Živković je govorio o odgovornosti i obavezi koje za sobom nosi funkcija koju je nedavno preuzeo, predstojećim parlamentarnim izborima, perspektivi naše države i njenim odnosima sa susjedima, ali i o drugim aktuelnim političkim temama u zemlji i regionu.

Intervju prenosimo u cjelosti.

Preuzeli ste vođstvo DPS-a u vrlo delikatnom trenutku, nakon dva izborna neuspjeha – (izbori za Skupštinu 2020. i sada na predsjedničkim izborima), svega dva mjeseca prije novih izbora. Što to znači za vas i kakva su vam očekivanja?

Preuzimanje vođstva u DPS za mene predstavlja odgovornost i obavezu koja podrazumijeva očuvanje stabilnog rejtinga partije koja je u najizazovnijim vremenima uspjela da usmjerava procese u Crnoj Gori u skladu sa državnim interesom. Demokratska partija socijalista je već dvije i po godine u opoziciji, poslije trodecenijskog perioda u kome je bila na vlasti u Crnoj Gori. I dalje, naša partija je pojedinačno najjača na političkoj sceni, sa konstantnom podrškom od 35 – 40 procenata. Nakon udruženih napora iz inostranstva i sa domaćeg terena, da se uništi DPS, da se dehumanizuje naše rukovodstvo i ponište istorijska dostignuća politike koju smo predvodili, naša stranka je i dalje najjača na političkoj sceni, a jedan od ciljeva nam je da to ostanemo poslije narednog izbornog ciklusa. Očekujemo da ćemo svojim programom targetirati one teme i probleme koje građani prepoznaju i koji se tiču njihovog ukupnog kvaliteta života. Ne mislim samo na visinu plata, što je već postala tema oko koje politički konkurenti neozbiljno licitiraju, nego na sve ono što čini jednog građanina i njegovu porodicu, zadovoljnim i ostvarenim u svojoj zajednici.

Na čelo stranke ste došli, i nakon odlaska Mila Đukanovića, koliko mislite da Vas njegov dugogodišnji “pečat” opterećuje, odnosno je li vam to nasljeđe više kamen oko noge nego što vam pomaže?

„Pečat“ Mila Đukanovića je na svim, slobodno mogu reći, istorijskim postignućima savremene Crne Gore kao i na svim pobjedama naše partije u protekle tri decenije. Iz prve recenice odgovora na vaše pitanje mislim da jasno možete zaključiti kako je pečat gospodina Đukanovića najvrijednije nasljeđe koje imamo a nikako kamen oko nogu.

Zahvaljujući gospodinu Đukanoviću Crna Gora je ne samo povratila nezavisnost i suverenost, već je uprkos svojoj veličini uspjela da postane regionalni faktor stabilnosti i lider u procesu evropskih integracija. Vjerujem da značaj naše države u međunarodnim okvirima nikad nije

bio veći. Sve to samo je dio onoga što je gospodin Đukanović svojim liderstvom u Demokratskoj partiji socijalista učinio za Crnu Goru.

Kao što i sami znate, ti rezultati su više poštovani na najznačajnijim međunarodnim adresama nego od dijela domaće javnosti. Dakle, preciznije bi bilo reći da je nasljeđe gospodina Đukanovića, zapravo kamen oko nogu onima koji već dvije i po godine pokušavaju da unište temelj države.

Zašto mislite da je DPS, ali i općenito procrnogorske suverenističke struje u svojevrsnoj defenzivi, a prosrpsko – proruski blok ima određenu prednost. Koji su po vama razlozi za to?

Vi znate da je Crna Gora, svojim geostrateškim položajem, negdje uvijek bila poprište prelamanja interesa Zapada i Istoka. Mislim da je Istok, prevashodno Rusija, posebno u posljednjoj deceniji bio više fokusiran na ostvarenje svojih političkih ciljeva, nego što je to bila Evropska unija, koja je rješavajući svoje unutrašnje probleme, zanemarila politiku proširenja. Rusija je radila, na sve moguće načine, uglavnom nedozvoljene, pokušavajući da svoje interese ostvari. I to klatno koje je decenijama bilo na strani proevropske, ka zapadu orijentisane Crne Gore, se očekivano pomjerilo. Činjenica je da se uprkos ovakvoj situaciji, skoro 80 procenata građana u anketama izjašnjava da je za članstvo države u EU, daje nadu da je ova situacija privremena i da Crna Gora nema drugi put sem u članstvo zajednice evropskih država.

Na predsjedničkim izborima je pobijedio Jakov Milatović, kako ocjenjujete njegovu pobjedu i zašto ju je ostvario?

Čini mi se da je rezultat predsjedničkih izbora samo refleksija rezultat izbora od 30. avgusta. Živimo vrijeme, ne samo u Crnoj Gori, već i širom Evrope, kada je politika značajno izgubila na kvalitetu. Takav trend doprinio je tome da i jedan takav talas zapljusne Crnu Goru. Nije to nešto što se, kada je politika u pitanju, dešava po prvi put. Riječ je o sezoni političkih oportunista koji politiku doživljavaju kao sredstvo manipulacije koja im služi za dolazak na pozicije vlasti. To je ono što Crna Gora trenutno proživljava. Ipak, riječ je o trendu koji je prolazan i građani se prije ili kasnije vrate ozbiljnosti, dosljednosti i politici koja ima viziju razvoja. Stoga, nemam nikakve sumnje da će građani Crne Gore brzo prozreti neozbiljne manipulatore koji su sezonska pojava na političkom tržištu Crne Gore.

Iako Jakova Milatovića smatraju “pulenom” SPC-a i prosrpskim političarem, on je u svojim prvim obraćanjima najavio što skorije članstvo u EU, ostanak u NATO-u, odbacio da će odazvati priznanje Kosova, mada su ga je ne izborima podržali otvoreno antizapadne i prorusko biračko tijelo, te da Crna Gora neće mijenjati svoje geostrateške prioritete. Je li vas to iznenadilo ili mislite da je Milatović pragmatični političar?

Gospodin Milatović je izbjegavao da se u kampanji izjašnjava o temama kojima bi ugrozio podršku koju su mu na izborima dale partije koje zastupaju anti-evropske stavove. Čini mi se

da sada pokušava da balansira: sa jedne strane da ne iznevjeri očekivanja naših međunarodnih partnera, a sa druge strane da ne razočara one u Crnoj Gori i Srbiji koji su ga podržali. A bilo je tu raznih – od haškog osuđenika Vojislava Šešelja do lidera prosrpskih partija u Crnoj Gori. Kada postane i zvanično predsjednik, vidjećemo kakva je zaista politika koju gospodin Milatović zastupa. Mada već neke nagovještaje možemo da imamo, jer, da vas podsjetim, on nije debitant na političkoj sceni, već je bio ministar u vladi Zdravka Krivokapića, koja je zaustavila put Crne Gore ka EU, revanšistički se obračunavala sa neistomišljenicima, i u 21. vijeku nametala neku gotovo srednjovjekovnu dogmu crnogorskom društvu.

Odricanje od onih koji su mu ukazali povjerenje ne bi nas iznenadilo. Jer, isto ste mogli uočiti u ponašanju Zdravka Krivakapića koje se nakon izbora za premijera odrekao DF-a i politike koja mu je ukazala povjerenje da vodi Vladu Crne Gore. Zašto bi se Jakov Milatović kome je Zdravko Krivokapić politički mentor ponašao drugačije?! Da je ovo tačno, potvrđuju njegove izjave nakon izbora. Ponašanje po principu postizanja ravnoteže da bi svi bili zadovoljni, srušili su arhitekturu prethodne vlasti, sačekajmo da vidimo rušenje i ove neutemeljene politički sklepane građevine.

Postoji uvjerenje da je Milatović zapravo “projekt” zapadnih ambasada, što vi o tome mislite?

Kao što sam rekao u nekom od odgovora na vaše prethodno pitanje – mislim da je gospodin Milatović prije svega produkt vremena koje živimo a ne proizvod bilo koje ambasade čiji se uticaj na domaće političke prilike, tradicionalno predimenzionira. Vjerujem da je takav zaključak pojedinih analitičara posljedica, čini mi se neskrivene ambicije naših međunarodnih partnera, da se 30. avgusta desi promjena vlasti u Crnoj Gori. Razumjeli smo to prije svega kao njihovu želju da empirijski potvrde da je Crna Gora funkcionalna demokratija. I to smo, zahvaljujući Demokratskoj partiji socijalista, i potvrdili. Ipak, vjerujem da naši partneri vide šta su te promjene donijele i izazove sa kojima se srijeće Crna Gora danas.

Očekujete li, ako na izborima pobjedi “Evropa sad”, a mnogi pretpostavljaju da hoće, može doći do drastičnijeg okretanja crnogorske politike te većeg vezivanja uz Srbiju, odnosno Aleksandra Vučića.

Prioritet narednih parlamentarnih izbora je da se Crna Gora prije svega poveže sama sa sobom. Mora se povratiti institucionalni red, zaustaviti ukupno društveno beznađe i nastaviti evropski put kako bi što prije dostigli evropske standarde. Takođe, potrebno je spustiti tenzije koje proizvode sve više nemilih događaja u društvu kakvim smo nažalost prisustvovali i prethodnih dana. Uz puni fokus na evropsku povezanost mislim da u mandatu naredne vlade možemo okončati pregovore sa EU. Ipak, ovo će biti moguće samo ukoliko u toj Vladi bude participirala Demokratska partija socijslista sa svojim tradicionalnim partnerima. Vjerujem da će nas građani svojim glasom učiniti dovoljno društveno-politički relevantnim za tako nešto.

Hoće li se, za ove izbore, s obzirom na očekivanja, ujediniti sve procrnogorske opcije, te uz pomoć manjina, da pokušaju ostvariti prednost.

Ponosni smo na jedinstvo suverenističkog bloka koje smo uspjeli da održimo tokom prethodne tri godine i poseban doprinos tome dale su manjinske partije koje su još jednom pokazale da su pouzdan oslonac građanske Crne Gore. Forma izbornog nastupa zavisiće od zajedničkog dogovora koji će biti isključivo postignut na osnovu zajedničke procjene optimalnog modela – odnosno modela koji će bloku donijeti najveći broj mandata. U toku su istraživanja javnog mnjenja koja ćemo pažljivo sagledati a potom sa našim partnerima donijeti odgovarajuću odluku.

Jesu li ovo ključni i odlučujući izbori za opstanak Crne Gore i crnogorske nacije. Koliko je u ovom trenutku ugrožena egzistencija crnogorske države i nacije kojoj se osporava zasebni etnički i crkveni identitet te koji su razlozi toga?

Opstala je Crna Gora u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji i u mnogo težim okolnostima od ovih koje danas živimo. To, naravno, ne znači da nijesmo svjesni svih opasnosti koje su se nadvile nad državom u posljednje tri godine. Štaviše – o njima govorimo gotovo u svakom javnom nastupu. Ipak, rekao bih da je preciznije reći da će ovi parlamentarni izbori odlučujuće dati odgovor na pitanje kako će izgledati srednjoročna budućnost Crne Gore. Hoće li Crna Gora biti evropska ili balkanska država, da li ćemo imati vladavinu prava i institucionalni red ili anarhiju i bezvlašće, da li ćemo živjeti od svog rada i stvarati nove vrijednosti ili se neodgovorno zaduživati dok se ne prelije čaša i dogodi bankrot, to je ono što građani biraju 11. juna. Vjerujem u njihovu mudrost i vjerujem da će građani svoj glas dominantno dati za modernu, evropsku i naprednu Crnu Goru. Demokratska partija socijalista neizostavan je dio i ključni reprezent takve politike.

Nadovezujući se na prethodno pitanje, s obzirom na to da se očekuje, da bi druga opcija, donijela novi zakon o državljanstvu, kojim bi se promijenila struktura biračkog tijela.

Ne mislim da će bilo koja većina pristupiti donošenju takvog zakona. Podsjetiću vas da su rezultati izbora prvi put priznati od svih aktera na političkoj sceni onda kada Demokratska partija socijalista nije bila u prilici da u krugu svojih tradicionalnih partnera formira većinu i izabere Vladu. Dugo prije toga, naša opozicija koja nije imala hrabrosti da se suoči sa sopstvenim slabostima koji su je vodili u poraze, maštovito je nalazila izgovore u navodnim izbornim zloupotrebama, fantomskim biračima i samo njima znanim i izmišljenim šemama za krađu izbora. Čini mi se da su vremenom i sami počeli da vjeruju u sopstvene laži. Slijedom takve inercije, nakon preuzimanja vlasti i formiranja Vlade Zdravka Krivokapića počeli su manito da traže zloupotrebe prethodne vlasti. Čini mi se da je na tom talasu predložena i izmjena spornog Zakona o državljanstvu. Danas, nakon više od dvije godine, i predstavnicima današnje većine je jasno da Crna Gora ima jedan od najboljih sistema izbornog zakonodavstva koji se može mjeriti sa evropskim standardima. Nedoraslost zreloj politici ih, nažalost, sprječava da to i javno konstatuju. Dakle, da rezimiram – ne očekujem da se takav prijedlog Zakona nađe u proceduri. Ukoliko se ipak pokaže da su moja očekivanja suviše optimistična – građanska Crna Gora će pružiti adekvatan odgovor.

Stoji li, po vama, iza politike destabilizacije Crne Gore Rusija, odnosno da je Srbija i SPC “snaga” koja to provodi? Tu je pogotovo i pitanje uloge i SPC-a u politici “srpskog sveta” u Crnoj Gori?

Mislim da nema potrebe bilo kome više dokazivati i argumentovati da Rusija ima svoje interese koje želi da ostvari kako u Crnoj Gori tako i na Balkanu u cjelini. Prirodno je da te interese pokušava ostvariti preko Srbije, koja je jedna od rijetkih evropskih država koja i dalje nije uvela sankcije Ruskoj Federaciji nakon vojne agresije na Ukrajinu.

Ipak, čini mi se da dio razloga za sve što se dešava danas u Crnoj Gori leži i u nesolidnim i nedovoljno efikasnom odgovoru institucija u događajima koji su prethodili 30. avgustu. Nije to nešto zbog čega možemo biti pretjerano ljuti – Crna Gora je mlada država koja je bila u procesu razvoja punih institucionalnih kapaciteta. Ipak – to je jasan pokazatelj za prioritete u djelovanju onog trenutka kada Demokratska partija socijalista ponovo bude sastavni dio vlasti. Puni fokus na snaženje institucija mora biti prioritet jer je to jedini garant otpornosti države na djelovanje bilo koje treće strane.

Je li se po vama Vučić “vratio” na memorandumsku politiku Slobodana Miloševića preko koje želi “anektirati” Crnu Goru ili kako se sada govori stvoriti od nje srpsku Bjelorusiju.

Predsjednik Vučić je, kroz navodnu brigu o ugroženosti prava Srba bez obzira na to gdje oni žive u regionu, aktivirao politiku miješanja u unutrašnja pitanja susjeda, čime se želi narušiti suverenitet ne samo Crne Gore već i drugih država u regionu.

Ipak, bez obzira na projekcije ili želje pojedinih centara moći – koje zasigurno postoje, Crna Gora neće biti nikakva Bjelorusija, već moderna država i članica Evropske unije. Dakle, pokazaćemo rezistentnost u odnosu na potencijalne maligne uticaje svih trećih strana i ostvariti strateški cilj koji smo zacrtali prilikom obnove nezavisnosti.

Neki crnogorski analitičari čak kažu da je Vučić pritisnut da prizna neovisnost Kosova pa bi Crna Gora mogla biti “kompenzacija” Srbiji za Kosovo?

Kao što sam već rekao, o sudbini Crne Gore odlučuju isključivo njeni građani. Za suverenost zemlje, odnosno, za pravo da sami odlučujemo o sopstvenoj budućnosti mukotrpno smo se izborili u prethodnim decenijama. Dakle, Crna Gora ne može – sve i da takvi naumi postoje, biti kompenzacija bilo kome za bilo šta. To je još jedna od tekovina politike Demokratske partije socijalista.

Kako gledate na poziciju Hrvatske prema Crnoj Gori, je li ona, nakon pobjede Jakova Milatovića izgubila “partnera u regiji”? I koliko po vama u Hrvatskoj shvaćaju da bi promjena sadašnjih crnogorskih strateških vanjskopolitičkih prioriteta i vezivanje uz Vučića, mogla poremetiti odnose u regiji?

Vjerujem da možemo biti ponosni na dobrosusjedske odnose koji su u prethodne dvije decenije postojali između Crne Gore i Hrvatske. Želim da vjerujem da će se sa takvim odnosima nastaviti i u narednom periodu bez obzira na to ko bio na vlasti u jednoj ili drugoj državi. Temelj tih odnosa, pored zajedničkih vrijednosti i zajedničke evropske budućnosti, čini mi se da su postavili građani dvije zemlje koji odlično sarađuju na svim poljima – od kulture i sporta do privrednih i ekonomskih aktivnosti. Dodatno, optimista sam da Crna Gora neće mijenjati svoje vanjsko-političke prioritete. Pokazali smo u ove dvije i po godine da se strateški državni kurs može braniti i iz opozicije. Bez obzira na sve lomove kroz koje je prošla državna politika, Crna Gora je i dalje članica NATO-a i dalje se nalazi na evropskom putu. Besposrednom borbom za vrijednosti u koje vjerujemo siguran sam da ćemo uspjeti da državu zadržimo na tom putu bez obzira na to da li ćemo nakon parlamentarnih izbora ostati u opoziciji ili biti dio vlasti.