Osim što dio budućih ambasadora predlažu vladajuće političke partije, predložene su diplomate bez iskustva, najbolji prijatelji visokih državnih funkcionera, kandidati sa dva državljanstva, a neki nijesu na liniji prozapadne spoljne politike.

To proizilazi iz javne komunikacije između predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i Vlade koji biraju i imenuju buduće ambasadore.

Crnogorska diplomatska služba gotovo da ne funkcioniše od avgusta 2020. godine, a skoro osamdest posto diplomatsko-konzularnih predstavništava nema čelne ljude, podsjeća Željko Perović, dugogodišnji diplomata, koji je bio ambasador Crne Gore u Ujedinjenim nacijama, Austriji i Albaniji.

“Međutim, imajući u vidu kakvi su kadrovi predlagani, možda je i bolje što nisu imenovani na te funkcije”, kaže Perović za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Sporni kandidati za ambasadore

Crna Gora trenutno je bez ambasadora u čak 27 zemalja, uključujući najvažnije centre SAD, Njemačku, Kinu, Rusiju, Veliku Britaniju, u dijelu zemalja regiona i u međunarodnim centrima kao što su Ujedinjene nacije i NATO.

Iako se imena potencijalnih ambasadora drže u tajnosti do dobijanja agremana zemlje prijema, dio imena je otkriven kroz javnu polemiku predsjednika Jakova Milatovića i Ministarstva vanjskih poslova.

Milatović je na okruglom stolu 28. juna otkrio da je Vlada za ambasadore u Berlinu i Madridu predložila najbolje prijatelje premijera Milojka Spajića i ministra vanjskih poslova Filipa Ivanovića.

“Mislio sam da je završeno sa takvim imenovanjima u Crnoj Gori, ali očigledno nije. Nadam se da će u narednom koraku Vlada mnogo odgovornije pristupiti tom procesu”, naveo je Milatović.

Ovim povodom se oglasio premijer Milojka Spajić koji je ocijenio:

“Čin odbijanja dvojice kandidata, a prihvatanja ostalih sa političke kvote bez diplomatskog iskustva, nije čin principijelnosti, već sujete koju Milatović nije uspio da obuzda.”

Kriza diplomatije počela 2020.

A sve je počelo kada je Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića izgubila vlast na parlamentarnim izborima u avgustu 2020., a Vladu formirale tri koalicije predvođene prosrpskim i proruskim Demokratskim frontom (DF).

Jedan od njenih prvih poteza je bio masovni opoziv tadašnjih ambasadora sa najznačajnijih političkih adresa u svijetu.

Od tada je Crna Gora promijenila tri vlade, povučen je veliki broj ambasadora, ali u mnogim slučajevima nisu imenovani novi, pa diplomatskih predstavnika nema u preko 75 odsto ambasada.

Problem je u to vrijeme predstavljala nefunkcionalna kohabitacija između Vlade i tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji nijesu mogli da se dogovore o imenima kandidata.

Perović kaže da je od prvobitno predloženih 12 imena za ambasadore početkom godine, čak osam njih bilo politički imenovano, iako po Zakonu o spoljnim poslovima 70 odsto čelnih ljudi u diplomatiji treba da budu karijerne diplomate.

“A među tim predlozima je bilo više od pola ljudi koji ne podržavaju zvaničnu vanjsku politiku Crne Gore – evropske i evroatlantske integracije”, dodaje Perović.

Osim sukoba zbog forsiranja političkih partijskih predloga, državni čelnici su razmjenjivali međusobne optužbe zbog kandidata koji se zalažu protiv spoljnopolitičkih interesa Crne Gore.

Predsjednik Milatović se javno požalio da neki od kandidata nijesu prozapadno orjentisano u skladu sa vanjskom politikom države:

“Bio sam vrlo iznenađen da predlog za ambasadora u Moskvi bude osoba koja nije na fonu države spoljne politike Crne Gore”.

Kvotu da predloži ambasadora u Moskvi je dobila Demokratska narodna partija, bivša članica proruskog Demokratskog fronta

Prvobitno je predložila Miloša Radinovića, koji je odustao od kandidature krajem marta kada je objavljeno da ima i rusko državljanstvo, te veze sa vladajućom strankom u Rusiji.

Ponovo je za ambasadora u Moskvi predložen funkcioner DF-a koji se zalaže za izlazak Crne Gore iz NATO-a, kaže Perović:

“Kako će on zastupati Crnu Goru ako je protiv njene suvernosti i otvoreno zagovara politiku “srpskog sveta”?”

Kandidate s agremanom testira i skupštinski odbor

Predsjednik Milatović je utvrdio i da sa predloženim kandidatima za ambasadore nijesu razgovarali ni Spajić ni Ivanović, što, kako je ocijenio, pokazuje neodgovornost prema diplomatskoj mreži.

Na mnogobrojne Milatovićeve primjedbe reagovalo je Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) tvrdnjom da se kandidati biraju isključivo na osnovu kvalifikacija i profesionalnih referenci, i optužilo ga da dezinformiše javnost.

MVP je ocijenilo da je medijski nastup Milatovića sračunat da blokira proces i/ili pojedinačna rješenja:

“Stiče se utisak da predsjednik Milatović sve ovo čini iz isključivo ličnih političkih interesa, vođen subjektivnim, a ne nacionalnim interesima, demonstrirajući potpunu neozbiljnost i odsustvo odgovornosti u vršenju najviše državne funkcije.”

MVP je saopštilo da je Milatović dao saglasnost na 12 od 16 predloženih kandidata, te da je nakon dobijanja njihovih agremana (odgovora država prijema), Vlada poslala kabinetu Predsjednika osam prijedloga.

Od toga je za pet prijedloga Milatović zatražio mišljenje skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

O njima će Odbor odlučivati 2. i 3.jula.

Bez prijedloga za NATO i susjedne zemlje

Među predloženim ambasadorima nema onih za susjedne zemlje – Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, te Albaniju, kao ni predstavnika pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, istakla je Milatovićeva savjetnica Marija Lakić Barfus.

Ona je ocijenila zabrinjavajućim i što Vlada još nije predložila kandidata za ambasadora pri NATO.

“Na važnost hitnog imenovanja ambasadora pri NATO nam je dobronamjerno ukazivano i od strane saveznika”, kazala je Lakić Barfus 21. juna.

Diplomata Željko Perović uočava da kandidate za ambasadorska mjesta prati i izbor “po nacionalnom ključu”, što smatra pogubnim za Crnu Goru:

“Ako ćemo da šaljemo Srbina u Beograd, Srbina ruske orijentacije u Moskvu, Bošnjaka u Sarajevo, a Albanca na Kosovo ili u Prištinu, nismo ništa uradili. A to se očigledno pokušava, jer je cilj narušiti građanski karakter i orijentaciju Crne Gore.”

Dodaje da to što nema ambasadore u najvažnijim svjetskim centrima, Crnoj Gori nanosi veliku štetu, jer u diplomatiji postoje stroga pravila: ambasador druge zemlje razgovara samo sa osobom svog ranga.

“Da ne govorim koliko je u ovom momentu loše za državu Crnu Goru što nema ambasadora u Beogradu. Ili što ih nema u Zagrebu i Sarajevu, danas kada, dio vlasti u Crnoj Gori otvoreno vrijeđa te dvije države”, smatra Perović.

Zakon o vanjskim poslovima propisuje da Vlada predlaže ambasadore na predlog šefa diplomatije. Nakon što dobiju agreman države prijema, ukazom ih postavlja predsjednik države.