Međutim, podrška vojnoj misiji Evropske unije u korist Ukrajine, čiji je cilj upravo jačanje otpora prema Ruskoj Federaciji, direktno je u suprotnosti sa njegovom višegodišnjom retorikom, u kojoj je Kremlj bio „prirodni saveznik“, a Zapad glavni protivnik.

Iako je Mandić ranije na Savjetu za odbranu i bezbjednost izjavio da nema problem sa slanjem naših vojnika u ovakve misije“ i da „na Savjetu uvijek glasa za takve odluke“, juče je svojim glasom, kako se žargonski kaže izašao iz ormara i podržao slanje vojnika u Ukrajinu.

Tako je Mandić u vrlo kratkom vremenu prošao od otvorenog Rusofila do podržaoca Ukrajine i njihove bobre. Od ljubitelja lika i djela Vladimir Putina do obožavaoca evropskih i EU vrijednosti. U kratkom vremenskom intervalu zaboravio je na ideologiju koju je zagovarao, jer ipak danas Mandić više nije opozicionar, več predsjednik Parlamenta, a ta fotelja očigledno nema cijenu, pa zbog nje se i ideologijom i ubjeđenjima može trgovati kao na pijaci.

Dugogodišnja anti-EU i anti-NATO retorika

Tokom protekle decenije, Mandić je više puta govorio protiv evropskih integracija, nazivajući EU „licemjernim savezom“ koji „pritiska Crnu Goru da se odrekne svog identiteta“. U intervjuima i skupštinskim govorima tvrdio je da EU „sistematski gura Crnu Goru da prizna Kosovo“, a evropske vrijednosti opisivao kao „otuđene od tradicionalne pravoslavne kulture“.

Tokom 2015. i 2016. godine bio je organizator više protestaprotiv NATO, na kojim ja poslovično i bez izuzetaa slata snažna proruska i anti-EU retorika.

Povezani članci

Politika

Mandić ostaje predsjednik Skupštine, ponovo usvojen Sporazum sa UAE

Svijet

Zelenski: Nadamo se podršci SAD na putu ka miru; Rojters: Bijela kuća razmatra ublažavanje sankcija Rusiji

Politika

Crne trake za četničkog vojvodu

„Brisel nije naša sudbina. Nama je sudbina tamo gdje su naši preci gledali – prema Rusiji, prema istoku.

U decembru 2019. godine, Mandić i njegov politički saborac Milan Knežević sastali su se s Vladimirom Putinom u Beogradu. Tom prilikom, prenijeli su mu da ga „većinska Crna Gora doživljava kao svog predsjednika“, što je izazvalo burne reakcije u crnogorskoj javnosti i međunarodnim krugovima.

U godinama koje su uslijedile, Mandić je više puta nazvao Rusiju „vjekovnim prijateljem“, a Zapad optuživao za širenje konflikta u Ukrajini.

Oštar protivnik pomoći Ukrajini i sankcija Moskvi

Od početka invazije na Ukrajinu 2022. godine, Mandić je uporno odbacivao svaku inicijativu za pružanje pomoći Kijevu ili uvođenje sankcija Moskvi. Govorio je da „Crna Gora ne treba da se svrstava ni na jednu stranu“, i često ponavljao da „zapad doliva ulje na vatru“ podrškom Ukrajini.

U parlamentu je na jednom zasjedanju poručio:

„Šta Crna Gora ima od toga što uvodi sankcije Rusiji? Ništa osim štete i poniženja.“

Čitajući njegova ranije izjave, običan građanin ne može, a da se na zapita, šta se desilo sa Mandićem i da li je ovaj Andrija Mandića isti kao i onaj od prije tri godine.

Odgovor je najlakše naći u 2023. godini, kada je izabrana za predsjednika Parlamenta, jer tada slijedi pravi spektakl od zaokreta u političkom ponašanju Andrije Mandića.

Preokret 2023: Za EU, za NATO, za Kosovo, protiv Rusije

Nakon izbora novog saziva parlamenta 30. oktobra 2023, Mandić pristaje da bude predsjednik Skupštine – ali u zamjenu potpisuje deklaraciju kojom se obavezuje na:

• Podršku članstvu Crne Gore u NATO-u
• Sprovođenje sankcija protiv Rusije
• Priznanje Kosova kao nezavisne države
• Nastavak integracija u Evropsku uniju

Sve ono što je prezirao Mandić je u jednom zalogaju progutao i NATO i EU i sankcije Rusiji i priznanje Kosova sve zarad udobne fotelje, pa iako je izvršio „ideološko samoubistvo” zarad fotelje, Mandić je postao simbol političkog oportunizma u Crnoj Gori.

Reakcije javnosti: Da li su fotelje i ostanak na vlasti važniji od principa i ideja?

Glasačima Andrije Mandića, sudeći po reakcijama teško je palo njegove jučerašnje glasanje. Tako po društvenim mrežama ga optužuju da je ”izdao i Kosovo i Rusiju i srpstvo zarada fotelje”

Na fonu toga je i jutrošnje saoptenje Udruženja Vasojevića, tvrdokornih podržavao lika i djela Andrije Mandića u kom ističu koliko su začuđeni glasanjem u Skupštini.

“Nažalost, vjerovali smo da bar srpski narodni poslanici drže do nekih temeljnih opredjeljenja i zavjeta našeg naroda, među kojima je i onaj koji se odnosi na vjekovnu zaštitnicu Rusiju.

Nažalost, vrlo smo neprijatno iznenađeni njihovim glasanjem, koje sigurni smo ne bi podržalo više od 90% naroda kojeg u Skupštini predstavljaju.

Pitamo se, da li su zaboravili na sve ono za šta su se zalagali poslednjih decenija i zbog čega ih je (između ostalog) narod i birao?

Da li su fotelje i ostanak na vlasti važniji od principa i ideja?“, navode oni u saopštenju.

Za njih ovo nije više stvar politike, već dubokog osjećaja izdaje.

Mandićev slučaj jasno pokazuje kako moć mijenja političare – od „Putinovog čovjeka“ i kritičara EU i NATO-a, do glasnog podržavaoca misije Evropske unije koja jača ukrajinsku vojsku u borbi protiv Rusije.

Mandićeva podrška misiji EUMAM UA, kojoj je cilj suprotstavljanje ruskom uticaju u Ukrajini, predstavlja raskid sa njegovim nekadašnjim političkim identitetom, ali pokazuje duboku krizu autentičnosti u crnogorskoj politici – gdje su nekadašnje „crvene linije“ postale stvar ličnog interesa, a opstanak na vlasti ne pita za cijenu.