Video
Piše: Mirko Stanić, Portparol i Član Predsjedništva SDP
E upravo ovako nas je “osvježena” Vlada obradovala novih zaduženjem koje ćemo vraćati do 2027 godine, a čiji iznos, ročnost i kamatna stopa su dogovorene, po vlastitom priznanju, u tajnosti. Ovaj kredit će inače opteretiti svakog do 166.000 zapošljenih Crnogorca sa preko 4.200 eura u tih sedam godina, koje ćemo kroz poreze, doprinose i ostale takse morati da platimo. Zdravko i Mickey su nas, iako nijesmo u familiji, zadužili za po iznos koji je jednak godišnjoj plati većine zaposlenih.
Danas na žalost, novi provladini, a koliko juče opozicioni, mediji ćute na ovakav postupak vlasti koja očigledno nema kapaciteta da prekine pogubnu politiku DPS-a iz ranijh godina. Nego, da ne ulazimo u čuvenu rečinicu o tome kako je najbolje utvrditi nečiji karakter i ponašanje…
Ono što ću pokušati da objedinim u ovom tekstu odnosi se na potrebu zaduživanja i moguće druge izvore finansiranja.
Počeću od aktuelne situacije, koja nije sjajna, ali je baš daleka od “spržene zemlje” o kojoj je premijer nadahnuto govorio u ekspozeu poslanicima.
Poreski prihodi po podacima Poreske uprave (PU) za 11 mjeseci tekuće godine iznose preko 972 miliona eura i samo su za 6% manji nego prošle 2019-te godine, koja je bila rekordna. Ono što je bitnije da poreski prihodi imaju rast u odnosu na rebalans budžeta iz aprila 2020 od 55 miliona eura ili takođe 6%.
Da sam na mjestu nove vlasti, ne bi mi promakla činjenica da je najveći rast naplate poreza u ovoj godini ostvaren u novembru mjesecu i da iznosi čak 18% više od plana iz reprograma i da je gotovo na nivou novembra prošle godine.
Drugi bitan prihod u prošlom mjesecu prestavlja jednokratna uplata od 28 miliona eura od strane EU u državni budžet, dok postoje najave da će se izdvojiti još 21.9 miliona. Za usporedbu, sve penzije u CG na mjesečnom nivou iznose oko 36 miliona, tako da je izvjesno da bi samo sredstva iz EU bila dovoljna da pokriju ovaj, ponajveći izdatak budžeta. Na stranu što se iznos budžeta po osnovu prihoda od obaveznoh socijalnog osiguranja povećava iz mjeseca u mjesec, a u novembru je bio preko 13% iznad plana.
Znači da zaključimo, novca u budžetu Crne Gore nema za razbacivanje, ali daleko od toga da je kasa prazna. Sigurno i sama promjena izvršne vlasti mora doprinijeti povećanoj poreskoj disciplini, jer smo svi zajedno svjesni, a SDP je na ovo godinama ukazivala, da postoji veliki broj bivšoj vlasti bliskih povlašćenih tajkuna koji su na razne načine izbjegavali da plate svoje poreske obaveze.
Drugi aspekt kojim se očigledno u novoj Vladi nijesu bavili je uvećanje vlastitih prihoda države, prije svega kroz naplatu poreza, ali i borbu protiv sive ekonomije i neke jednokratke finansijke efekte, poput onog na osnovu zakona o legalizaciji bespravno podignutih objekata. Najlakše se zadužiti po visokom kamatnoj stopi i ne baviti suštinom problema, zbog kojih su građani sa pravom željeli promjene.
Samo kroz naplatu dijela poreza od 200 najvećih kompanija, ali i hiljadama onih kojima biznis nije trpio u vremenu pandemije, bi se moglo prihodovati nekoliko desetina, ako ne i stotina miliona eura u naredne dvije godine. S druge strane, još uvijek nema pravih finansijskih efekata po državu i opštine od legalizacije bespravno podignutih objekata, gdje je prijavljeno ukupno njih 51.000, od čijih vlasnika se mogu naplatiti desetine miliona eura. Naravno, ne po cijenu prevelikog opterećenja porodica koje su na ovaj način rješavale najvažnije životno pitanje, ali je nedopustivo da se hiljade stanova u Podgorici, Baru, Budvi ili Herceg Novom koriste za iznajmljivanje, a da nijesu podignuti na legalan način i da nije plaćena propisana nadoknada.
I treći, najvažniji segment, je borba protiv sive ekonomije. Ona u Crnoj Gori iznosi preko 30% BDP i čini iznos od preko 1.5 milijardi eura koji se mimo poreskih i drugih nadležnih državnih organa prometuje u našoj zemlji. Samo kroz smanjenje ovog procenta za 20% bi se u državni budžet mogao prihodovati novac za pokretanje svih inovatnih biznisa, star-upova i pomoć mikro, malom i srednjem biznisu. To bi smanjilo potrebu za skupim kreditima koji su kroz ovo zaduženje navodno uzeti za ove potrebe.
Naravno, ostaje i činjenica da su predstavnici Vlade podigli puno više novca nego što je potrebno za vraćanje kredita iduće godine. Na stranu, što se zbog procijenjenog pada BDP-a koji će biti najveći u Evropi (vjerovatno 13-14-15%) sa većinom kreditora čiji krediti dolaze na naplatu iduće godine, mogao postići stand-still aranžman koji je bio i tema razgovora u okviru konfenfencije G20 koji je virtuleno organizovala Saudijska Arabija proteklog mjeseca. I iznos starih kredita koji dolaze na naplatu nije 750 miliona, nego manji od 400, tako da ne može proći priča o tome da se morao podići kredit samo zbog ulaska u “bankrot javnih finansija”.
Još jedan aspekt, pored tajnosti i nedostka volje za suštinske reforme, je bitan. To je infantilno hvalisanje zainteresovanošću stranih investitora za naše obveznice. Nije stranim investitorima “nebo najplavlje iznad Crne Gore” nego su im visoki prinosi na uložena sredstva. I sam podatak da je interesovanje bilo tri milijarde eura na traženih 750 miliona treba da bude za kritiku, a ne za hvaljenje, jer prevedeno na domaći jezik znači da je kamatna stopa za investirore bila toliko povoljna da su htjeli kupiti pet puta više obveznica nego što je Crna Gora ponudila. Što znači da je sa naše, crnogorske, strane kamatna stopa koja je ponuđena bila previsoka, odnosno da ćemo kamatu na kredite plaćati više nego što smo mogli postići kroz neki drugi aranžman. Nego mora da ovi “eksperti” nijesu bili na časovima kad su se učile ove proste lekcije.
I na kraju, riječ-dvije, o “zlom” MMF i njihovim kreditima. Ta međunarodna finansijska institucija je u toku krize ponudila državama koje su pogođene korona krizom veoma povoljne kredite sa kamatnom stopom koja je na početku bila od 1.29% do 2.1%, a Bosna i Hercegovina je dobila 333 miliona eura po cijeni od samo 1.05%, sa grejs periodom od 39 mjeseci. Naravno, za razliku od obveznica, sa MMF postoje i određene obaveze kontrole javnih finansija, a koliko shvatam poteze nove vlasti, kao i tajnost ovog posla, oni baš i ne bi da ih bilo ko kontroliše. Znači, plaćamo kredit skoro tri puta više nego što ga plaća BiH, pri tome nema podataka o dodatnim troškovima ili povoljnostima koje smo eventualno dobili.
Da zaključim oko kredita od 750 miliona… on je morao biti uzet u zakonom propisanoj proceduri, a nije.
Morale su biti definisani reformski potezi pomoću kojih bi se povećala prihodna, a smanjila rashodna strana budžeta, a za sada nema riječi o tome.
Moralo se voditi računa o tome po kojoj se kamatnoj stopi zadužujemo, jer svaki procenat na gore košta desetine miliona eura, a očigledno to nije bio slučaj.
Na kraju krajeva, neogovorno je poslije tri dana u foteljama zadužiti državu za iznos od 15% BDP bez bilo kakve odluke Skupštine Crne Gore ili upoznavanja čak i onih poslanika i partija koji su podržali tu Vladu.
Preporučeno
Sve u svemu, ako se po jutru dan poznaje, siguran sam da će kritika na račun trošenja državnog novca i nesposobnosti da se rješavaju sistemski problemi biti taman koliko i za predhodnu Vladu.
