Sedmi oktobar 2011. godine. Centaršut Stefana Savića i gol Andrije Delibašića za 2:2 protiv Engleske. Erupcija na stadionu, ali i cijeloj Crnoj Gori. “Hrabri sokoli” izborili su plasman u baraž za Evropsko prvenstvo 2012. godine koje se igralo u Poljskoj i Ukrajini. Nikada naša selekcija nije bila bliže nekom velikom takmičenju, ali je naišla na Češku. Upravo će ona biti rival večeras (20.45h) u Olomucu u četvrtom kolu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. A, Standard će vas vratiti osam godina unazad i podsjetiti tih epskih mečeva.

Šest dana nakon duela sa Engleskom, 13. oktobra, održan je žrijeb u Krakovu. U šeširu sa jačim selekcijama bili su Hrvatska, Republika Irska, Portugal i Češka. Zbignjev Bonjek je spojio Crnu Goru i Češku i tada usrećio sve u našoj selekciji.

“Neću da kažem da smo dobili najlakšeg rivala, ali je Češka najmanje teška od reprezentacija koje su mogle da nam dođu“, prokomentarisao je Stevan Jovetić tada.

Selektor Brnović je kazao da su “šanse podjednake“ uoči prvog duela u Pragu. A, kako se prvi meč približavao tako je rasla euforija u malenoj balkanskoj ljepotici čija je javnost bila ubijeđena u plasman na Euro.

“Zlatni grad” je 11.11.2011. godine pod opsadom crnogorskih navijača, a startnu postavu Crne Gore činili su Mladen Božović, Pavićević, Džudović, Savić, Jovanović, Peković, Drinčić, Vukčević, Jovetić, Vučinić, Damjanović, dok su šansu u nastavku dobili Vladimir Božović, Zverotić i Delibašić.

Preko tri hiljade ljudi iz svih gradova Crne Gore se smjestilo na tribine Generali arene i uprkos velikoj hladnoći grlom i dlanovima su gurali Vučinića i drugove. Međutim, na terenu Česi su bili bolji. Izdržali su početni pritisak naše selekcije, a onda iskusno i strpljivo čekali svoje šanse. Iskoristili su ih u 64. minutu kada je Pilarž bombom donio 1:0, dok je Sivok u sudijskoj nadoknadi povećao na 2:0.

Nedovoljno iskustva u takvim utakmicama bilo je presudno. Ekipa Branka Brnovića bez potrebe se previše otvarala i davala prostora rivalu. Međutim, svi su vjerovali u čudo i povratak pod Goricom. Krcat stadion, nevjerovatno atmosfera, gledanje meča na otvorenom širom Crne Gore.

Brnović je izvršio nekoliko izmjena u prvih 11, pa su taj duel u Podgorici počeli: M. Božović, Pavićević, Savić, Džudović, V. Božović, Zverotić, Drinčić, Jovetić, Bećiraj, Damjanović, Vučinić, a priliku u nastavku su dobili Delibašić, Vukčević i Radomir Đalović.

“Kada smo mogli da stignemo minus dva od Engleza za 45 minuta, možemo i protiv Češke za 90 minuta“, bio je optimista Stefan Savić.

Sve ono propušteno u Pragu se nije moglo nadoknaditi. Imala je Crna Gora nekoliko šansi u Pogorici, ali je nadu ugasio Jiraček u 81. minutu. Odbrana je kiksala, dugokosi fudbaler prošao i lako zatresao mrežu za slavlje Čeha i muk na tribinama.

Par minuta kasnije, kada je bilo jasno da je Crna Gora ostala bez plasmana na Evropsko prvenstvo uslijedio je jedan od najemotivnijih trenutaka na utakmicama reprezentacije. Sjeverna tribina je pokrenula, a vrlo brzo se proširilo na cijeli stadion. Čuveni stihove grupe Perper “Nemoj, ne, tugovati, novo jutro će svanuti, novi dan u hiljadu boja, goro moja” odlijegali su krcatim stadionom pod Goricom.

Osam godina kasnije Crna Gora i Češka ponovo igraju, ovog puta u grupnoj fazi kvalifikacija za šampionat Starog kontinenta.

Neka ovog puta u Olomucu bude drugačije.