Ipak, način života (dugo sjedenje i stajanje u mjestu, dizanje tereta) i konstitucija (gojaznost) znatno ubrzavaju tok bolesti.

O bolesti vena govorio je prim. dr Ilijas Činara, vaskularni hirurg za Stetoskop.

Kako funkcioniše kardiovaskularni sistem?

Arterijski sudovi vode krv na periferiju, a venski sistem je vraća nazad ka srcu. Arterijska je krv obogaćena kiseonikom i hranjivim materijama, a venska bez kiseonika sa iskorišćenim metaboličkim produktima. Razlikujemo dva venska sliva: površni i duboki. Bolest se najčešće manifestuje pojavom proširenja pojedinih segmenta površnog sliva.

Najdominantnija jeste svakakao velika vena Safena (koren reči je asirski i znači vidljiva). Ona se nalazi na unutrašnjoj strani noge, nastaje u predjelu unutrašnjeg gležnja i ide sve do prepone gdje se uliva u duboki venski sliv.

Povezani članci

Život

Vene i problemi sa cirkulacijom – posljedica modernog načina života

Život

Ovo su prvi znaci da vam je pao imunitet

Društvo

Građani dali 171,8 miliona za ljekove

Ona ima zaliske koji su veoma važni za njihovu funkciju. Pri svakoj kontrakciji mišića, povećava se pritisak u prostoru gdje se vensko stablo nalazi i istiskuje krv put srca. Upravo su zalisci ti koji sprečavaju da se krv, pod silom gravitacije slije naniže. Ako dodje do otkazivanja zalizaka krv ne putuje ka srcu, već zaostaje u venskom stablu.

Stablo se širi, postaje vidljivo spolja. Ključni moment jeste popuštanje zaliska na mjestu gdje se velika vena Safena uliva u duboki venski sistem. Tada se krv praktično zadržava kružeći iz dubokog u površni sistem u suprotnosti sa fiziološkim načinom kretanja venske krvi. Ovo je ključni moment, kada se odlučuje za hirurško liječenje.

Ako se ne liječi, bolest ide dalje i zahvata i ostale djelove venskog sistema nogu:

pobočne pritoke samog stabla, manje grane koje povezuju stablo sa dubokim venama (tkz. perforantne vene) stablo male vene Safene na zadnjoj strani lista.

Tok bolesti mogu iskomplikovati epizode tromboze površnog sliva. Ako se proces ograniči samo na površni sliv, uglavnom se liječi konzervativno. Medjutim, ako prijeti da se proširi u duboki sliv, može se uraditi hirurška intervencija (zaustavljenje širenja podvezivanjem velike vene Safene na mjestu gdje se uliva u duboku preponsku venu).

Duboka venska tromboza

Tromboza dubokog venskog sliva je ozbiljna komplikacija hronične venske bolesti. Svojim širenjem može biti i životno ugoržavajuća (embolija pluća). Liječenje ovog stanja zahtijeva angažman vaskularnog hirurga, ponekad i hematologa.

Ako se hronična venska bolest ne liječi, ona ide svojim tokom: koža potkoljenice pati, usled nedostatka hranjivih materija i kiseonika. Koža postaje sklerotična, suva, sa tamnim pogmentacijama. Najprije se otvori manja ranica, koja ne zarasta, vremenom se širi iskomplikovana infekcijom.

“Epilog je velika nezarastajuća rana, otečena i bolna noga što bolesnika onemogućava da vodi normalan život”, ističe dr Činara.

Venska bolest – konzervativno liječenje

U početnom stadijumu dovoljno je promijeniti loše životne navike (redukcija tjelesne težine), izbjegavanje opterećenja vena (dugo stajanje i sedenje u mjestu) uz obavezno nošenje elastičnih čarapa. Graduisane elastične čarape, potiskujući vensku krv ka srcu, rasterećuju venski sistem nogu.

Uz to postoje i ljekovi, na prvom mjestu venetonici, koji poboljšavaju funkciju vena i smanjuju tegobe. Ovi ljekovi se kombinuju sa gelovima koji hlade nogu i olakšavaju bol. Dio terapije je i antiagreganti lijek (npr, Aspirin, sprečava agregaciju trombocita).

Venska bolest – hirurško liječenje

Hirurško liječenje se sastoji u tome da se bolesni dio površnog venskog sistema isključi iz cirkulacije. Iako neki zagovaraju da je klasično hirurško liječenje zlatni standard, ipak i druge metode imaju svoje mjesto u liječenju venske bolesti (primjena lasera, termoablacije čak i vodene pare).

Klasična hirugija podrazumijeva odstranjenje stabla velike vene Safene, njenih pritoka koje su varikozne i podvezivanje insuficijentnih perforantnih vena. Ako se postupak izvede korektno, mogućnost recidiva je minimalna.

Sa druge strane primjena lasera sve više prodire u svakodnevnu praksu. Ovim putem se stablo safene uništi visokom temperaurom (dolazi do denturcije proteina, ostaje samo fibrizna traka). Kako se ne bi napravile opekotine kože, ubrizgavanjem lokalnog anestetika ona se odvaja od vene (tumiscentna anestezija).

Slično je i dejstvo termoablacije i vodene pare. Ovim se postiže i dobar estetski efekt.

“Ipak se mora reći da odmakli slučajevi moraju liječiti hirurški, a da su alternativne metode rezervisane za slučajeve koji se još nisu iskomplikovali, gdje se očekuje dobar estetski efekat”, poručuje dr Činara.