U junu 2022. godine, kao tadašnji gradonačelnik Podgorice, imao sam čast da budem jedan od potpisnika ugovora o izvođenju radova na izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, vrijednog 47,3 miliona eura. Taj momenat predstavljao je krunu dvodecenijskih napora usmjerenih na rješavanje najvećeg ekološkog problema u ovom dijelu Crne Gore. Podsjećam da se, svakodnevno, usljed ograničenih kapaciteta za obradu otpadnih voda u okviru postojećeg postrojenja, hiljade kubika neprerađenih fekalija izliva u Moraču i, dalje, u Skadarsko jezero.
Kao odgovor na taj izazov, u partnerstvu sa tadašnjom vladom, stvorili smo planske, projektne i finansijske pretpostavke za početak izgradnje sistema za sakupljanje i prečišćavanje otpadnih voda. Posebno sam ponosan na činjenicu da smo finansijsku podršku za realizaciju projekta, u vidu povoljnog kredita od 35 miliona eura, dobili od renomirane KfW banke, u čijem vlasništvu Savezna Republika Njemačka učestvuje sa 80 odsto. Izuzetno sam ponosan i na to što smo uspjeli da zavrijedimo podršku Evropske unije koja je za ovaj projekat opredijelila čak 33 miliona eura bespovratne finansijske pomoći. Dodatni razlog za zadovoljstvo našeg tima predstavljao je izbor stručnog konsultanta za sprovođenje projekta, renomirane njemačke kompanije ,,Fichtner Water and Transport GmbH“, sa tradicijom dugom 103 godine i stotinama sličnih projekata realizovanih širom svijeta.Uz njihovu podršku, tokom mandata gradske uprave na čijem čelu sam bio, realizovali smo dvije od četiri faze projekta – izgradnju više od 20 kilometara kanalizacione mreže u podgoričkim naseljima u kojima je prethodno nije bilo i izgradnju novog mosta u blizini postojećeg postrojenja, u čijem trupu se nalazi kolektorska cijev za prenos otpadnih voda s jedne na drugu obalu Morače. Završili smo i 90 odsto treće faze projekta, koja se odnosila na izgradnju glavnog kolektora od novog mosta do lokacije budućeg postrojenja.
Izgradnja samog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda sa spalionicom kanalizacionog mulja predstavlja četvrtu, tehnički i finansijski najzahtjevniju fazu projekta. Na međunarodnom tenderu organizovanom u skladu sa procedurama koje je definisala KfW banka, najpovoljniju ponudu za izradu glavnog projekta i izgradnju postrojenja dostavio je konzorcijum turskih kompanija Kuzu Grup i Alkatas. Kompanije posjeduju ogromno iskustvo u oblasti izgradnje i upravljanja sličnim sistemima, među kojima je i onaj u Istanbulu, koji opslužuje 16 miliona ljudi. Prije nekoliko mjeseci, Kuzu Grup je pobijedila na tenderu za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (Mutlaa Wastewater Project) u Kuvajtu, vrijednom 488 miliona dolara.
POBJEDA: Možete li da prokomentarišete neke aspekte tehničkih karakteristika opreme za PPOV (da li je riječ o opremi posljednje generacije, da li je tačno da ona može biti instalirana samo na predviđenoj lokaciji, kakav je uticaj spalionice koji mještani Zete najviše problematizuju…)?
VUKOVIĆ: Oprema za buduće postrojenje proizvedena je nakon okončanja tendera, u skladu sa karakteristikama predmetne lokacije i u skladu sa najvišim ekološkim standardima. Ovo je važno istaći, budući da su, u prethodnom periodu, u javnost plasirane dezinformacije o navodno polovnoj i tehnološki prevaziđenoj opremi koja će servisirati postrojenje.
Još jedna manipulacija s tim u vezi ticala se spalionice mulja, koja predstavlja sastavni dio projekta. Krajnje zlonamjerno, sa ciljem izazivanja panike među stanovnicima Botuna, pojedini politički akteri govorili su o tome da se spalionice nigdje više ne grade, da su čestice koje ispuštaju kancerogene i sl. Građana radi, kroz izgradnju spalionice rješava se problem odlaganja kanalizacionog mulja kakav, primjera radi, imamo na Primorju. Mulj sa tamošnjih postrojenja, nakon završetka tehnološkog procesa prečišćavanja vode, po pravilu se izvozi u Albaniju, što predstavlja finansijski i ekološki izazov. Spalionica koja će, u skladu sa najstrožim standardima zaštite životne sredine, funkcionisati u okviru budućeg podgoričkog postrojenja, omogućiće eliminaciju tog rizika i proizvodnju znatnih količina električne energije potrebne za rad cjelokupnog sistema.
Na kraju, lako dostupne statistike pokazuju da najveći broj spalionica kanalizacionog mulja i komunalnog otpada funkcioniše u najbogatijim evropskim državama – Norveškoj, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj… Štaviše, tokom nedavne posjete Kopenhagenu, koji godinama unazad, uz Beč, važi za grad sa najboljim kvalitetom života na svijetu, napravio sam i sa crnogorskim građanima podijelio fotografiju na kojoj se, u istom kadru, na manje od kilometra udaljenosti, vide čuvena zgrada kopenhaške opere i najveća spalionica smeća u tom dijelu Evrope, ,,Amager Bakke“.
Da zaključim, zaokruživanje izgradnje sistema za sakupljanje i prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici, kakvih u Evropi trenutno ima gotovo 30.000, svrstava nas u red država koje, na ekološki održiv i društveno odgovoran način, štite životnu sredinu. Iako je, u ovom trenutku, ova tema predmet brojnih manipulacija motivisanih isključivo političkim razlozima, nemam nikakvu dilemu da ćemo, u godinama pred nama, u potpunosti razumjeti značaj ovog projekta i biti ponosni na to kako smo, kroz njegovu realizaciju, odgovorili jednom ozbiljnom izazovu.
POBJEDA: Nedavno ste izjavili da bi u slučaju kašnjenja realizacije ovog projekta mogla nastupiti šteta po Glavni grad u iznosu od oko 70 miliona eura, dok aktuelni gradonačelnik Saša Mujović navodi da bi taj iznos mogao biti 177 miliona eura. Kako objašnjavate ovoliku razliku u procjenama štete po Glavni grad?
VUKOVIĆ: Moja ocjena se odnosila na zbirnu vrijednost pomenutog ugovora sa konzorcijumom turskih kompanija i granta Evropske unije. Kazao sam da se plašim da bi probijanje rokova za početak gradnje postrojenja moglo rezultirati odštetnim zahtjevom u vrijednosti ugovora (47,3 miliona eura) i gubitkom evropskog novca (33 miliona). O kom god iznosu da je riječ, nema nikakve dileme da bi to značilo finansijsku i reputacionu katastrofu za Podgoricu i Crnu Goru. Zapravo, teško je uopšte zamisliti da bi se moglo dogoditi nešto gore u državi koja ima ambiciju da, kroz koju godinu, postane dio Evropske unije. Vladavina prava, ozbiljnost državne administracije, investiciona klima i, ukupno gledano, pouzdanost Crne Gore kao potencijalne članice EU… sve to je trenutno na ispitu nakon kojeg, ukoliko ne položimo, plašim se da neće biti popravnog.
POBJEDA: Sa današnje tačke gledišta, smatrate li da je kampanja povodom izgradnje sistema mogla biti vođena na neki drugi način, s obzirom na to da građani Botuna i Zete tvrde da se sve radilo mimo njih? Možete li podsjetiti što je bilo urađeno na tom planu, kakva je bila komunikaciona strategija…
VUKOVIĆ: Prvu studiju koja je prepoznala predmetnu lokaciju kao optimalnu za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) uradila je još 2004. godine svjetski poznata francuska kompanija ,,Sogreah“. Studiju je finansirala Vlada Republike Francuske. Četiri godine kasnije, usvojen je DUP ,,Industrijska zona – KAP“ kojim je potvrđeno da će se postrojenje graditi na toj lokaciji. Poznato je da se planska dokumenta usvajaju uz prethodnu obavezu organizacije javne rasprave, što pobija tezu o tome da je nešto moglo biti urađeno bez znanja mještana Botuna. U aprilu 2011. godine, uz finansijsku podršku Evropske investicione banke, renomirana holandska kompanija ,,White Young Green Consultants“ izradila je novu studiju u cilju pripreme za realizaciju projekta upravljanja otpadnim vodama. U februaru 2014. godine, uz prethodnu javnu raspravu, usvojen je Prostorno-urbanistički plan (PUP) glavnog grada, kojim je potvrđena lokacija budućeg postrojenja. Sastavni dio plana predstavlja i Strateška studija uticaja na životnu sredinu.
Tokom 2017. godine, kao rezultat rada njemačkih i domaćih eksperata, usvojene su i javnosti predstavljene sljedeće studije koje tretiraju ovo pitanje: Ažurirana studija izvodljivosti za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i proširenje kanalizacione mreže, Podgorica, Predstudija izvodljivosti: postrojenje za spaljivanje kanalizacionog mulja, Podgorica, Izvještaj o analizi tla sa lokacije budućeg postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, Podgorica i Analiza uticaja postrojenja za spaljivanje kanalizacionog mulja iz PPOV-a.
U decembru 2019. godine, nakon još jedne javne rasprave, usvojene su Izmjene i dopune DUP-a ,,Industrijska zona – KAP“. Lokacija za izgradnju postrojenja ostala je nepromijenjena.
Nakon političkih promjena 2020. godine, predstavnici mještana Botuna izvršili su pritisak na Vladu Zdravka Krivokapića kako bi se promijenila lokacija budućeg prečišćivača. Vladi su, tom prilikom, predložili dvije alternativne lokacije. Na njihovo insistiranje, tadašnji resorni ministar Ratko Mitrović formirao je stručnu komisiju od devet članova (od čega sedam inženjera) koja je imala zadatak da utvrdi opravdanost takvog zahtjeva. Na bazi detaljne studije naslovljene Analiza dokumenata u kojima je tretirana lokacija za prečišćavanje otpadnih voda iz Podgorice za period od 2004. do 2021, na osnovu 19 relevantnih kriterijuma, komisija je došla do zaključka da ,,lokacija za novo PPOV-a u Podgorici koja je predložena u DUP-u ‘Industrijska zona – KAP’ ima najviše bodova i da nijesu evidentirani ograničavajući faktori, dok lokacije predložene od strane mještana Botuna imaju manje bodova i ograničavajuće faktore koji mogu biti prepreka u realizaciji projekta“. U studiji se dalje navodi da „neki od ograničavajućih faktora mogu imati i eliminatorni karakter izgradnje PPOV-a na lokacijama predloženim od strane mještana Botuna u smislu izvodljivosti (tehničke, ekološke, ekonomske, kao i realizacije projekta sa aspekta zrelosti i vremenske dinamike)“. Ministarstvo je o rezultatima studije zvanično obavijestilo Vladu koja ih je, 11. juna 2001. godine, usvojila u formi Informacije o izgradnji sistema za prikupljanje i tretman otpadnih voda u Podgorici.
U septembru 2025. godine, Vlada Crne Gore usvojila je Izmjene i dopune PUP-a Podgorica. Tim krovnim dokumentom za buduće planiranje prostora u glavnom gradu potvrđena je lokacija budućeg postrojenja. Za njegovo usvajanje glasao je i jedan ministar iz redova Demokratske narodne partije (DNP).
Konačno, važno je istaći i to da su, u navedenom periodu, gradske vlasti imale stalnu komunikaciju sa predstavnicima mještana Botuna. Zahvaljujući tome, izlazilo se u susret njihovim zahtjevima, dominantno vezanim za unapređenje stanja infrastrukture u tom dijelu Podgorice (danas, Zete), uključujući i izgradnju 800.000 eura vrijednog podvožnjaka kojim je, kroz izmjene projekta Jugozapadne obilaznice, Botun dobio direktnu saobraćajnu vezu sa gradom. Osim toga, predstavnicima lokalne zajednice u više navrata je – bez uspjeha – nuđeno da, u društvu funkcionera Glavnog grada, obiđu neka od postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u gradovima zapadne Evrope. U namjeri da im dodatno približim detalje pomenutog projekta i potencijalne benefite za Botun i ostatak Crne Gore, i sam sam bio u prilici da sa njima razgovaram, ili barem pokušam razgovarati, u zgradi Opštine.
Na osnovu navedenog, Vašim čitaocima ostavljam da sami prosude o tome šta su pravi motivi kampanje kojoj svjedočimo i koliko su utemeljene kritike onih koji tvrde da realizacija projekta izgradnje sistema za sakupljanje i prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici nije dovoljno ozbiljno pripremljena i iskomunicirana sa zainteresovanom javnošću.
POBJEDA: Kako komentarišete posljednje prijedloge Vlade koji bi trebalo da doprinesu rješavanju ove situacije?
VUKOVIĆ: Najprije treba konstatovati da je, od trenutka potpisivanja ugovora o izgradnji postrojenja, izgubljeno ozbiljno vrijeme. Siguran sam da se to moglo izbjeći da su se ova i prethodna gradska uprava konsultovale sa ljudima koji su, u ranijem periodu, omogućili realizaciju tog projekta. Nažalost, prevladala je druga politička logika, karakteristična za ove prostore, koja podrazumijeva potrebu da se, kako bi se gradilo nešto novo, ono prethodno obavezno poruši ili, barem, pokuša diskreditovati. U svakom slučaju, dvije i po godine kasnije, priča o tzv. kolektoru konačno je vraćena u realne okvire. I to je, po mom sudu, najvažnije.
U tom smislu, osim u dijelu koji se tiče ,,prava prvenstva“ kada je zapošljavanje u pitanju (nijesam siguran da li zakon dozvoljava nešto slično), incijative Vlade i, prethodno, gradonačelnika Mujovića prema mještanima Botuna djeluju mi veoma korektno. Posebno bih istakao važnost rješavanja, potencijalno, najvećeg ekološkog problema u Crnoj Gori – bazena crvenog mulja. Eventualna kontaminacija podzemnih voda, rijeke Morače i vodoizvorišta Bolje sestre proizvela bi ne samo prirodnu katastrofu, već i ekonomske posljedice teže i dugotrajnije od onih koje smo doživjeli kao posljedicu pandemije korona virusa. Pošto vremena za gubljenje više nemamo, iskreno se nadam da će razum prevladati i da će ljudi u Botunu razumjeti da će upravo oni imati najveću korist od realizacije planiranih projekata.
Tajnost ugovora
POBJEDA: Koliko je za transparentnu realizaciju ovog procesa opterećujuća činjenica da jedan dio ugovornih strana odbija da obezbijedi uvid u kompletan ugovor? Da li ova činjenica podgrijava sumnje u javnosti gdje se tvrdi da je u procesu sklapanja ugovora isplaćena višemilionska suma za konsultantske usluge / provizije?
VUKOVIĆ: Najprije želim da istaknem da me raduje juče objavljena informacija da je postignuta saglasnost ugovornih strana o tome da se sadržina ugovora u cjelini učini javno dostupnom. Inače, kada je u pitanju forma navedenog ugovora, radi se o opštepoznatom međunarodnom standardu za razvojne finansijske institucije. Jedna od takvih institucija (pored Svjetske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj, Evropske investicione banke itd.) jeste i njemačka KfW, koja je definisala uslove pomenutog tendera. Taj standard podrazumijeva da se, nakon zaključivanja ovakvih ugovora, javnim učine njegove ključne odredbe, među kojima i iznos kredita, uslovi otplate (kamate i rokovi) i sl. Istovremeno, standard omogućava da se, u cilju zaštite intelektualne svojine i ostalih prava izvođača, kao povjerljive mogu označiti odredbe ugovora koje se tiču tehničkih karakteristika projekta, komercijalnih pregovaračkih elemenata i strateških informacija vezanih za projekat.
U tom smislu, dakle, ne postoji apsolutno ništa što odudara od uobičajene prakse kada se radi o projektima ove vrste. Štaviše, kopije ugovora o kojem je riječ sve vrijeme se nalaze u Glavnom gradu, Vladi Crne Gore (Ministarstvu finansija), Poreskoj upravi… Imajući u vidu tu okolnost, postaviću jedno, čini mi se, logično pitanje – ukoliko bi postojala sumnja da nešto s ugovorom nije kako treba, da li zaista neko misli da bi nadležni u pomenutim institucijama to krili od javnosti i od odgovornosti štitili mene, njihovog političkog suparnika?
Konačno, o kredibilitetu ljudi koji, neđeljama unazad, vode prljavu i, potencijalno, opasnu kampanju protiv mene, govore i tvrdnje o navodnih 13 miliona eura isplaćenih stručnom konsultantu, kompaniji „Fichtner“. Na jučerašnjoj konferenciji za medije, aktuelni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija, inače kadar Demokratske Crne Gore, kazao je da se ukupno radi o ,,nešto više od tri miliona eura“. Uostalom, sve ovo je lako provjerljivo, budući da se nijedan euro izvođaču i konsultantu ne može isplatiti bez prethodne saglasnosti Ministarstva finansija.
Ekologija ili politika
POBJEDA: Koliko je, zapravo, briga za životnu sredinu ekološko, a koliko političko pitanje?
Preporučeno
VUKOVIĆ: Plašim se da u Crnoj Gori postaje praksa da se pitanja iz domena zaštite prirode, koja bi morala biti stvar zajedničkog interesa cjelokupne društvene zajednice, brutalno i krajnje neodgovorno politizuju. O tome svjedoči i način na koji pojedini politički subjekti djeluju u odnosu na projekat izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici, odnosno na namjeru da se prošire kapaciteti deponije ,,Livade“. Umjesto da budemo zadovoljni zbog činjenice da smo stvorili pretpostavke da neke od najkrupnijih ekoloških problema rješavamo u maniru modernih evropskih država, mi gledamo i slušamo sitne političke profitere kako šire dezinformacije, manipulišu osjećanjima ljudi i svjesno podižu tenzije. Uostalom, samo pokušajte da, u racionalnim kategorijama, nekome ,,sa strane“ objasnite kako je, od modernog prečišćivača otpadnih voda sličnog onima koji postoje širom Evrope, za mještane nekog sela bolje da, u neposrednoj blizini kuća i imanja, imaju rijeku do te mjere kontaminiranu fekalijama da predstavlja septičku jamu na otvorenom. Jednako tako, zamislite reakciju sagovornika kog ubjeđujete da, umjesto na za to predviđenoj savremenoj deponiji, otpad treba odlagati u prirodi (jer alternative nema).
Video