Kako prenose mediji, Mićanović je sklonjen sa programa zbog sadržaja pripremljenog govora, u kojem je kritikovao stanje u Srbiji, govorio o nasilju, slobodi govora i položaju kulture. Mićanović se o razlozima nije izjašnjavao, već je najavio da će nakon festivala govoriti o svemu što se dogodilo.

MIĆANOVIĆ: O svemu što se desilo u Herceg Novom govoriću nakon festivala

“KULTURA NIKAD NIJE BILA OVAKO ZAROBLJENA”

Šćepović ovaj slučaj ocjenjuje kao skandalozan potez i primjer političkog pritiska na kulturu, tvrdeći da se time pokazuje koliko su umjetnost i javna riječ izložene političkim interesima. Događaj vidi kao mnogo širi problem od jedne promjene programa.

“Skandaloznim postupkom da se glumcu Draganu Mićanoviću zabrani sloboda govora, vlast u Crnoj Gori (ne crnogorska vlast) je samo još jednom potvrdila da je roblje Aleksandra Vučića, i namjeru da Crnu Goru pretvori u gluvu sobu, izvan čijih zidova ne smije izaći bilo što što ne godi ušima režima, i što bi moglo narušiti tišinu, za kojom čezne svaki autoritarni režim. Naravno, da je kojim slučajem glumac Mićanović, poput svojih kolega, recimo, Lazara Ristovskog, ili Branislava Lečića, napisao panegirik Aleksandru Vučiću, ne samo da bi mu bilo dozvoljeno da govori, već bi ga režim u Crnoj Gori slavio, vrlo vjerovatno nagradio nekom prigodnom nagradom, ili odlikovanjem, jer svako slovo koje veliča njihovog beogradskog gazdu zaslužuje nagradu. Ovako, beogradska posluga ostala je posluga, i ponašala se u skladu sa svojom prirodom, a Dragan Mićanović ostao je ono što jeste, slobodan čovjek, bez malih i velikih kompromisa“, naveo je Šćepović.

Takav zaključak izvodi iz šireg odnosa politike prema kulturnoj sceni, za koji smatra da je u Crnoj Gori posljednjih godina posebno izražen.

“Kultura u Crnoj Gori nikad nije bila apsolutno slobodna, ali kultura u Crnoj Gori nikad nije bila ovako zarobljena. Nikad nije bila ovako paralisana, okovana partijskim lancima i bukagijama. Ako imamo u vidu da Ministarstvo kulture vodi neko ko svojom biografijom ne zaslužuje da vodi ni seoski dom kulture, a kamoli Ministarstvo kulture Crne Gore, i da je taj neko udžbenički primjer partijskog vojnika, koji slijepo slijedi vođe, jasno je da su politički interesi nadređeni svemu ostalom”, ističe Šćepović.

Jasno je, kako je kazao, da danas o kulturi u Crnoj Gori odlučuju ljudi koji s kulturom nemaju ništa, ali imaju partijsku knjižicu kao legitimaciju i upute kako razoriti i obesmisliti crnogorski kulturni prostor.

“Nego, što očekivati od ministarke kulture kojoj je sasvim u redu kad njen partijski kolega, ministar policije, u uniformi, pognut do zemlje, ljubi ruku svešteniku Srpske crkve? A zatim na javnom mjestu, na javnom događaju, ista ministarka praznoslovi o religiji i crkvi, ničim izazvana. Zato predlažem da se obnovi, a onda ministarki i dodijeli ministarstvo vjera, siguran sam da bi bila jednako uspješna kao što je uspješna danas. Što reći o kulturi u zemlji u kojoj je ministarstvo kulture nijemo na sistemski i sistematski progon pisaca, novinara, profesora, građanskih aktivista, jer nijesu po volji aktuelnom režimu, a naočito nijesu po volji partiji kojoj ministarka kulture pripada, i koja ju je, na koncu, i ustoličila”, kazao je.

PEN centar: Ministarstvo da se izvini Mićanoviću, ako Vujović ne podnese ostavku, Spajić da je smijeni

Šćepović se pita da li je uopšte moguća sloboda u stvarnosti koju opisuje kao „pervertiranu“.

“Ne mislim na slobodu ljudi iz kulture, oni će se za nju izboriti, ili neće, svako onoliko koliko je spreman da plati cijenu, mislim na ličnu slobodu partijskih ministara, čija saopštenja i govori moraju proći redakturu organa partije”, rekao je u razgovoru za Standard.

On slučaj povezuje sa širim odnosima Podgorice i Beograda i tvrdi da se politička autonomija Crne Gore ne može posmatrati odvojeno od uticaja zvaničnog Beograda.

“Moramo znati da je režim u Crnoj Gori, kakav god privid autonomije stvarao, naročito u potonje vrijeme, pod potpunom kontrolom zvaničnog Beograda, koji je, uostalom, 2020. i doveo na vlast sve te martire koji su 30 godina razapinjani na Golgoti. Podrazumijevalo bi se da je režim u nekoj zemlji posvećen isključivo interesima te zemlje, no, u Crnoj Gori to nije slučaj. Ne možemo očekivati od roblja da se suprotstavi svome gospodaru. Bar ne u ovom konkretnom slučaju. Jer taj gospodar je džakovima novca, medijskim trovačnicama, crnom propagandom, dehumanizacijom svega crnogorskog, kreirao prostor u kojem je aktuelni režim, u nešto izmijenjenom sastavu, ali s istim ciljevima i namjerama, prije šest godina osvojio vlast. A Crna Gora slobodu i demokratiju. Zar jesmo? Ako sloboda pjeva tako što će ukinuti govor, glumcu zašiti usta, amputirati mu jezik, onda jesmo. Vaistinu jesmo osvojili slobodu”, zaključio je Šćepović.