Vujović je, u razgovoru za Pobjedu, rekao i da Crna Gora možda može završiti pregovore sa EU, ali ne može ući u EU sa ovakvom vlašću. Rekao je i da vjeruje da su male šanse da se nakon narednih parlamentarnih izbora formira koalicija slična ovoj koja danas vrši vlast, odnosno za očekivati je da sadašnja opozicija u određenoj kombinatorici bude dio buduće vlasti.
Kakav je Vaš komentar povodom istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, pogotovo od SPC, veličanja četničkog pokreta, postavljanja i premještanja spomenika Pavlu Đurišiću u crkvu – „na sigurno“? Kako smo došli u situaciju da u sekularnoj državi crkva nadjača državu i da su institucije nemoćne?VUJOVIĆ: Danas u Crnoj Gori ne svjedočimo samo slabosti institucija, već dogovoru dijela vlasti sa Srpskom pravoslavnom crkvom i ideološkim sljedbenicima četničkog pokreta. Promjena karaktera države sprovodi se planski, po modelu uspostavljenom u Srbiji – izjednačavanjem fašizma i antifašizma, rehabilitacijom poraženog, kvislinškog četničkog pokreta i relativizacijom njihovih zločina. Nema nikakve „slučajnosti“ u postavljanju ili premještanju spomenika Pavlu Đurišiću u crkvu „na sigurno“, niti u sličnim aktima istorijskog revizionizma, već je sve dio prethodnog detaljno razrađenog plana.
Pročetničke partije u Crnoj Gori danas kontrolišu segmente bezbjednosnog sektora – od ANB-a i Uprave policije, do carine i tužilaštva – uz podršku srpskih i ruskih službi, te ih aktiviraju po potrebi. Paralelno se sprovodi proces fašizacije društva kroz promociju četništva, preko medija, institucija i – ponajviše – Srpske pravoslavne crkve, koja danas nastupa kao politička organizacija i otvoreno se poistovjećuje sa četničkim pokretom, negirajući njegovu genocidnu istorijsku ulogu.
Zaboravlja se pritom da položaj četničkog pokreta u Crnoj Gori tokom Drugog svjetskog rata nije bio isti kao u Srbiji: u Srbiji su četnici Draže Mihailovića (zajedno sa nedićevcima i ljotićevcima) činili okupacionu vlast, odnosno imali kvislinšku vlast široko podržanu od domicilnog stanovništva sve do 1944. godine, dok su u Crnoj Gori ostali upamćeni po brutalnim pogromima nad muslimanima i partizanskim porodicama, kao i snažnom otporu stanovništva koje je masovno podržavalo partizanski pokret. Zločini četnika koji su u pojedinim područjima poprimili razmjere genocida, i to nad muslimanskim stanovništvom, i podržavaocima i porodicama antifašista nikada ne mogu biti oprošteni niti zaboravljeni, kao što se ne može izbrisati ni činjenica da su četnici bili plaćenici italijanskih i njemačkih okupatora i izdajnici sopstvenog naroda.
Nasuprot tome, Crna Gora je dala jedan od najmasovnijih antifašističkih pokreta u Evropi – partizanski ustanak kojem danas svjedočimo pokušaje da se kriminalizuje. Pomirenje potomaka partizana i četnika ne može značiti pomirenje sa zločinima. Zato je odbrana antifašističke baštine temeljni zadatak svih građana i snaga koje dijele vrijednosti moderne Evrope. Devedesetih godina, kada su iste politike preuzele vlast, nastavljači četničkog pokreta su ponovo počinili genocid nad muslimanima i Bošnjacima – zašto bismo vjerovali da to ne bi pokušali i treći put. I zašto bismo vjerovali samo prema njima.
Zato je odgovor savremenog crnogorskog društva na četnički fašizam – koji danas promovišu SPC, država Srbija i njihove filijale u Crnoj Gori – morao biti jasan: nulta tolerancija prema revizionizmu i četništvu, te stvaranje širokog, građanskog i antifašističkog fronta.
Zašto iz Vlade ćute na sve to, konkretno PES, zašto ne reaguje na postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću i podsticanje ovakve atmosfere?
VUJOVIĆ: Ćutanje PES-a nije iznenađenje, jer su ključni ljudi tog pokreta politički stasavali upravo u okviru litijaškog pokreta SPC, iako njihovo biračko tijelo danas u velikoj mjeri ne dolazi iz tih struktura. Uprkos tome, postoji očigledan strah vrha PES-a od reakcija Srpske pravoslavne crkve i organizatora litija, uključujući parapolitičke i paravojne strukture, pa i pojedine kriminalne klanove koji su bili sastavni dio tog pokreta.
Nakon nekoliko godina na vlasti, od nekadašnjih parola o borbi protiv korupcije, zaštiti životne sredine i urbanističkom haosu – gotovo da nije ostalo ništa. Sve se svelo na političku legitimaciju velikosrpskog nacionalizma, koji je sada prešao u potpuno otvorenu apoteozu četništva. Dominantan dio rukovodstva PES-a, a da ne govorimo o prosrpskim partnerima u vlasti, ne vidi ništa sporno u postavljanju spomenika možda i najvećem koljaču među četničkim vođama – Pavlu Đurišiću.
To je naša realnost: ono što se godinama vješto prikrivalo pod maskom modernog centra i „nepolarizujuće“ politike sada se potpuno ogolilo – kao ideološka kapitulacija pred velikosrpskim ekstremizmom.
Olako se šalju opasne nacionalističke poruke i prijetnje. To se desilo i nakon svađe predsjednika države Jakova Milatovića i ministra Nika Đeljošaja, kada smo imali niz saopštenja i oštrih poruka albanskih predstavnika. I sam Đeljošaj je tad poručio da očekuje „kao nikad reakciju Albanaca iz svih nivoa“. Kuda nas vode sve veće nacionalne podjele? Je li sve to prijetnja građanskom miru u Crnoj Gori?
VUJOVIĆ: Neki predstavnici nacionalnih partija u Crnoj Gori, nažalost, često prebrzo posežu za teškom retorikom, što nikako ne doprinosi stabilnosti društva. Uvjeren sam da to nije želja ni potreba većine građana, pa ni pripadnika manjinskih zajednica, koji ne žele eskalaciju nacionalnih tenzija, već mir, sigurnost i perspektivu u Crnoj Gori.
Vjerujem da će i predsjednik Milatović i potpredsjednik Vlade Đeljošaj u nastavku komunikacije pokazati državničku odgovornost i doprinijeti smirivanju nepotrebno uzburkanih strasti. Ključno je da svi poštujemo institucije države Crne Gore – čak i onda kada se ne slažemo sa nekim njihovim odlukama – jer je institucionalni poredak temelj građanskog mira i suživota u našoj zemlji.
POBJEDA: Može li Crna Gora dalje evropskim putem sa ovakvom vlašću i u ovakvoj atmosferi?
VUJOVIĆ: Ova vlast ne može dovesti Crnu Goru do članstva u EU. U najboljem i vrlo optimističnom scenariju, moguće je da se – uz veliko „gledanje kroz prste“ Evropske komisije – tehnički okončaju pregovori, ali u procesu ratifikacije članstva siguran sam da bi pojedine članice zaustavile prijem države u kojoj vlast dijele proruske i pročetničke partije. Takva struktura vlasti u Crnoj Gori nosi realan rizik blokiranja procesa odlučivanja unutar same EU kada postanemo članica.
Ne mogu da zamislim da bi, na primjer, Hrvatski sabor ili parlamenti baltičkih zemalja – a da ne govorimo o nekim većim članicama – ratifikovali članstvo zemlje u čijoj Vladi sjede saveznici Vladimira Putina i promoteri četničkog pokreta, koji su držali pod okupacijom dio Hrvatske. Zbog toga smatram da bi ponavljanje ove ili slične koalicije nakon izbora 2027, čak i u slučaju zatvaranja pregovaračkog procesa, rezultiralo blokadom ratifikacije.
Crna Gora možda može završiti pregovore sa EU, ali ne može ući u EU sa ovakvom vlašću.
Zašto se i dalje provocira Hrvatska i mislite li da bi nam mogla blokirati Poglavlje 31?
VUJOVIĆ: Strategija dijela prosrpskih političkih struktura u Crnoj Gori zasniva se na tome da Hrvatska bude ta koja će blokirati naš evropski put. Zato i ne čudi agilnost DF-a i Demokrata u stalnom provociranju Zagreba, posebno po osjetljivim simboličkim pitanjima. Jedno od njih je školski brod „Jadran“, koji pravno nesporno pripada Crnoj Gori, ali njegova važnost nije materijalna, već simbolička.
„Jadran“ nije istorijski simbol crnogorske državnosti niti mornarice – on predstavlja dragulj mornarice Kraljevine Jugoslavije, jedan od rijetkih preostalih simbola jugoslovensko-srpske pomorske tradicije. Većina ostalih simbola pripala je Hrvatskoj ili je propala. U Zagrebu postoji razumljiva želja da se „zaokruži“ nasljeđe nekadašnje flote koja je istorijski dominantno bila bazirana u hrvatskim lukama, dok kod prosrpskih aktera u Crnoj Gori postoji jak motiv da se predstave kao „branitelji“ „Jadrana“ i time zadrže simboličko prisustvo Srbije u Boki.
Crna Gora bi, umjesto da ulazi u rat oko tuđih simbola, trebalo racionalno da priđe ovom pitanju – kao saveznik Hrvatske u NATO. Najpametnije bi bilo otvoriti dogovor sa Zagrebom: da se brod „Jadran“, uz prijateljski sporazum, ustupi Hrvatskoj, a da Hrvatska zauzvrat, kroz saradnju u oblasti bezbjednosti, pomogne Crnoj Gori onim što joj zaista treba – novim patrolnim plovilom iz hrvatskih brodogradilišta, helikopterom ili donacijom novog školskog jedrenjaka koji bi se izgradio za potrebe crnogorske mornarice. Do kupovine novog crnogorskog školskog broda crnogorski mornari bi se obučavali zajedno sa hrvatskim kolegama. Time bismo pokazali zrelost, ojačali strateško partnerstvo sa Hrvatskom i uklonili još jednu potencijalnu tačku blokade na našem evropskom putu.
Umjesto da budemo taoci simbola koji zapravo nijesu dio crnogorskog identiteta, treba da pokažemo odgovornost prema savremenim interesima Crne Gore i njenoj evropskoj budućnosti.
Kraj skupštinskog zasijedanja pokazao je ozbiljna mimoilaženja u vladajućoj većini. Što očekujete na jesen, produbljavanje krize u Vladi ili uspješnu rekonstrukciju?
VUJOVIĆ: Odnosi među partnerima u vladajućoj većini ne zasnivaju se na zajedničkim vrijednostima ili politici, već prije svega na klijentelističkim aranžmanima i podjeli političkog plijena. Korupcija je široko rasprostranjena, dok su kapaciteti za vođenje javnih politika ograničeni, uz nekoliko izuzetaka. Ako izostavimo proces evropskih integracija, u kojem smo i ono malo uspjeha postigli ponajviše zahvaljujući geopolitičkoj motivaciji Brisela, ova vlast gotovo da nema nijedan značajan rezultat vrijedan pomena.
Kako se budu približavali izbori, očekivano je jačanje unutrašnjih sukoba oko upravljanja resursima bitnim za izbornu kampanju, posebno u oblasti socijalne pomoći. Zato i gledamo oštre napade Demokratskog fronta prema Bošnjačkoj stranci – jer žele kontrolu nad tim sredstvima, prvenstveno nad sistemom socijalne pomoći koji se u velikom obimu koristi za kupovinu glasova. DF želi da upravlja sa tim i sličnim sistemima na način kako upravlja elektroenergetskim sistemom, odnosno da zloupotrebom državnih resursa, nezakonitim zapošljavanjima obezbijedi odgovarajući rezultat na narednim izborima. Povećanje tenzija biće praćeno upornim insistiranjem na održavanju većine, čak i u uslovima potpune nefunkcionalnosti, jer će partije ostati zajedno sve dok raspolažu državnim resursima. Izuzetak bi mogla biti eventualna snažna intervencija zapadnih partnera ili promjena vlasti u Srbiji, što bi otvorilo prostor za novu većinu.
Vjerujem da su male šanse da se nakon narednih parlamentarnih izbora formira koalicija slična ovoj koja danas vrši vlast, odnosno za očekivati je da sadašnja opozicija u određenoj kombinatorici bude dio buduće vlasti.
Spekuliše se o zbližavanju DPS-a i PES-a. Nebojša Medojević (PzP) je čak govorio o pregovorima za ulazak DPS-a u Vladu, umjesto ZBCG i Demokrata. Vjerujete li u to, koliko je ta opcija realna?
VUJOVIĆ: U ovom trenutku ne djeluje realno da može doći do takvog scenarija. Ta opcija bi mogla postati aktuelna samo ukoliko dođe do ozbiljnog incidenta i daljeg pogoršanja ionako loših odnosa između lidera PES-a i DF-a, odnosno PES-a i Demokrata. Jasno je da PES trpi dramatičan pad rejtinga zbog koaliranja sa DF-om i Demokratama, pa će morati da odluči kojim putem želi da nastavi. Međutim, PES sada ne pokazuje da ima rješenje. DF i Demokrate se vraćaju na svoje ranije političke pozicije i zajedno sa brojnim prosrpskim partijama okupljaju podršku nešto veću od trećine biračkog tijela, što je veliki pad podrške u odnosu na neke druge periode nakon 2020. godine, dok PES ostaje usamljen i značajno oslabljen.
U toj konstelaciji teško je nastupati kao lider evropskih integracija, a biti u koaliciji sa pročetničkim partijama. Čini se da se uloga PES-a svela na stalno gašenje političkih i diplomatskih požara koje izazivaju njihovi partneri – DF i Demokrate – a to ne može trajati beskonačno. I pored svega nije realno očekivati prekompoziciju vlasti u smislu zamjene dijela vladajućih partija opozicionim, već eventualno preraspodjelu udjela u kontroli vlasti unutar postojeće većine. Ne treba izuzeti iz vida ulogu aktera kao SPC, Beograd i Moskva u funkcionisanju sadašnje crnogorske vlasti.
Naravno, nakon parlamentarnih izbora sve opcije će ponovo biti otvorene, posebno ako se uzme u obzir da neće biti ni lokalnih redovnih izbora do 2031. godine.
Mandić ima cilj da provocira reakciju opozicije i podiže tenzije
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić je prvo u Skupštinu unio trobojku, promijenio logo i sajt, a sad se nabavlja nova govornica koja će biti u skupštinskom holu sa novim logom, a bez crnogorskog grba. Kako komentarišete ono što radi predsjednik parlamenta? Kako opozicija da reaguje na sve to i kako uopšte DPS može da ima potpredsjednika uz Mandića kao predsjednika Skupštine?
VUJOVIĆ: Sve što predsjednik Skupštine Andrija Mandić radi ima za cilj da isprovocira reakciju opozicije, podigne tenzije i gurne političku scenu u smjeru radikalizacije. Time pokušava da prikaže opozicione partije kao nacionalističke i neodgovorne, čime bi im smanjio koalicioni kapacitet uoči budućih izbora. Zbog toga on konstantno forsira simboličke i identitetske teme, mijenja obilježja i potura provokacije, računajući da će opozicija reagovati impulsivno i time pomoći njegovoj političkoj agendi.
Upravo zato opozicija mora biti i dovoljno odlučna i dovoljno mudra da se suprotstavi Mandićevim provokacijama, ne upadajući u zamku radikalizacije koju on priželjkuje. Treba da nastavi da koristi svaki institucionalni resurs koji joj pripada – uključujući potpredsjedničko mjesto u Skupštini. Šteta je što ranije nijesu imenovali potpredsjednika, jer ta pozicija – kao i mjesto predsjednika Odbora za evropske integracije – otvara značajan diplomatski prostor za kontakte i lobiranje kod zapadnih saveznika.
Ulazak Crne Gore u EU bio bi najveći politički poraz za blok čiji je Mandić predstavnik, jer bi članstvo u EU, zajedno sa NATO, postavilo snažan zid prema daljem miješanju Srbije i Rusije u crnogorsku politiku. Time bi praktično nestao smisao njihovog višedecenijskog projekta.
Otuda i Mandićeva sve veća nervoza i agresivnost: vrijeme curi, Beograd i Moskva su vidno nezadovoljni, a mogućnost da Crna Gora postane članica EU dok Srbija pod sadašnjom vlašću ostaje decenijama iza – ozbiljno potkopava i ono malo preostale podrške ideji zajedničke države sa Srbijom.
Upravo zato opozicija treba da ostane čvrsta, ali mirna i institucionalna – jer stabilna, evropska i suverena Crna Gora
Preporučeno
predstavlja najubjedljiviji odgovor na politiku identitetskih provokacija i retrogradnih projekata koje zastupa Mandić.
Video