Video
Tužiteljki je trebalo svega nekoliko dana da ustanovi da je krivična prijava Podgoričanke N. R. koju je podnijela 24. januara protiv Bratić – neosnovana. Inače, u ovakvim situacijama, obično prođu sedmice prije nego se tužilaštvo izjasni.
Navodi odluke
– Shodno čl.271 st.2 Zakonika o krivičnom postupku, obavještavam vas da je Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo Vašu krivičnu prijavu podnijetu dana 24. januara 2022. godine protiv Bratić Vesne zbog krivičnog djela izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje iz člana 370 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gorc, jer u radnjama osumnjičene nema elemenata bića prijavljenog, niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti – jasna je tužiteljka Radović u odgovoru na prijavu.
U prijavi je navedeno da je Bratić krivično djelo počinila na okupljanju ispred zgrade Vlade Crne Gore, 23. januara „time što je iskazala mržnju prema pripadnicima drugih nacionalnosti“.
Tužiteljka u obrazloženju odluke podsjeća na riječi Bratić: „Da li će ljudi koji su glasali za otimanje Ostroga, Morače, Durđevih stupova, Miholjske prevlake, da li će oni da potpišu temeljni ugovor? Kakva je to platforma? Kakva je to laž? Da li je logično, racionalno da neko sada hoće da ruši ovu vladu? S ljudima koji su izgubili izbore i ljudima koji su glasali za otimanje svetinja, protiv čega je u stvari ovaj narod ustao. Da li će Draginja Vuksanović-Stanković koja je rekla da nikada neće potpisati temeljni ugovor, da li će ona koja će podržati takvu vladu potpisati temeljni ugovor? Da li vrhuška SNP-a misli da su oni veći, bolji i časniji liudi od Zdravka Krivokapića? I da će oni sa Draginjom Vuksanović-Stanković i Damirom Šehovićem, Ervinom Ibrahimovićem, Fatmirom Đekom, Nikom Đeljošajem potpisati temeljni ugovor“.
Dalje se tužiteljka Radović pozvala na saopštenje Ministarstva kojim rukovodi Bratić, koje je iste večeri reagovalo nakon što je dio javnosti upozorio na ministarkin govor mržnje, a u kojem je naglašeno kako njoj „ni na kraj pameti nije bilo da vrijeđa manjine“ i tvrde da je ona samo nabrojala političare „koji su glasali za Zakon o slobodi vjeroispovijesti“.
U obrazloženju je tužiteljka ukazala i na reakciju Fatmira Đeke i Nika Đeljošaja, koji su sjutradan, 24. januara, ukazali na laž iz saopštenja Ministarstva kojim rukovodi Bratić, podsjećajući ih da njih dvojica nijesu bili poslanici kada je izglasan Zakon o slobodi vjeroispovijesti.
Pozvala se Radović, potom, na članom 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, na član 19 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te član 47 Ustava Crne Gore, kojima se štiti pravo na slobodu izražavanja.
Istakla je i da „ovo pravo nije apsolutno i može biti podvrgnuto formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama kako je propisano zakonom i neophodno u demokratskom društvu, a u interesu zaštite jednog ili više interesa ili vrijednosti (član 10 stav 2 EKLJP)“.
– Pored toga, članom 20 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima predviđena je zakonska zabrana bilo kakvog propagiranja rata i svakog zagovaranja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koje predstavlja podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje. Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije, u svojoj opštoj politici br. 15 predviđa da „govor mržnje“ podrazumijeva upotrebu jednog ili više posebnih oblika izražavanja, i to zastupanje, promociju ili podsticanje na omalovažavanje, mržnju ili osudu nekog ili neke grupe lica, kao i uznemiravanje, uvrede, negativne stereotipe, stigmatizaciju ili prijetnje licima, koje se zasniva na ličnom svojstvu ili statusu, između ostalog, i nacionalnosti – navela je Radović u obrazloženju.
Obrazloženje
Ona nije našla da je Bratić na bilo koji način povrijedila neki od ovih članova međunarodnih akata, pozivajući se na dvije presude Evropskog suda za ljudska prava, kojima je potkrijepila svoju odluku, ukazujući da su ključni kriterijumi na osnovu kojih se utvrđuje govor mržnje – svrha govora, sadržaj govora i njegov kontekst.
Objasnila je i da to znači da je govor za koji se tvrdi da je govor mržnje potrebno „posmatrati iz šire perspektive u smislu namjeravane svrhe i dejstva koje takav govor izaziva ili želi da izazove, kao i u širokom kontekstu datog društva i njegovih političkih i drugih konotacija“.
– Cijeneći sadržinu govora izrečenog u datom političkom momentu koji podrazumijeva najavljivanje potencijalnog izglasavanja nepovjerenja postojećoj vladi, čija je osumnjičena član, i formiranja nove vlade, te cilj izrečenog u kontekstu vrijednosnog suda osumnjičene da su lica nabrojana u govoru protiv potpisivanja temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a pominju se kao potencijalni politički predstavnici koji će podržati formiranje nove vlade, kao i izrečeni vrijednosni sud osumnjičene izražen u predviđanju da ta lica neće podržati potpisivanje ovog ugovora, dolazi se do zaključka da svrha i dejstvo izrečenog govora nema karakter podsticanja mržnje prema pripadnicima drugih nacionalnosti u Crnoj Gori – kategorična je Radović.
Imajući u vidu sadržinu govora osumnjičene, navela je ona dalje, njegovu svrhu, odnosno dejstvo, kao i kontekst prilika u kojem je izrečen, „jasno se utvrđuje da izrečeno nema karakter riječi kojima se javno podstiče na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, što predstavlja obilježja bića prijavljenog krivičnog djela“.
Problematična odluka
Više sagovornika Pobjede, pravnih eksperata, koji su zahtijevali anonimnost, smatraju da tužiteljka Radović nije trebalo na sebe da preuzme odluku da odbije krivičnu prijavu, već je trebalo da je procesuira i da sud bude taj koji će presuditi i detaljno obrazložiti razloge.
– Posebno problematično je kada političari pribjegavaju govoru mržnje i to se moralo procesuirati dalje – kategorični su naši sagovornici.
Jedan od njih smatra i da je tužiteljka „promašila sve na što se pozvala u obrazloženju“
– I široki kontekst datog društva i njegove političke i druge konotacije, i svrhu i dejstvo. Crna Gora je društvo koje se suočava sa ozbiljnom političkom krizom, društvo smo na ivici sukoba, a ona je te poruke odaslala sa demonstracija i uz to je političarka i ministarka. Zar sve to nijesu razlozi zbog kojih je sud trebalo da se izjasni o ovom slučaju, jer se može govoriti čak i o kvalifikovanom obliku – kategoričan je jedan od naših sagovornika.
Osim toga, ističu pravni eksperti koje smo konsultovali, trebalo je uzeti u obzir i kontinuitet izjava Vesne Bratić.
– Nije ovo prvi put da ona širi govor mržnje u odnosu na druge narode i drugačije misleće od njenih svjetonazora. Ovo je samo jedna u nizu izjava kojima je ona podsticala govor mržnje – podsjećaju oni.
Preporuke EKRI
Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije Savjeta Evrope, u preporukama kojima upućuje i na „dodatne okolnosti“ koje je potrebno razmatrati pri utvrđivanju (ne)postojanja govora mržnje u pojedinačnim predmetima od strane nacionalnih vlasti i Evropskog suda, a kako bi se jasnije distancirao govor mržnje od slobode izražavanja, utvrdila je šest kriterijuma.
Prvi je – kontekst u kom se saopštava „govor mržnje“ – postojanje ozbiljnih tenzija u društvu, zatim slijedi kapacitet/pozicije lica koja upotrebljavaju govor mržnje (npr. u slučaju političkih i vjerskih dužnosnika). Treći kriterijum je priroda i snaga upotrijebljenog jezika, njegova provokativnost i direktnost, a četvrti – kontekst specifičnih okolnosti – izolovani slučaj ili kontinuitet postupanja. Dalje se preporučuje da se uzme u obzir kriterijum – korišćeni mediji – kojima se zahtijeva neposredni ili odloženi odgovor (sa određenjem da su elektronski mediji od naročitog uticaja na javnost), te šesti kriteriju – priroda publike i moguća posljedica u vidu čina nasilja, zastrašivanja, neprijateljstva ili diskriminacije.
Preporučeno
Tužiteljka Ana Radović prenebregnula je preporuke EKRI koje ukazuju da se pod govor mržnje može podvesti zagovaranje, promocija, podsticanje klevete, mržnje, omalovažavanje osobe ili grupe osoba, vrijeđanje, negativno stereotipiziranje, stigmatizacija ili prijetnje osobi ili grupi osoba, kao i opravdavanje svih prethodno navedenih tipova izražavanja, a na osnovu jezika, vjere, nacionalne i etničke pripadnosti“.
