Video
Perićeve stavove prenosimo integralno:
„Zaista smo veoma tužni i prepoznajemo savremeni mehanizam zamjene teza, gdje nekoga unaprijed proglasite crnim, gdje ga proglasite provokatorom, kreatorom svih mogućih problema i onda legitimno, naravno, imate pravo da ga sputavate, da on hodi putevima svoje slobode, koja podrazumijeva se, i jeste istovremeno ljubav.
Za jednu normalnu, prirodnu stvar, kako Crkva funkcioniše, a to je ustoličenje jednog episkopa, a u konkretnom slučaju, vjekovima su se pravoslavni mitropoliti ustoličavali na Cetinju; neko je proglasio da to ne treba tako da bude, iako mi sada nemamo drugo rješenje, jer sprovodimo ono što je prirodno i normalno i bivamo definisani kao neko ko nešto na silu nameće i kao neko ko ne razumije situaciju i kao neko ko provocira.
To je kao kad bi vam neko rekao vi ne možete da dišete vazduh, jer taj vazduh ne pripada vama, a vi bez disanja ne možete, jer je to prirodna i normalna stvar i ustoličenje i sve što Crkva čini biti i jeste u duhu riječi Hristovih, u duhu onoga što se temelji na vjeri i molitvi, u duhu smirenja, u duhu ljubavi.
Crkva dejstvuje i djela uvijek i isključivo iz Jevanđelja, po svojoj prirodi ona nije tu da rješava bilo kakve političke nesporazume, nije tu čak ni da utiče na njih, a kamoli da donosi političke odluke, nije tu da se bavi državnim pitanjima.
Crkva je tijelo Hristovo, a to znači zajednica koju sačinjavaju svi oni koji su kršteni u ime Oca, Sina i Svetoga duha. Tijelo Hristovo koje po riječima apostola Pavla, nema ni Grka, ni Jevrejina i neka svako bude ono što po svojoj savjesti hoće i osjeća da ga izražava, neka pripada kom hoće narodu, neka ustrojava svoj život na najbolji mogući način, ali ako je Hristov i ako sluša riječi Hristove, onda će uvijek biti svjedok mira.
Preporučeno
Protiv očigledne štete koju nam neko može nanijeti, gdje nam logika nalaže da uzvratimo istom mjerom, mi smo pozvani da raspnemo svoj um, da raspnemo svoju emociju, da se odreknemo sebe i pokažemo na kraju da svjedočimo u Hristu ljubav, primajući svakog čovjeka bez obzira ko je, kao svog najrođenijeg brata, a to da li on nas doživljava kao svoju braću to je već stvar njegovog krsta i stvar njegove unutrašnje borbe”.
