On je rekao da je Oluja, po svemu sudeći, bila neophodna.
„U tom trenutku, više od tri godine Hrvatska je bila međunarodno priznata, a nije mogla da računa na trećinu svoje teritorije. Nakon niza pokušaja pregovora, uz učešće međunarodne zajednice, koji su odbijeni u Kninu od strane predstavnika Srba iz Krajine, odlučeno je da se krene u vojnu akciju“, rekao je Klasić.Ističe da je operacija izvedena fokusirano, brzo i efikasno.
„Vojnički briljantno i brže nego što se očekivalo“, rekao je, dodajući da otpora gotovo da i nije bilo.
„Istorija nas uči da se s ratovima i bitkama suočavamo slično kao što smo se suočavali 45 godina nakon Drugog svjetskog rata. Nema spora da se radi o pobjedi. Sjutra je 80. godišnjica bacanja atomske bombe na Hirošimu. Niko neće dovesti u pitanje pobjedu Saveznika nad fašizmom, Hitlerom, japanskim nacionalizmom, ali će se razgovarati o žrtvama – o žrtvama bombardovanja Drezdena, o zločinima Crvene armije u Berlinu, o Blajburgu“, kazao je Klasić.
Navodi da je pobjeda bila na strani antifašističke koalicije, ali su se istovremeno događali i brojni zločini.
„Ćutali smo 45 godina o Blajburgu, a sada se već 35 godina bavimo samo time“, rekao je, uz napomenu da je Oluja bila „pobjeda, oslobođenje i pravi početak mira“.
„Ali ono o čemu takođe moramo govoriti jeste ono što se događalo nakon Oluje, što je, u principu, sramota. Ne razumijem kada neko kaže da o tome ne možemo govoriti jer to narušava dostojanstvo Domovinskog rata. Ne – ćutanje o tim zločinima je ono što narušava dostojanstvo Domovinskog rata, jer ogromna većina ljudi koji su u njemu učestvovali nije ušla u rat da bi ubijala starce i palila kuće“, naglasio je.
Smatra da se s tim pitanjima moramo prvenstveno obračunati mi sami, a ne Hag, Beograd ili Banja Luka.
„To smo vidjeli i ’91, ne samo ’93. i ’95. Upravo zato, da bismo pokazali da smo drugačiji od onih poslije 1945. godine, kada se moralo ćutati i kada se samo smjela veličati pobjeda bez ikakve mrlje. Mrlje su uvijek prisutne. Ne znam zašto pokušavamo da pobjegnemo od toga i pravimo se da se nije desilo. Najnovija istraživanja pokazuju da je bilo oko 1.100 civilnih žrtava u nedjeljama i mjesecima nakon Oluje – uglavnom staraca i žena. Spaljeno je oko deset hiljada kuća. O tome treba da govorimo, a za te zločine gotovo niko nikada nije odgovarao“, rekao je.
Zaključuje da se, kao pravna država, moramo znati suočiti sa tim činjenicama – a ne tvrditi da onaj ko o tome govori, ne voli Hrvatsku.
Preporučeno
„Upravo suprotno – ukazivanje na one koji krše zakon, bilo u ekonomskom kriminalu, bilo u ratnim zločinima, jeste rad na državi, rad na demokratiji, rad na slobodi“, kazao je Klasić za N1 televiziju.
Video