Iz američke administracije “Danu” je potvrđeno da komunikacija sa crnogorskim institucijama traje, te da se razmatra dokument koji bi mogao da otvori novo poglavlje u odnosima Podgorice i Vašingtona, sa posebnim akcentom na ekonomsku dinamiku i strateško partnerstvo.
,,Kao što je saopšteno u decembru, nastavljamo razgovore sa našim crnogorskim kolegama o potencijalnom bilateralnom sporazumu koji bi ojačao saradnju u oblastima investicija, trgovine i bezbjednosti između Sjedinjenih Američkih Država i Crne Gore”, saopštio je našem listu portparol Stejt departmenta.G2G sporazum sa SAD, prema ocjenama u Vladi, mogao bi da doprinese jačanju ekonomskog dijaloga, bezbjednosne saradnje i privlačenju američkih investicija u oblasti energetike i tehnologije, što bi predstavljalo jedan od najznačajnijih pomaka u bilateralnim odnosima u posljednjoj deceniji.
Predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić očekuje da se potpisivanje ovog strateškog dokumenta dogodi uskoro, jer su pregovori, kako je više puta najavljeno, ušli u završnu fazu. Tema je dodatno dobila na značaju nakon njegovog učešća na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje je, poslije razgovora sa američkim sekretarom za finansije Skotom Besentom, poručio da je postignut “ogroman napredak” koji bi već tokom ove godine mogao rezultirati formalizacijom partnerstva koje bi, kako je ocijenio, moglo iz temelja promijeniti ekonomsku dinamiku zemlje.
Najavljeni bilateralni sporazum između SAD i Crne Gore, čije se potpisivanje očekuje do kraja 2026. godine, predstavlja mnogo više od običnog trgovinskog ugovora – to je uvođenje “američkog standarda” u crnogorsku infrastrukturu i energetiku. Glavni razlog nastanka ovog dokumenta je geopolitičko balansiranje: Vašington želi da smanji zavisnost Podgorice od kapitala iz država koje nisu članice NATO-a, nudeći zauzvrat model “Vlada Vladi” (G2G).
Koncept G2G sporazuma
Koncept G2G sporazuma, odnosno ugovora između dviju vlada, predstavlja pravni mehanizam koji omogućava direktnu saradnju na kapitalnim državnim projektima, bez komercijalnih posrednika. Takav model ubrzava investicione cikluse, ali istovremeno podrazumijeva i najviši stepen institucionalne kontrole i transparentnosti u trošenju javnih sredstava.
Crna Gora je u prethodnom periodu već potpisala više međudržavnih G2G aranžmana sa drugim partnerima. Sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima potpisana su dva ključna dokumenta o ekonomskoj saradnji i saradnji u oblasti energetike, sa fokusom na strateške investicije u turizam, nekretnine i digitalne tehnologije. Sa Francuskom je potpisan krovni sporazum koji je, između ostalog, rezultirao ugovorom o nabavci dva patrolna broda za Mornaricu Vojske Crne Gore, dok je sa Mađarskom zaključen sporazum o saradnji u oblasti infrastrukture i telekomunikacija, usmjeren na modernizaciju željeznice i razvoj data centara.
Ovaj mehanizam će američkim kompanijama, poput giganta Behtel (Bechtel), omogućiti direktan ulazak u strateške projekte, kao što je Jadransko-jonski autoput, zaobilazeći komplikovane i spore tenderske procedure. Crna Gora ovim dobija ne samo kapital, već i tehnološku ekspertizu i, što je najvažnije, politički “pečat povjerenja” koji može ubrzati put ka EU. Pored putne mreže, sporazum otvara vrata za projekte energetske infrastrukture u Baru, gdje su već ranije interesovanje pokazali američki entiteti poput Enerfleks enerdži sistems (Enerflex Energy Systems) i Vetington enerdži inovejšn (Wethington Energy Innovation) za izgradnju LNG terminala.
Preporučeno
Za SAD, sporazum je alat za suzbijanje malignog uticaja kroz kontrolu kritične infrastrukture, dok Crna Gora dobija šansu da diversifikuje ekonomiju i postane regionalno energetsko čvorište. U suštini, sporazum je bezbjednosni bedem obučen u ekonomsko odijelo, koji treba da transformiše crnogorsko tržište po zapadnim pravilima igre.
















