Piše
Jasmin Agić

Nije prošlo nezamijećeno da se u posljednje vrijeme sve glasnije i bez zazora govori o etničkom sastavu stanovništva Crne Gore, a oni koji zbivanja u toj zemlji prate pomnije kažu da je glavni cilj politike, koju proaktivno vodi Srbija, promjena nacionalne strukture na sljedećem popisu stanovništva. Cilj je, kako kažu upućeniji u crnogorska zbivanja, popisom učiniti da Crnogorci postanu brojčano manja skupina od etničkih Srba i na taj način stvoriti političku situaciju u kojoj će biti moguće osporavanje crnogorske suverenosti.

Takvi narativi morali bi se posmatrati kao neka vrsta političke spekulacije i retoričkog nagađanja da o tome nije govorio čak i sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kaže crnogorski intelektualac i novinar Darko Šuković. A nakon što je o toj ideji govorio srpski predsjednik javio se cijeli niz osoba koji su javno diskutovali o crnogorskom popisu stanovništva, kao ključno važnom događaju u bližoj budućnosti te zemlje.

I Vučić je govorio o važnosti popisa

“Pa to je cilj koji niko u Srbiji ne krije od predsjednika države Aleksandra Vučića, koji je negdje ljetos izjavio da mu izbori nijesu toliko važni koliko je važan popis do tih komentatora raznih vrsta koji su najglasniji u srpskim medijima poput Aleksandra Rakovića, Čedomira Antića i drugih, koji već izlaze sa podacima da je trenutno, po njihovim istraživanjima, u Crnoj Gori 36 posto Srba, a cilj je da ih bude preko 40 posto. Naravno na čiji račun, pa prije svega na račun Crnogoraca ali oni računaju da bi u ambijentu koji su stvorili u posljednjih desetak mjeseci, a koji sada eskalira i koji je utjerivanje straha i zatiranje ideje o građanskoj državi Crnoj Gori koja je praktično u ovom dijelu bivše Jugoslavije bila jedina zaista građanska država prethodnih petnaestak godina. Dakle da naprave atmosferu u kojoj će ljudi izjašnjenje kao Srbi smatrati kao neku vrstu kupovine građanskog mira. To dakle nije nikakva spekulacija to je potpuno otvorena taktika Beograda, to je nastavak svega onoga što se dešavalo uoči izbora”.

Na pitanje postoji li mogućnost da nakon popisa stanovništva koji je planiran za sljedeću godinu Crnogorci budu nacionalna manjina u vlastitoj zemlji Šuković odgovara da je takav scenarij sasvim moguć, a u ovakvom političkom ambijentu i sasvim realan. Najveći je problem što je stvorena atmosfera gdje ljudi neće osjećati slobodu da se nacionalno izjasne onako kako zaista misle i osjećaju.

“Ovo nije ambijent u kome se ljudi mogu slobodno nacionalno izjašnjavati, a kad dođe na red popis možemo samo da pretpostavljamo kakav će tek to biti pritisak, kakva će to biti presija – medijska, politička, crkvena jer na prošlim izborima vi ste imali sveštenstvo koje je praktikovalo čuveni model obilaženja od vrata do vrata i prijetnje anatemisanjem i prokletstvom svakome onome ko glasa za partije koje su donijele zakon o slobodi vjeroispovijesti”.

Još se nije odustalo od ideje ‘Velike Srbije’

Kada govori o političkim prilikama u Crnoj Gori filozof i predsjednik crnogorskog PEN-a Milenko Perović kaže kako je ono proizvod velikosrpske nacionalističke politike, a za glavnog krivca imenuje nacionalističke krugove koji nikada nisu odustali od ideje “Velike Srbije”. Najekstremnije se ta politika ispoljava u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, gdje se koriste suptilne metode političkog rastakanja državnog tkiva pomenutih zemalja. Cilj te politike je stvaranje tzv. srpskog sveta, a razlika je jedino u pristupu – u BiH se delegitimira država poticanjem Republike Srpske na separatizam, a u Crnoj Gori se namjerava etničkim inženjeringom Crnogorce učiniti nacionalnom manjinom.

“U Crnoj Gori zato što je situacija specifična ta velikosrpska nacionalistička strategija je unekoliko drukčija i ona je usmjerena na rastakanje i razaranje crnogorskog suverenizma i rezultata referenduma o nezavisnosti. To rastakanje ima svoju spoljašnju i unutrašnju stranu. Kada je u pitanju spoljašnja strana onda valja reći da se na destrukciji Crne Gore i njenom uključivanjem u ‘srpski svet’ radi iz mnogih krugova u Srbiji čak od oficijelne sadašnje vlasti države Srbije, koja ne samo da to krije nego otvoreno priznaje i otvoreno se time hvali. I naravno drugi činilac jeste taj prokleti ruski činilac. Što se tiče unutrašnjih faktora onda valja reći da na ovom zadatku srbizacije Crne Gore uveliko i odavno rade s jedne strane srpske partije u Crnoj Gori, partije sa srpskim nacionalnim predznakom, a s druge strane SPC. Izborni preokret koji se desio sada krajem ljeta i promjena vlasti u velikoj mjeri su ohrabrile te nacionalističke krugove u Beogradu i Crnoj Gori da se zada završni udarac crnogorskom suverenizmu i samostalnoj crnogorskoj državi i to kroz pokušaj etničkog inženjeringa”.

A važna etapa u planu osporavanja crnogorske suverenosti jeste i popis stanovništva, kaže Perović:

“Drugim riječima, kroz pokušaj da se etnički nacionalni Crnogorci pretvaraju u političke Srbe s uvjerenjem da ukoliko bi broj Srba u Crnoj Gori, na popisu sljedeće godine, dostigao neku respektabilnu cifru, a to se računa negdje preko 40 posto, da bi se onda mogao mijenjati ustav i da se faktički Crna Gora proglasi srpskom zemljom i na taj način uključi u tzv. srpski svet. Ta računica srpskih nacionalista nije sasvim bez krčmara ako se ima u vidu da faktički, poslije ovih izbora, u Crnoj Gori na vlast dolaze srpski nacionalisti koji su i do sada pokazivali animozitet i prema postojanju Crne Gore kao države i prema crnogorskoj naciji, kulturi, jeziku, religiji, tradiciji i istoriji”.

Iskustvo u manipulaciji podacima

Da je problem ozbiljan i realan svjedoči i činjenica, kako kaže Perović, da oni koji žele da se bave “etničkim inženjeringom” imaju iskustva u manipulacijama podacima.

“Njima ide na ruku činjenica da oni preuzimaju bitne državne poluge i samim tim preuzimaju poluge organizacije predstojećega popisa stanovništva. Iskustvo sa popisom stanovništva iz Srbije pokazuje da tu uvijek postoji sklonost za najrazličitije vrste manipulacije i etničkih inženjeringa pa shodno tome iskustvu onda se može izraziti ozbiljno strahovanje da će se nešto od te metodologije statičkih prevara primjenjivati i u samoj Crnoj Gori. Dakle da će se raditi na etničkom inženjeringu svim mogućim sredstvima i ubjeđivanjem stanovništva i finansijskim injekcijama i potkupljivanjem na najrazličitije načine”.

Postoje dva načina da se pokuša zaustaviti taj proces. Prvi je, objašnjava Perović, internacionalizacija problema, a drugi je bojkot popisa stanovništva, čime bi se osporio njegov legitimitet i uskratila legitimnost cijelom procesu. Dodaje kako postoji mogućnost, realna i objektivna, da se Crnogorci na popisu stanovništva učine nacionalnom manjinom u vlastitoj zemlji, ali vjeruje „da je mogućnost, ipak, mala i da se to neće desiti“.

Ruski interesi

Pitanje koje se neprekidno postavlja, kada su političke prilike u Crnoj Gori u pitanju, jeste koji je krajnji cilj djelovanja stranaka “srpske provenijencije”“. Mnogi analitičari, intelektualci i političari smatraju da je konačni cilj ukidanje crnogorskog suvereniteta, poništavanje priznavanja nezavisnosti Kosova i zamrzavanje euroatlantskih integracija zemlje.

Šuković, bez imalo dileme, kaže da to uopšte nisu tajni planovi, jer su pobjedničke partije crnogorskih izbora, osim građanskog pokreta URA koji se deklariše kao građanski, suverenistički i procrnogorski, svoj politički identitet temeljile na propagiranju takvih ideja.

“To su stvari koje, još jednom ću vam ponoviti, niko od ključnih, u toj novoj većini, prije svega u koaliciji Za budućnost Crne Gore, u kojoj je ubjedljivo najjači subjekt Demokratski front, nikada nije krio. To je samo pitanje taktičke procjene – kada je trenutak da se neki od tih poteza povuku. Oni uopšte, a dobili su dvije trećine nove vlasti, ne kriju da su to njihovi strateški ciljevi, ali treba biti strpljiv, ići, korak po korak. Prvi korak je formirati vladu, drugi korak je da kada se zagospodari većinom institucija ostvari cilj na popisu, stvore uslovi za neke prijevremen izbore u kojima više URA ne bi bila potreban partner i na kojim bi klerofašisti i velikosrpske snage sami osvojili većinu i onda realizovali i ove ciljeve – povlačenje priznanja Kosova, stavili na dnevni red i pitanje nezavisnosti Crne Gore, ali to nije hitno i važno ako pretvorite Crnu Goru u Republiku Srpsku na moru. Onda je pitanje da li je bolje za interese Rusije da imate u NATO-u nekoga svog koga držite pod kontrolom a to bi bila Crna Gora, da li je bolje da u UN-u imate još jedan glas za svoje interese itd”.