Ali ni “mrtve” baterije nisu sasvim završile svoj put. Kada stignu na deponiju, mogu ispustiti teške metale poput kadmijuma i nikla u tlo i vodu. Neke od njih se mogu i pregrijati, te izazvati požare u kamionima za odvoz smeća i u reciklažnim centrima, piše Klix.ba.
Dobra vijest je da sigurno odlaganje baterija zahtijeva tek nekoliko koraka. One se potom šalju u reciklažne centre gdje se razgrađuju na sastavne dijelove koji se koriste za pravljenje novih proizvoda.Postupci recikliranja baterija mogli bi se dodatno unaprijediti, ali recikliranje je i dalje jednostavan i odgovoran način da ih se riješimo.
Recikliranje starih baterija “štiti vas, štiti radnike u sektoru upravljanja otpadom, štiti hitne službe i osigurava da baterija na odgovoran način doživi svoj kraj životnog ciklusa”, kaže Michael Hoffman, predsjednik Nacionalnog udruženja za otpad i reciklažu.
Baterije u domovima pokreću sve, od budilnika i daljinskih upravljača do kontrolera za igrice. Svake godine se u SAD-u kupe i potroše milioni baterija, navodi Agencija za zaštitu okoliša (EPA).
One ostavljaju svoj trag na okoliš gotovo u svakoj fazi životnog ciklusa.
Mnogi materijali koji se koriste za proizvodnju baterija, poput litijuma i nikla, dobijaju se rudarenjem. Više od polovine svjetskih zaliha kobalta nalazi se u Kongu.
Nakon što se iskopaju, ti se materijali šalju na preradu, potom se od njih prave baterije koje se zatim pakuju i šalju u prodaju. Svi brodovi, kamioni i avioni koji ih prevoze dodatno uvećavaju njihov ugljični otisak. Sam proces proizvodnje baterija također ispušta ugljične emisije i druge zagađujuće materije u zrak i atmosferu.
Iako su kućanske baterije mnogo manje od velikih baterija koje pokreću električna vozila ili e-bicikle, tih manjih baterija ima daleko više i vrijedi razmisliti kako ih pravilno zbrinuti.
“Jedna baterija jedne osobe možda i nije mnogo”, kaže Jennifer Sun, naučnica za okoliš sa Univerziteta Harvard. “Ali svi koristimo mnogo baterija.”
Za početak, sakupite stare baterije i utvrdite koje vrste imate. Baterije “dolaze u svim oblicima i veličinama, ali ono što je unutra je različito”, objašnjava stručnjak za materijale Matthew Bergschneider sa Univerziteta Texas u Dallasu.
Alkalne i cink-ugljenične baterije uglavnom su jednokratne i dolaze u veličinama poput AA, AAA i drugim. U većini mjesta ove baterije se mogu baciti u kućni otpad, ali EPA ipak preporučuje njihovo recikliranje kako bi se materijali iskoristili za nove proizvode.
Litij-ionske baterije, koje se često nalaze u uređajima poput električnih alata i bežičnih usisivača, predstavljaju rizik od požara i ispuštanja toksičnih gasova u kamionima za smeće i na deponijama. Mnoge punjive baterije su litij-ionske, ali sve više i jednokratnih baterija proizvodi se na ovaj način.
Ako baterije izgledaju napuvano, napuklo ili cure, nemojte ih nositi na obična sabirna mjesta. Moraćete se obratiti lokalnoj službi za zbrinjavanje opasnog otpada kako biste saznali kako ih sigurno predati.
Preporučeno
Kada se baterije odlože na sabirno mjesto, razvrstavaju se prema vrsti i šalju u postrojenja za recikliranje, gdje se razbijaju na ključne komponente – poput kobalta, nikla ili aluminijuma. Neki dijelovi mogu se iskoristiti za nove baterije ili druge proizvode. Nikal se, na primjer, može koristiti za proizvodnju proizvoda od nerđajućeg čelika, a alkalne baterije se mogu pretvoriti u sastojke za kreme za sunčanje.
Video