Jovan Dučić bio je jugoslovenski diplomata, pisac i jedan od najznačajnijih pjesnika spskog modernizma. Takođe, bio je i najznačajniji liričar i jedan od osnivača nacionalne nevladine organizacije Narodna odbrana u tadašnjoj Kraljevini Srbiji.
Rođen je u Trebinju 1874. godine, a preminuo u Americi 1943. godine, u 69. godini. Dučić nam je ostavio dela koja će večno živeti, ali i svoje mudre misli, koje podstiču na duboko razmišljanje. Izdvajamo neke od najzanimljivijih:
– Velika nesreća čovjekova je što život počinje mladošću, a završava starošću, jer bi život bio neizmerno savršeniji ako počinje starošću, a završava mladošću.
– Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku. Govorite rđavo o nekom čovjeku pola sata i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na ljepotu svojih osjećanja, ili bar na ljepotu svojih riječi.
– Dobro je izbjegavati čest susret sa neprijateljem, ali i sa prijateljem. A za usluge bolje se ponekad obratiti neprijatelju nego prijatelju. Ima slučajeva gdje smo od neprijatelja napravili prijatelja samo tim što smo mu dali prilike da nas obaveže.
– Čuvaj se onoga koji poružni kada se smije.
– U ljubavi ne stradaju samo ljudi koji su mekog srca, nego, naprotiv, najviše stradaju baš oni koji umjesto srca nose svoju grubu sebičnost, svirepu želju da osvoje i potrebu da despotski zavladaju.
Preporučeno
– Starost, bolest i sirotinja ujedinjene, to je neosporno najveća i konačna katastrofa jedne ljudske sudbine. stil.rs
Video