Video
Sudeći prema nedavnoj izjavi episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija, koji je i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske, on nema rezerve prema tako postavljenim relacijama, jer je naveo da SPC nikakvih primjedbi nije, primjera radi, imala na raniji ugovor sa katoličkom vjerskom zajednicom, odnosno Svetom Stolicom.
Ako se pročitaju stavke tog ugovora, kao i ugovora sa ostalim vjerskim zajednicama, teško da ima previše prostora za široko tumačenje onoga što su ugovorne strane imale na umu, odnosno na čemu je država, u pogledu jurisdikcije i konfiguracije cjelina koje reprezentuju određenu vjersku zajednicu, insistirala prilikom ratifikacije ranije potpisanih dokumenata sa Svetom Stolicom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori.
“Teritorijalna konfiguracija crkvenih područja neće se prostirati izvan granica Crne Gore“, navodi se u jednom od stavova Temeljnog ugovora između Crne Gore i Svete Stolice koji je na snazi od njegovog potvrđivanja u Skupštini 2012. godine.
Takva odredba ugrađena je i u Temeljni ugovor između Crne Gore i Islamske zajednice, kojim se definiše da ta vjerska organizacija ima jurisdikciju za sve islamske vjernike u Crnoj Gori i granice njene jurisdikcije poklapaju se sa državnim granicama Crne Gore. Jednako kao što Jevrejska zajednica ima sjedište u Crnoj Gori i jurisdikciju nad vjernicima u Crnoj Gori, a granice njene jurisdikcije takođe se poklapaju sa državnim granicama Crne Gore.
Insistiranje na tome da crkvena područja, odnosno jurisdikcije vjerskih organizacija budu usklađene sa teritorijom države Crne Gore, što je prepoznato u sva tri temeljna dokumenta, jedan je od ključnih aspekata ugovora kojima se definiše pravna relacija države Crne Gore i vjerskih organizacija koje djeluju na njenoj teritoriji, uz poštovanje kanonskih, ali jednako i načela sekularnosti.
Preciziranje ovih pitanja prepoznato je kao značajno u kontekstu najavljenog potpisivanja temeljnog ugovora države Crne Gore sa Sprskom pravoslavnom crkvom.
Nakon što je iz Vlade Crne Gore, ali i sjedišta Srpske pravoslavne crkve u Beogradu najavljeno da će temeljni ugovor potpisivati u ime SPC patrijarh Porfirije, nije jasno na koji način će upravo pitanje jurisdikcije i poklapanja crkvene i državne teritorije biti regulisano; posebno ako se ima u vidu da se, osim Mitropolije crnogorsko-primorske i eparhije Budimljansko-nikšićke, područje ostalih eparhija SPC (Zahumsko-hercegovačke i Mileševske) ne poklapa sa crnogorskom teritorijom, a sjedišta te dvije eparhije su – u Mostaru i u Prijepolju.
Pokojni mitropolit Amfilohije je prošle godine u januaru, kako je to objavljeno u medijima, saopštio da će Vlada Crne Gore pregovore o potpisivanju temeljnog ugovora voditi sa Mitropolijom, a ne sa Beogradskom patrijaršijom. On je kazao da to ima isti efekat kao da pregovara Patrijaršija.
Okolnosti su se izmijenile: više se Mitropolija, koja još nema novog poglavara, već administratora, ne pominje kao strana ugovornica, a sadržaj i efekti budućeg dokumenta nijesu poznati.
To za crkvene velikodostojnike nema nekog efekta, ali za državu sigurno da ima, posebno ako se ugovor potpisuje sa organizacijom čije je sjedište van Crne Gore.
Iako je ranije patrijarh Porfirije najavio da je ugovor usklađen i da je ostalo samo da se potpiše nakon uskršnjih praznika, episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikije rekao je da za sada raspolažu samo nacrtom temeljnog ugovora koji treba da potpišu Srpska pravoslavna crkva i Vlada Crne Gore, te da o tom aktu treba da se izjasni Vlada Crne Gore.
“Za mene lično, za Crkvu, svaki dokument, naročito ugovor, dok ne potpišu obje strane i ne ovjere pečatom, on zapravo ne postoji u nekom pravnom smislu. On je u pripremi, on nije završen, i nikada nije običaj, makar u našem crkvenom poretku, da bilo koji dokument koji je još u izradi da se objavljuje i da se čini predmetom javne rasprave”, rekao je Joanikije.
On je ocijenio da ni raniji ugovor koji je država potpisala sa Svetom Stolicom nije prolazio javnu raspravu, ali je po njegovom shvatanju taj dokument odličan.
“Pominjem to posebno pošto je to ugovor sa hrišćanskom crkvom. Nije bilo, niti se znalo. Ko je znao da se taj ugovor uopšte priprema, i, hvala Bogu, dobili smo Temeljni ugovor između Crne Gore i Svete Stolice. I taj ugovor je, po mome osjećanju, odličan i mi nikada nijesmo imali nijednu primjedbu, čak smo izrazili radost, kao što sam već rekao, zbog potpisivanja tog ugovora”, naveo je Joanikije prije dva dana.
Ako je SPC, odnosno Mitropolija kroz riječi njenog administratora izrazila radost sadržajem i temeljnim odrednicama ugovora sa Svetom Stolicom, znači li to da nema nepoznanica kako će se definisati pitanje jurisdikcije i poklapanja crkvenih područja sa državnim granicama Crne Gore, na čemu je država insistirala u potpisanim ugovorima sa tri druge tradicionalne vjerske zajednice, katoličkom, islamskom i jevrejskom?
Ili se računa na to da država u slučaju SPC neće insistirati na istim polazištima koja su važila za ostale vjerske zajednice sa kojima već ima potpisane ugovore koji tretiraju sva važna pitanja: od imovine, služenja, vjerskih prava na način koji ne narušava kanonska, ali i ustavna načela države na čijoj teritoriji funkcionišu.
Čija je crnogorska kulturna baština?
Pitanje imovine i titulara imovine, kao i red poteza prilikom rekonstrukcije i izgradnje vjerskih objekata takođe se definišu ugovorima sa vjerskim zajednicama. U svim do sada potpisanim ugovorima sa vjerskim zajednicama insistiralo se na tome da su ovi aspekti usklađeni sa zakonodavstvom Crne Gore, kao i da se imovina koja predstavlja kulturnu baštinu ne može otuđivati ili iznositi iz države bez saglasnosti Vlade.
Izmjenama Temeljnog ugovora između Crne Gore i Svete Stolice koje su postale sastavni dio dokumenta koji je ratifikovan u parlamentu, u članu 11 poslije stava 2 dodat je novi stav 3 koji glasi:
„Prava na nepokretna dobra iz stava 1 ovog člana biće upisana ili registrovana na ime crkvenih pravnih lica u Crnoj Gori. Izgradnja ili rekonstrukcija vjerskih objekata biće u skladu sa zakonodavstvom Crne Gore. Dobra koja predstavljaju kulturnu baštinu Crne Gore ne mogu se otuđiti ili iznijeti iz države bez saglasnosti Vlade Crne Gore.“
Prema ugovoru sa Islamskom zajednicom, ta vjerska organizacija ima pravo da kupuje, posjeduje, koristi ili otuđi pokretne i nepokretne stvari, stiče i otuđuje imovinska prava, u skladu sa zakonodavstvom Crne Gore.
„Imovina iz stava 1 ovog člana vodi se kao imovina IZ u Crnoj Gori u organu uprave nadležne za poslove uknjižbe prava na nepokretnostima, odnosno kod organa uprave koji vodi posebne registre pokretnih stvari“.
Konvenciju sa Svetom Stolicom potpisao knjaz Nikola 1886. godine
Najstariji ugovor kojim se jamči sloboda ispovijedanja vjere i regulišu druga prava od značaja za vjernike određene konfesije na njenoj teritoriji, Crna Gora je potpisala sa Svetom Stolicom i to za vrijeme knjaza Nikole.
Navedena pitanja su obuhvaćena i razrađena Konvencijom iz 1886. godine. Tim ugovorom je, prema podacima Ivana Jakulja sa Katoličkog bogoslovskog fakulteta u Splitu, „zajamčena sloboda ispovijedanja katoličke vjere, obnovljena je Barska nadbiskupija, uređeno je imenovanje župnika i vjeroučitelja, priznata je valjanost mješovitih ženidaba, a 1887. dopušteno je bogoslužje na staroslavenskom jeziku“.
“Gubitkom samostalnosti godine 1918, Crna Gora je kao ugovorna strana prestala postojati, zbog čega je Konvencija de facto prestala vrijedit”, navodi Jakulj u dokumentu pod nazivom „Međunarodni ugovori Svete Stolice i Crne Gore – Povijesno-pravni vid“.
Preporučeno
Jakulj dodaje da je Konkordat iz 1935. kojim je Sveta Stolica nastojala osigurati prava katolika u Kraljevini Jugoslaviji propao, dok je u komunističkoj Jugoslaviji „zbog neprijateljske odijeljenosti Crkve i države, položaj Katoličke crkve uređivan Ustavom, zakonima o vjerskim zajednicama i Protokolom“.
