Peking je već od decembra 2024. primjenjivao bescarinski režim za 33 najmanje razvijene afričke države, a sada ga širi na gotovo celi kontinent.
Kineske vlasti taj potez predstavljaju kao jednostrani korak kojim Africi nude nultu carinsku stopu, dok analitičari upozoravaju da carine nisu glavna prepreka afričkom izvozu.
Lauren Džonston, viši istraživač pri AustChina institutu, ocijenila je da se Kina ovim potezom predstavlja kao liberalniji trgovinski partner i politički kontrast SAD. Dodala je da bi veći izvoz afričkih poljoprivrednih proizvoda mogao ,,da pomogne rastu prihoda u ruralnim područjima, unaprijedi produktivnost sela i na kraju smanji glad i siromaštvo”.
Ipak, trgovina između Kine i Afrike obilježena je sve većom neravnotežom u korist Pekinga. Prošle godine afrički trgovinski deficit s Kinom porastao je za 65 odsto i dostigao oko 102 milijarde dolara, prenosi Klix.
Afrički izvoz u Kinu i dalje se uglavnom zasniva na mineralima i sirovinama, poput sirove nafte i metalnih ruda, dok su među glavnim kineskim partnerima u Africi Angola, Demokratska Republika Kongo i Južna Afrika.
Džervin Naidu iz Oxford Economics Africa upozorio je da mnoge afričke ekonomije i dalje imaju ograničene industrijske kapacitete, slabu logistiku i veliku zavisnost od izvoza sirovina, što samo smanjenje carina ne može riješiti.
Slično smatra i Alfred Šipke iz East Asian instituta u Singapuru, koji kaže da će kratkoročni efekti vjerovatno biti skromni i koncentrisani u zemljama koje već imaju izvozni kapacitet.
Preporučeno
Političku dimenziju ima i izuzimanje Esvatinija, jedine afričke države obuhvaćene ovom odlukom koja održava diplomatske veze s Tajvanom. Analitičari smatraju da je riječ prije svega o političkoj poruci Pekinga, uz ograničen ekonomski efekat.
Video