koalicioni kapacitet partija danas ne proizilazi iz jasnog programa, već iz spremnosti na kompromis i širine pregovaračkog prostora. Zato se, kaže, često dešava da upravo one partije koje su ideološki najfleksibilnije imaju najveći manevarski prostor.
„Ipak, veliko nezadovoljstvo građana partijama koje decenijama ne ispunjavaju obećanja otvara prostor za nova politička iznenađenja. Ako se pojave nove, kredibilne demokratske strukture koje neće odmah ulaziti u saveze sa postojećim akterima, one bi mogle značajno promijeniti političku dinamiku. U suprotnom, dobićemo još jedan krug neprincipijelnih koalicija usmjerenih isključivo na očuvanje vlasti“, upozorava Đukanović.
Nove partije mogu oslabiti postojeće partijske monopole
Ističe i da najava predsjednika Milatovića da će formirati političku partiju, kao i najavljeno formiranje novih partija unutar tzv. suverenističkog bloka ukazuju na moguća preslaganja, prije svega u centru i unutar opozicionog spektra.
„One mogu otvoriti prostor za novi građanski diskurs i oslabiti postojeće partijske monopole. Međutim, suštinska promjena biće moguća samo ako nove snage ne budu brzopleto ulazile u koalicije sa postojećim strukturama. Dugoročna izgradnja političkog kredibiliteta i strpljivo jačanje podrške jedini su način da se nadjačaju ili uslove postojeće partije. Sve drugo vodilo bi nastavku stanja koje već dugo proizvodi razočaranje kod građana“, navodi Đukanović.
Mišljenja je da neće biti prijevremenih izbora prije 2027. godine, jer, kako kaže, za to trenutno ne postoji ozbiljan politički interes.
„Takav scenario bi vjerovatno dodatno usporio evropski put, otvorio novi krug nestabilnosti i na kraju proizveo slične postizborne kombinacije kao i do sada, bez suštinske promjene odnosa snaga“, ocjenjuje Đukanović.
Napredak u pregovorima ne prati u istoj mjeri napredak u reformama
Kada je riječ o uticaju Evropske unije na politička dešavaja u Crnoj Gori on je, kaže Đukanović značajan, ali se najčešće ispoljava kroz uslovljavanja u pregovaračkom procesu, a ne kroz direktne ultimatume.
„EU je spremna na pragmatične kompromise, pa i na saradnju sa političkim akterima koji nijesu idealni, danas i sa onima koji nijesu proevropski, ukoliko to doprinosi stabilnosti i nastavku integracija. Kako se proces bude približavao završnici, zahtjevi bi trebalo da postanu konkretniji, naročito u oblastima vladavine prava, borbe protiv korupcije i jačanja institucija. Međutim, na osnovu onoga što danas vidimo, nema previše strogih uslova, nema ultimatuma, već će se desiti jedan vid presedana – da država koja nije demokratska i koja nije ispunila minimum uslova postane članica EU“, kaže ona.
Dodaje i da, nažalost, proces ispunjavanja standarda i reforme ne prate proces pregovaranja.
„Napredak u pregovorima ne prati u istoj mjeri napredak u suštinskim reformama. Proces evropskih integracija se sve češće doživljava kao cilj sam po sebi, a ne kao sredstvo za izgradnju funkcionalne, demokratske države. Najveći izazovi ostaju u oblastima pravosuđa, vladavine prava i institucionalne odgovornosti, gdje rezultati na terenu izostaju ili su spori“, upozorava Đukanović.
Smatra da Samit EU – Zapadni Balkan, koji će biti održan u Tivtu 5. juna, ima snažan simbolički i politički značaj za Crnu Goru..
„On potvrđuje percepciju Crne Gore kao najnaprednijeg kandidata u regionu, ali istovremeno nameće veća očekivanja u pogledu reformi. To je prilika da se država predstavi kao pouzdan partner, ali i test zrelosti institucija u organizacionom, bezbjednosnom i političkom smislu“, mišljenja je Đukanović.
Pritisak Rusije i Srbije očekivan, jačanje institucija ključno
Upozorava i da je, kako se Crna Gora bude približavala članstvu u EU, realno očekivati jačanje pritisaka Srbije i Rusije, prvenstveno kroz meke oblike uticaja poput medija, dezinformacija, nametanja identitetskih tema i jačanja političkog uticaja.
Preporučeno
„U situaciji u kojoj se institucije već suočavaju sa problemima u primjeni zakona i očuvanju sopstvene autonomije, otpornost na takve pritiske ostaje ograničena. Upravo zato je jačanje institucija ključno, ne samo za evropske integracije, već i za očuvanje političke suverenosti države“, zaključuje Đukanović.
Video