Kako kaže, umjesto obećane demokratizacije, Crna Gora je dobila vlast koja je brutalno urušila demokratske standarde i obesmislila institucije države.
“Državne institucije, koje su morale biti čuvari suvereniteta, stavljene su u funkciju zvaničnog Beograda i pretvorene u mehanizme kojima se Crna Gora sistematski razgrađuje i potčinjava tuđoj politici i interesima. Bezbjednosni sistem je potpuno razoren, lišen funkcije zaštite države i građana koju bi morao da ima. Na multietnički karakter Crne Gore se neprekidno i organizovano udara iz svih raspoloživih oruđa, od štetnih političkih odluka, preko prizemne medijske propagande, do otvorenog nasrtaja koji dolazi od pojedinih klerikalnih struktura.Svjedočimo najprimitivnijem istorijskom revizionizmu čiji je cilj da se izbrišu nesporne činjenice naše prošlosti, da se afirmiše ideologija četništva kao ‘državni narativ’ i da se Crna Gora odrekne antifašizma kao vrijednosne vertikale na kojoj počiva njena savremena državnost. To nije samo napad na prošlost, već i pokušaj da se Crna Gora liši budućnosti kao građanska, evropska i antifašistička država”, kaže on.
Na javnoj sceni, kako navodi, dominira klerošovinizam, anticivilizacijska retorika i prostakluk koji je postao model ponašanja.
“Umjesto kulture dijaloga i odgovornosti, promovisana je kultura podjela, uvreda i ponižavanja. Umjesto politike ideja, dobili smo politiku jeftinih parola. Umjesto dostojanstva, dobili smo normalizaciju vulgarnosti i primitivizma. Ekonomija je dovedena u stanje potpune improvizacije. Umjesto jasne strategije razvoja i koordinisane politike vodi se politika na parče, svedena na bilbord ekonomiju i marketinške trikove.
To je zapravo kockarska ekonomija u kojoj se umjesto reformi nude jednokratne potrošačke mjere, a umjesto vizije puko preživljavanje. Ishod takvog modela je uvijek isti: zaduženija država, slabija privreda i neizvjesna budućnost. Sve to potvrđuje da je 30. avgust bio početak kontrarevolucije, a ne emancipacije. To nije bio korak ka demokratiji, već organizovana operacija urušavanja temelja crnogorske države i društva. I u toj operaciji je sve bilo jasno: i ciljevi, i sredstva, i inspiratori, i izvršioci”, ističe on.
Kako zaključuje, ipak, uprkos svemu tome, građanska Crna Gora nije nestala.
“Naprotiv, ona postaje sve svjesnija svoje snage i značaja, ne samo kroz opozicione snage koje nose emancipatorsku misiju, već još snažnije kroz slobodne pojedince, predstavnike civilnog društva i mlade ljude koji odbijaju da pristanu da im budućnost i identitet budu moneta za političku trgovinu. Sve svjesnija je i među onima koji su 2020. godine povjerovali u lažna obećanja, a danas jasno vide da je projekat promjena bio projekat razgradnje države, a ne njene izgradnje.
Preporučeno
Naša istorija nas uči da Crna Gora nikada nije posrtala kada je vjerovala u sebe. Opstajala je jer je znala šta brani. Vjerujem da će i ovog puta građanska, evropska i antifašistička Crna Gora povratiti snagu i izgraditi društvo dostojno svojih vrijednosti i svojih ljudi. To nije samo politički zadatak. To je istorijska obaveza prema prošlim i budućim generacijama”, zaključio je Šehović.