Video
Međutim, kako u komentaru piše urednik rubrike posvećene ekonomiji u The Guardianu Larry Elliott, sankcije nisu uspjele.
Elliott smatra da su sankcije uvedene jer su bile najbolje od tri moguća rješenja. Druge dvije opcije bile su ne činjenje ničega i vojno djelovanje protiv Rusije.
Moskvi su prve sankcije nametnute u ranoj fazi rata kada se mislilo da će Ukrajina brzo pokleknuti. Kako se to nije dogodilo, sankcije su se postepeno počele gomilati te čak i sada još uvijek nisu totalne.
Elliott navodi da nema indikacija da će se Rusija povući iz Ukrajine te da su sankcije zapravo nabile cijenu ruskoj nafti i gasu te Moskvi olakšale finansiranje rata u susjednoj joj zemlji. Rusija je tokom prva četiri mjeseca 2022. godine zabilježila suficit od 96 milijardi američkih dolara, tri puta više nego prošle godine u istom periodu.
“Kada je Evropska unija djelimično zabranila uvoz ruske nafte, porasla je cijena sirove nafte na globalnim tržištima, što je Kremlju omogućilo sticanje neočekivanih dodatnih prihoda. Naime, Rusija je ove godine u aprilu u Kinu izvezla 50 odsto više nafte i gasa nego u istom mjesecu 2021. godine”, piše Elliott.
Putin je izbjegao krizu
Guardianov urednik kaže da nije baš da će Rusija iz rata u Ukrajini proći neokrznuto te da će kroz vrijeme potrošiti rezerve koje ima. Međunarodni monetarni fon procjenjuje da će se ruska ekonomija ove godine smanjiti za 8,5 odsto.
Elliot kaže da je Putin izbjegao finansijsku krizu te da je rublja zahvaljujući trgovinskom suficitu ostala jaka. Uz to, Rusija, tvrdi Elliott, ima vremena pronaći alternativne izvore za robu koju ne može kupovati od zemalja Zapada.
Kada su se svjetski lideri prošle nedjelje u sklopu Svjetskog ekonomskog foruma sastali u švajcarskom Davosu, poruka koju su poslali prema van nije odgovarala onome o čemu su pričali iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti. Naime, javno su podržali Ukrajinu i osudili rusku invazijzu, a privatno su brigu brinuli zbog troškova dugotrajnog rata.
Zapadne su ekonomije zbog rata već usporile ili stale, a u mnogima nastupila inflacija. Centralne banke razmišljaju o podizanju kamata, nezaposlenost bi trebala porasti. Situacija u zemljama koje zavise od ruskog gasa još je gora, a ona u siromašnijima na ivicu katastrofe.
“Ukrajinski silosi za žitarice u ovom su trenutku puni. Istovremeno, 44 miliona ljudi širom svijeta maršira prema gladi”, rekao je rukovodilac Svjetskog programa za hranu David Beasley, pozivajući se na činjenicu da su ukrajinske luke na Crnom moru blokirane te da Ukrajina žito koje inače izvozi širom svijeta trenutno ne može iznijeti iz zemlje.
Sve multilateralne organizacije, od Međunarodnog monetarnog fonda do Ujedinjenih nacija, strahuju da će nastupiti prava humanitarna kriza.
Trostruki udar
“Pozicija je jednostavna – ako zemlje u razvoju nisu i same izvoznice energije, susrest će se s trostrukim udarom. Naime, krize goriva i hrane izazvaće finansijsku krizu. Ako budu morale birati između prehranjivanja svog stanovništva i otplaćivanja kredita, one će se jamačno odlučiti za prvo. Šri Lanka je postala prva zemlja koja od početka ruske invazije na Ukrajinu nije uspjela otplatiti svoje dugove. Zadnja gotovo sigurno neće biti. Čini se da bi svijet mogla zatresti dužnička kriza kakva nije viđena od 1990-ih godine”, ustvrdio je Elliott u The Guardianu.
Putin je opravdano osuđen je jer je hranu “pretvorio” u oružje, međutim bilo je za očekivati da će to napraviti.
“Ruski predsjednik od samog početka invazije igra na duge staze i čeka da se ad hoc međunarodna koalicija koja mu se suprotstavila uruši. Kremlj misli da Rusija može izdržati više ekonomskih nevolja od Zapada i tu je vjerovatno u pravu”, rekao je Elliott.
Elliott smatra da je odluka predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Džo Bajdena da Ukrajini pošalje napredne američke raketne sisteme dokaz da sankcije zapravo ne funkcionišu.
Rat u Ukrajini mogao bi završiti ako Putin doživi potpuni poraz na ratištu, no takvo što trenutno ne djeluje izgledno. Druga opcija su još jače sankcije, takve sankcije koje će Rusiju natjerati na povlačenje. Treća su pregovori.
Preporučeno
“Putin se neće bezuslovno predati, a ekonomski rat mogao bi uzrokovati ogromnu kolateralnu štetu u vidu pada životnog standarda u zemljama u razvoju, gladi, nereda zbog nedostupnosti hrane i dužničke krize. Strahote koje je Rusija počinila u Ukrajini pregovore s Kremljom čine opcijom o kojoj malo ko želi razgovarati, no ekonomska stvarnost sugeriše da će do njih doći prije ili kasnije”, zaključio je Elliott.
