Video
STANDARD: Kako Vam iz današnje perspektive izgleda kraj 2008, vrijeme naše predaje zahtjeva za članstvo u EU, i početak 2009, kada smo ispunjavali odgovore na Upitnik? Vi ste kao potpredsjednica Vlade za evropske integracije vodili taj proces. Je li naš euroentuzijazam tada bio neutemeljen?
ĐUROVIĆ: Godine uoči i nakon obnove crnogorske nezavisnosti bile su neponovljive po pitanju napretka u procesu evropske integracije zemlje, koji je, ne samo snažno institucionalno podržao glas građana za nezavisnu i evropsku Crnu Goru, već i dao konkretne rezultate u procesu uspostavljanja prvog ugovornog odnosa sa Unijom. U sedmici kad smo dobili crnogorski Ustav, potpisan je i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji je trasirao naš integracioni put, sljedeće godine predali smo zahtjev za članstvo, sljedeće smo odgovorili na Upitnik za manje od tri mjeseca, postali dio tzv. Bijele šengenske liste i slobodnog putovanja evropskim zemljama, a 2010. smo dobili status države kandidata za članstvo u EU. Bili smo mali tim jasnoga cilja i konkretnih rezultata. Bile su to poletne godine, pune neponovljive energije, efikasnog tehnokratskog rada i jasne političke podrške, i što je najvažnije – rezultata. Trasa je bila postavljena, a punopravno članstvo izgledalo ostvarivo do 2015. godine. Uvijek mi je drago da se toga perioda sjetim, ponosna na te godine izuzetnog radnog pregalaštva, i nikada, ni danas, ne mogu shvatiti ko je i zašto ugasio Ministarstvo za evropske integracije, svega 10 dana po dobijanju statusa zemlje kandidata.
Danas, 15 godina kasnije, drugi je integracioni okvir, kao u EU, tako i u zemlji. Članstvo ponovo izgleda blizu, ne bavimo se proračunom o izgubljenim dobitima neostvarenih godina članstva, jer od toga nemamo ništa, već opet sanjamo evropski san i neke nove koristi članstva, koje nam i dalje jednako treba.
STANDARD: Nakon godina „nespremnosti EU za proširenje“, kako je eufemistički nazivan praktično zaustavljeni proces proširenja EU, činilo se donedavno da je EU sada spremna da prihvati Crnu Goru. Dijelite li taj stav?
ĐUROVIĆ: EU jeste spremna da prihvati Crnu Goru, čujemo i dalje sa briselskih adresa, od početka 2024. godine u kontinuitetu, ali zaostanak u planiranoj dinamici integracija, uvijen u ozbiljnu političku krizu, evidentan je. Integracioni mjeseci brzo prolaze, i sve je teže zamisliti da će se, sve planirano, a neostvareno – moći komprimovati u 2026. godini. Iako se mi uzdamo u političku podršku i geopolitički kontekst, postoji mnogo stvari koje su pod „mora se“, i ne može sve biti „to ćemo kad pristupite“. Nema prečica, koliko one god atraktivno izgledale, kad su demokratske reforme i temeljna prava u pitanju.
Ali, dok mi opet zaostajemo u dinamici integracija u ključnim oblastima, stiže konkurencija od susjedne Albanije, kojoj se iz jesenjeg izvještaja Komisije, šalju iste optimističke poruke završetka pregovora, svega 12 mjeseci kasnije od našeg plana. Briselski političari i tehnokrate vole konkurenciju u politici proširenja, onda su veće šanse da neko zaista i završi pregovore do kraja mandata ove Komisije i postane zemlja pristupnica. A Komisija treba uspješnu priču na Zapadnom Balkanu, te stoga ne preferira samo Crnu Goru. Snažno podržavaju i Albaniju, a poslije skorašnjih debata o Crnoj Gori u Odboru za spoljne odnose Evropskog parlamenta, nekako još i snažnije podržava našeg južnog susjeda, što se vidi iz još jedne važne odluke koja je donijeta. Pored svih tih evropskih i regionalnih institucija sa sjedištem u Tirani, koje već postoje, zemlja dobija i Kancelariju Evropskog parlamenta, što je snažan podsticaj za rad na integracijama. Zato tu konkurenciju ne treba potcijeniti, posebno imajući u vidu da planiraju otvoriti sva poglavlja do kraja 2025. godine.
STANDARD: Što se u tom smislu promijenilo nakon što je dužnost predsjednika SAD preuzeo Donald Tramp? Postoji li opasnost da proces proširenja ponovo zbog nekih važnijih tema bude gurnut po strani?
ĐUROVIĆ: U svom drugom mandatu Tramp nekontrolisano testira prirodno partnerstvo sa Unijom u svim aspektima, što izaziva asimetričnu reakciju, od najavljenih recipročnih carina, pa do velikog projekta naoružavanja Evrope – ReArm Europe, vrijednog 800 milijardi eura, za evropski sektor odbrane. U tom kontekstu, za EU, Evropa je okvir u kojem brani svoju poziciju „globalnog igrača“, pa će nastaviti da jača veze za zemljama proširenja i da ih ohrabruje na putu ka punopravnom članstvu. Stoga se i od zemalja kandidata, posebno NATO članica, očekuje da povećaju svoja izdvajanja za odbranu i time doprinose evropskoj koheziji i solidarnosti. Nema alternative, ni za jednu, ni za drugu stranu.
STANDARD: Imamo činjenicu da su u četiri godine prije promjene 2020. evropske obaveze realizovne u prosjeku s više od 70%, dok u 2024. imamo stepen realizacije 57%, a ranije je bilo više obaveza. Što je glavna kočnica?
ĐUROVIĆ: Česte promjene organizacije vladinih resora, nagli rast broja državnih službenika uz neprikosnovene „partijske kvote“, što nije praćeno i sveukupnim rastom stručnosti administracije i jačanja institucionalne memorije, koja je dragocjena za proces EU integracija, primat politike odnosno drugih političkih prioriteta značajnog dijela koalicije u odnosu na proklamovani cilj EU integracija – samo su neki od faktora koji usporavaju nas plan integracija da se pregovori uspješno okončaju do kraja 2026. godine. Moramo se konsolidovati što prije, da bi se ostvario cilj da postanemo članica Unije prije kraja ove decenije. A to znači da pitanje ustavnih promjena oko službenog jezika i pitanje dvojnog državljanstva, kao neki ultimatumi, nikako ne trebaju biti ispred evropske agende, jer ćemo na kraju svi izgubiti u trci sa evropskim rokovima. Građani Crne Gore žele članstvo i odgovorni političari treba to da im obezbijede, tako što će dozvoliti državnoj administraciji da radi svoj posao i neće opstruirati proces političkim intrigama i populizmom. Istovremeno, bez aktivne Skupštine i efikasnijeg pravosudnog sistema, nema završetka pregovora.
STANDARD: Što Crna Gora čini u tehničkom smislu procesu evropske integracije? Imamo već treću godinu na svakoj sjednici Vlade kao prvu tačku dnevnog reda „Usmenu informaciju o realizaciji aktivnosti iz procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji“, ali javnost o sadržaju rasprave ne zna ništa. Saopštava se redovno tek da se „Vlada upoznala“ s informacijom. Ni ministarka evropskih poslova ni glavni pregovarač ne izvještavaju javnost o tome što konkretno rade.
ĐUROVIĆ: Imamo paradoks da nam je administracija veoma porasla, a neki novi ministar, kada uđe u resor, shvati da ima veoma malo raspoloživog stručnog kadra koji je spreman stručno i odgovorno da radi. Administracija raste, ministarstva rastu, uprave se konstantno transformišu, mnogi stručni službenici odlaze, rijeka pripravnika i neiskusnih ljudi dolazi. To veoma negativno utiče na koordinaciju između resora, građenje timova i povjerenja. Ključna ministarstva, koja treba da pripreme Crnu Goru za apsorbovanje evropskih strukturnih fondova – čuvenu kohezionu politiku EU, kubure sa malim brojem stručnih ljudi i nedovoljnim budžetima za EU politike. Sredstava za evropske prioritete trenutno nema dovoljno, novac odlazi na druge namjene, ili je jednostavno nedovoljno raspoloživ. Ne pomažu ni brojni projektni tehničke podrške, jer administracija nema kapacitet da apsorbuje tu podršku i primi sva nova znanja i vještine, neophodne za sljedeću, ključnu fazu pregovora. Ključni akteri procesa pregovora, naše pregovaračke strukture, ne osjećaju prijeko potrebnu jasnu i jedinstvenu političku podršku i sistem ne emituje stabilnost. Zato su nam procenti ispod očekivanih. Zato su informacije na Vladi redovne, ali usmene.
STANDARD: Vlada je početkom decembra objavila dokument „Barometar 26“, predstavljen kao „platforma“ za nekakvo jedinstvo s ciljem da teme u vezi s evropskom integracijom budu stavljene u prvi plan. Nažalost dokument je ispao mrtvorođenče, jer su odmah pojedini predstavnici vladajuće koalicije objavili da ih taj dokument ne zanima i ne obavezuje. Kakvo je Vaše mišljenje o tom dokumentu?
ĐUROVIĆ: Dokument Barometar 26 sadrži „na papiru“ sve što je potrebno da sadrži u vezi sa potrebom jedinstva po pitanju EU agende danas, ali na žalost nije dobio ni jedinstvenu podršku partija koje tvore koaliciju na vlasti. Time je svrsishodnost ovog dokumenta u startu postala upitna.
STANDARD: Ako već „Barometar 26“ ne funkcioniše, što bi po Vašem mišljenju trebalo Vlada konkretno da učini?
ĐUROVIĆ: Barometar 26 ne funkcioniše u praksi, u stvarnom životu, prvenstveno zato što između koalicionih partnera ne funkcionišu ključni principi na kojima ovaj dokument počiva, prvenstveno „poziv na državno jedinstvo, uz poseban tretman polarizujućih pitanja“ koja direktno ugrožavaju proces pristupanja Crne Gore. Naznačeni mehanizam razrješenja polarizujućih pitanja nije ni mogao dobiti šansu da se prezentuje. Iz razloga što jedan dio koalicije na vlasti prijeti izlaskom iz iste, ako se ne da primat „polarizujućim pitanjima“, koja su za njih pitanja svih pitanja. Istovremeno, predstavnici vlasti i opozicije potpisali su nedavno sporazum kojim su se saglasili da podnesu zahtjev za mišljenje Venecijanskoj komisiji u vezi sa procedurom konstatovanja prestanka mandata sutkinji Ustavnog suda Dragani Đuranović. To nagovještava povratak opozicije u poslaničke klupe i moguće razrješenje političke krize, što bi bilo više nego dragocjeno za proces evropskih integracija u ovoj fazi.
Pitanja službenog jezika i dvojnog državljanstva nikako ne trebaju biti ispred evropske agende
Dok predlagači Barometra 26 ovo vide kao dio njegovog sprovođenja, opozicija to vidi kao most iz kog bi se iz trenutne blokade političkih procesa u zemlji moglo izaći po formuli pobjednik-pobjednik (win-win). To zaista i jeste put ka dijalogu, u kojem ni jedna strana ne treba da se osjeti kao apsolutni pobjednik, niti ona druga kao apsolutnih gubitnik, treba da dobiju obje strane, te da u to ubijede i širu javnost, kao i partnere u EU, da smo ozbiljni u našem naumu da pristupimo Uniji.
STANDARD: Je li uopšte moguće najavljeno zatvaranje svih poglavlja za dvije godine s obzirom na tempo kojim realizuju obaveze evropske agende?
ĐUROVIĆ: Tehnokratski govoreći – nije, politički i geopolitički – jeste. Važno je učiniti ono što se zaista mora učiniti i što su ultimativne akcije, mnogo toga može ostati i u „prelaznim i završnim odredbama ugovora o pristupanju“, te konačnog izvještaja Komisije pred učlanjenje. Ali sve je moguće, ako dogovor i povjerenje obje strane postoje. Crna Gora mora jačati kredibilitet u ovom procesu, što znači da preuzete obaveze i „isporuči“ očekivano. Bez toga nam nema ulaska u Uniju. Mali smo i upravljiv sistem, ali članstvo čine i prava i obaveze, pa se zemlja mora bolje pripremiti.
STANDARD: Što bi bila Vaša preporuka ili stručni stav što nam je za činiti da proces ubrzamo i da podignemo kvalitet?
Preporučeno
ĐUROVIĆ: Da aktuelne, ali i predstojeće političke turbulencije i prečeste izbore na raznim nivoima, što bezbolnije prođemo, kako bismo sačuvali „radnu dinamiku“ i prioritet EU agende, koji bismo u današnjem žargonu mogli nazvati „Crna Gora prije svega“. Mobilizacija svih stručnih resursa u zemlji za ovaj cilj – minimum je na koji se svi moramo odazvati.
