
Andrija Jovićević. To je ime čovjeka koje se pominje kao mogući kandidat Demokratskog fronta za predsjednika Crne Gore na izborima 15. aprila. A, ko je on? Teško da će bilo koji birač u Crnoj Gori od 30 godina ili mlađi umjeti bilo što o njemu da vam kaže. Npr. neko ko je rođen 1988. godine danas ima pune tri decenije i isprofilisan politički “ukus”. Ta osoba je bila osnovac kad je Jovićević bio ministar unutrašnjih poslova Crne Gore i malo je vjerovatno da ga pamti u bilo kom kontekstu… Portal Standard podsjeća na ključne stavke njegove biografije.
Preporučeno
Jovićević, između ostalog, ostaje upamćen po tome što je svojevremeno optužio SNP, koju je tada vodio Predrag Bulatović, kada je u Skupštini kazao da svi tragovi u vezi sa ozloglašenim Sedmim bataljonom vode do te stranke. Na primjedbe da umjesto političkih stranaka on treba da prati mafiju, ekspresno je odgovorio:
“To smo i radili. Pratili smo kriminalce i tragovi su nas doveli do vas”, poručio je Jovićević SNP-ovcima.
Andrija Jovićević je 2001. godine postavljen za ministra unutrašnjih poslova i to, prema njegovim riječima, na prijedlog Mila Đukanovića i zahvaljujući njegovoj “velikoj upornosti u unutarpartijskoj borbi za to mjesto”.
On je od početka skrenuo pažnju na sebe jer je 2001. SDB (današnja ANB) sumnjala da Slobodan Milošević i njegovi generali planiraju ubistvo Đukanovića.
“Život predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića bio je ugrožen od određenih struktura vojnog karaktera iz Beograda. Za to postoje dokazi i činjenice”, rekao je Jovićević na konferenciji za novinare 12. okrobra 2001. godine.
Na pitanje novinara o kojim je strukturama riječ, ko su potencijalni atentatori i da li su uhvaćeni, ministar Jovićević nije direktno odgovorio.
“Nije profesionalno i korektno da o tome detaljnije govorim na konferenciji za novinare”, precizirajući da nije pročitao izjavu svog prethodnika Vukašina Maraša, koji je javno izjavio da smatra velikim uspjehom to što je njegova služba “uspjela da otkrije zavjeru i spriječi atentat na Đukanovića”.
“Ipak, kao službenik MUP-a prije postavljenja za ministra policije bio sam svjestan ugroženosti života predsjednika Republike”, dodao je on.
Dok je radio s Đukanovićem, navodno, jednom prilikom mu je i klicao. Pojedini mediji izvijestili su da je Jovićević, tokom ministrovanja, u Policijskoj akademiji u Danilovgradu na kraju raporta predsjedniku države poručio: “I da nam još dugo, dugo vladaš predsjedniče”.
Đukanović je ostao u politici, ali Jovićević nije.
Njegov razlaz s Đukanovićem počinje 2003. godine zbog afereS.Č.
Slučaj Moldavke Svetlane Čabotrenko je okupirao je javnost jer je ona na sudu ispričala kako je preprodavana, silovana drogirana i zlostavljana. Moldavka je pomenula, istina ne imenom, ali upečatljivo opisom i Mila Đukanovića. Ispričala je da ga je vidjela golog na bahatoj žurci na Svetom Stefanu koja je organizovana za političku i biznis elitu. Dodala je da je ona na toj žurci silovana, pa je i sam Đukanović morao da svjedoči u procesu koji je, zbog nedostatka dokaza, obustavljen. Jovićević je tada smijenjen, a evo kako je on u intervjuu Monitoru 2015. godine objasnio taj slučaj.
“Podsjetiću Vas da sam u periodu od 2001-2003. držao poluge cjelokupnog bezbjednosnog sektora Crne Gore. To znači da su MUP, kao i Uprava policije i SDB (danas ANB), bile direktno pod mojim rukovodstvom. Profesionalan i odgovoran rad isključuju namjeru bilo čije kompromitacije. Takođe, niko nije mogao da utiče na zakonitost u radu, ni spolja ni iznutra. Ovih načela sam se držao u rukovođenju Ministarstvom unutrašnjih poslova. U rukama ministra unutrašnjih poslova je velika moć – toga čovjek postaje svjestan kada dođe na to mjesto. Naravno, nikada nisam i ne bih zloupotrijebio institucije i profesionalce u njima da se bilo kome nanese nepravda. Tako je bilo i u slučaju moldavske državljanke – kad je ta profesionalna akcija policije okarakterisana kao ‘udar na državu i državni vrh uz pomoć raznih službi’. I zar bih ja, tako moćan, da me baš tako čuvaju i o meni brinu ‘razne službe’, uopšte danas bio u prilici da me prozivaju za ovakve stvari i da odgovaram na ovakva pitanja? A koliko vidim aktuelni premijer je još uvijek na vlasti”, rekao je Jovićević.
On je potom bio u fokusu javnosti jer se spekulisalo da je spremao atentat na Đukanovića.
“Iza ove konstrukcije, jasno je, stoji vrh aktuelne vlasti i isti oni ljudi, iz političko-bezbjednosnog sektora, koji su i ranije od mene pokušavali da prave ‘vječiti izgovor’ za probleme države Crne Gore. Vlast koja se suočava sa ozbiljnim problemima uvijek pokušava da skrene pažnju javnosti na drugu stranu. Moj odgovor je, dakle, vrlo jednostavan – teorija da sam planirao i pripremao atentat na Mila Đukanovića ne odgovara istini. Zar bih trebao da to objašnjavam bilo kome razumnom? Da, Đukanović i ja smo politički neistomišljenici. Moji stavovi odavno su se, po mnogim pitanjima, razišli sa njegovim. Crna Gora kakva je danas, nije Crna Gora kakvu bih ja želio. I želio sam da je mijenjam, otuda i moj politički angažman i jedni nesporazum koji imam s njim – politički”, objasnio je tada Jovićević.
A, Jovićević se na crnogorsku političku scenu vraća kao dio “Alternativne četvorke” koju uoči referenduma, osim njega, sačinjavaju Miodrag Lekić, Nebojša Medojević i Predrag Bulatović.
Njihov cilj, kako su objašnjavali, bilo je pomirenje u Crnoj Gori i izgradnja društva na temeljima pravne države. Četvorka nije bila jedinstvena u pogledu državno-pravnog statusa Crne Gore, što im nije ni bio prvenstveni cilj. Taj projekat je propao, ali Jovićevića na javnu scenu vraća upravo referendum 2006. godine.
On ja na završnom skupu bloka za zajedničku državu najavljen kao “specijalni gost”.
Evo što je tada rekao:
{youtube}BfeyQERgsdE{/youtube}
“Svi znamo da Crna Gora 21. maja donosi istorijsku odluku. Ja nijesam ovdje da vam kažem kako ćete glasati jer ste vi o tome već odlučili. Ovdje sam da vam kažem da ne smijemo dozvoliti da Crna Gora bude privatna država gdje će naša djeca biti njihove sluge. Ne smijemo dozvoliti da Crna Gora bude država jednog čovjeka sa kriminalnom hipotekom. Zato danas, sjutra i sudnjega dana recite NE privatnoj državi. Recite NE mafiliji i kriminalu. U Crnoj Gori je davno ukinuta smrtna presuda, ali zato mafija još uvijek izriče i presuđuje smrtne presude u Crnoj Gori. Zato, građani Crne Gore, kakva god bila vaša ubjeđenja, treba da znate da je najskuplja riječ u crnogorskoj istoriji riječ NE koju su naši preci kazali porobljivačima i osvajačima naših prostora. Ovo je početak naše konačne pobjede. Živjeli”, naglasio je Jovićević.
To je bilo njegovo posljednje javno pojavljivanje u Crnoj Gori.
Nakon što je Crna Gora obnovila nezavisnost Jovićević je nekoliko puta dao intervju, a svakoga je zanimalo što misli o njegovoj saradnji s Đukanovićem.
“Napokon, vrijeme koje smo proveli na istom poslu, boreći se, prije svega, za očuvanje mira i stabilnosti Crne Gore, ostavilo je dosta dobrih rezultata. I ja ih Đukanoviću priznajem, u to nemojte sumnjati”, kazao je Jovićević Monitoru 2015. godine.
Od obnove nezavisnosti on živi u Srbiji gdje se bavi privatnim biznisom.
M.M.