Video
Posljednji kapiten državnog tima ,,plavih“ sa Svjetskog prvenstva u Italiji ’90. godine, u razgovoru za Pobjedu ne krije oduševljenje idejom, organizacijom, dočekom i gostoprimstvom u najjužnijem crnogorskom gradu koji je ovih dana regionalni centar.
Vedete sa prostora nekadašnje zajedničke države okupila je sudbina jednog od njih – bivšeg igrača Hajduka, Ivana Gudelja, koji je rano završio karijeru zbog bolesti, a u Ulcinju je promovisao film i knjigu o sebi.
- Ako kažem da je ovakav skup veličanstven, onda to nije adekvatan opis, nije najmjerodavnija riječ za ovakav događaj. Mora se naći neki jači, bolji termin kojim bi se oslikalo ono što su ljudi ovdje u Ulcinju organizovali. Ovo je poruka ljudskih i moralnih vrijednosti, zahvaljujući sportu. Ono što se desilo Gudelju je istorija u kojoj smo se svi našli. To je moj kolega, igrali smo jedan protiv drugog kao članovi Hajduka i Sarajeva, bili zajedno u reprezentaciji Jugoslavije. Nijesam poznavao sve njegove probleme i danas se osjećam bogatijim čovjekom, sve zbog ljudi u Crnoj Gori. Okupljanje, druženje, čista emocija. Sve što se desilo u Ulcinju je nada za dobru, bolju budućnost naših prostora. Mi to zaslužujemo, mi to možemo. Ovo je više od sporta. Ovo je familija. Ljubav, srce i iskrenost – rekao je Hadžibegić za Pobjedu.
Kada je voditelj programa na Pristanu pokraj Male plaže prozivao i predstavljao jednog po jednog gosta, rođeni Sarajlija bio je među prvima.
Odmah je poručio da se u Crnoj Gori osjeća kao domaći…
- Ovo je moja zemlja i moji ljudi. Bio sam selektor fudbalske reprezentacije ove države i uvijek sam doživljavao poštovanje sa svih strana. Došao sam i otišao sa te funkcije kao prijatelj. Uvijek ću na to vrijeme gledati s ponosom, a prema Crnoj Gori i ovdašnjem narodu gajiti velike emocije – ističe Hadžibegić.
Dok je vodio nacionalni tim, suočavao se sa ogromnim kadrovskim problemima. Gotovo da nije bilo utakmice u kojoj je mogao da računa na sve igrače. Pitanje je i da li je ikada izveo tim koji smatra najboljim.
Uticalo je to na kvalitet igre, s tim što je ispunio misiju. Ostaće zapisano da je Hadžibegić sa ,,hrabrim sokolima“ ostvario rezultatski napredak – prelazak iz C u B diviziju Lige nacija.
Nakon toga nije produžio ugovor sa Savezom. Nije to narušilo odnos koji ima sa predsjednikom Dejanom Savićevićem. Štaviše, Hadžibegić je od naše kuće fudbala dobio pozivnicu za ,,Veče jubileja“ povodom obilježavanja 15 godina reprezentacije. Ceremonija je zakazana za utorak, u podgoričkom hotelu ,,Hilton“ u 20 časova.
- Apsolutno ne postoji nijedan problem između Deja i mene, između Fudbalskog saveza Crne Gore i mene. Bio sam presrećan kada sam postavljen za selektora. Ljudi su nakon isteka mog ugovora odlučili da ne nastavimo saradnju. Ja to poštujem. Takav je posao. Kad god bude nešto zatrebalo Crnoj Gori, ja sam tu, prijatelj, uvijek spreman da pomognem – poručio je Hadžibegić.
,,Sokoli“ će naredne takmičarske mečeve igrati od marta u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo – u grupi sa Srbijom, Mađarskom, Bugarskom i Letonijom.
Kakve su nam šanse?
- Crna Gora je na dobrom putu. Istina je da još uvijek zavisi od Stefana Savića i Stevana Jovetića, dva vrhunska fudbalera i čovjeka. To je dvojac koji orijentiše igru reprezentacije. Želja mi je i nadam se da će biti spremni da pomognu i mlađim igračima kada krenu kvalifikacije. Tu su Vešović, Tomašević, Điđo Vukčević, a drago mi je što je selektor Radulović pozvao i Milovića iz Voždovca. Jako je dobar igrač i može da kompletira zadnju liniju sa Vujačićem i Tomaševićem na poziciji štopera. Ja sam navijač Crne Gore kojoj želim sve najbolje – kazao je nekadašnji štoper španskog Betisa, Sošoa i Tuluza.
Mundijal je na pragu, ali ni Vaša BiH, ni naša Crna Gora neće nastupiti u Kataru.
Za koga ćete tamo navijati?
- Navijaću za fudbal – odgovorio je Hadžibegić, koji nastavlja:
- Glavni favoriti nijesu Evropljani. Smatram da su Brazil i Argentina selekcije koje mogu da odu do kraja. Imaju kvalitet, a, vidim, i dobru motivaciju. Što se tiče našeg kontinenta – vjerujem da je Francuska najjača. Dolaskom Piksija Stojkovića, šansu dajem i Srbiji koja bi mogla da napravi pozitivan rezultat. Piksi ima fudbalsku drskost, na pravi način dao je ekipi povjerenje koje je ranije falilo. Mislim da Srbija može da ide do završnice, moguće do polufinala, a onda je sve otvoreno.
Šezdeset petogodišnji Sarajlija imao je kratku trenersku epizodu u Alžiru nakon odlaska sa kormila crnogorske ,,A“ selekcije.
Živi u Parizu, ali je često u rodnom gradu…
- Puno putujem. Pratim fudbal, gledam utakmice. Učim i dalje, kontaktiram sa kolegama, ponešto i pitam. U Parizu sam, ali skoro svakog mjeseca odem do mog Sarajeva. Često sam na prostorima eks Jugoslavije. Danas sam u Ulcinju, sjutra ću biti u Podgorici. Ne mogu bez ove teritorije – zaključio je Hadžibegić, koji je dres ,,bordo“ tima sa Koševa nosio od 1976. do 1985. godine.
Asovi u elementu
Dnevna fešta se sa Pristana i ulica Ulcinja preselila na Veliku plažu, tačnije, u restoran ,,Primavera“. Gala noć upriličena je za najveća imena jugoslovenskog fudbala koja ovih dana evociraju uspomene na igračke dane.
Svečana sala restorana bila je dupke puna, a gosti su imali priliku da konzumiraju bogatu trpezu, tradicionalna pića i jela koja se služe na ulcinjskoj rivijeri.
Pored zabavnog programa, razmjenjivali su se pokloni između Ulcinja, Beograda, Splita, Skoplja…
Najjužniji crnogorski grad preplavile su najljepše emocije nakon što je organizator skupa Pavle Pepđonović okupio asove sedamdesetih, osamdesetih, pa i devedesetih godina prošlog vijeka. Kako je noć odmicala, tako je atmosfera bila sve opuštenija. Smjenjivali su se razni melosi, svevremenske pjesme Čolića, ,,Bijelog dugmeta“, Balaševića i ostalih izvođača.
Dobro poznata – ,,Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo“ – posebno je legla Mehmedu Baždareviću, bivšem igraču Željezničara, koji je zaigrao na stolici kada je čuo Merlina.
Veselili su se, đuskali, okrenuli kolo…
A pred fajront – gotovo cijela sala otpjevala je himnu nekadašnje Jugoslavije – ,,Hej, Sloveni“, koja je ispraćena aplauzom.
Upoznavanje Ulcinja
Subota je bila opuštenija varijanta.
Dan je počeo jutarnjim okupljanjem, a potom se krenulo u razgledanje Starog grada, na čelu sa vodičem koji je prezentovao istorijsku storiju Ulcinja.
Nakon ručka – fudbalski asovi su imali priliku da upoznaju čari Bojane.
Uveče je nastavljeno druženje.
Neđelja je rezervisana za odlazak u Podgoricu, tačnije – u restoran ,,Salaš“, na rekapitulaciju događaja i oproštajnu ceremoniju.
Preporučeno
Davor Kažić
