Bard jugoslovenskog glumišta Radmila Savićević, “gospođa ministarka”, “baka Riska” je rođena 1926. godine u Kruševcu. Bila je prvakinja Beogradskog dramskog pozorišta, ali je takođe nastupala i u pozorištima u Kruševcu i Nišu. Odrasla je u velikom siromaštvu a zauvijek su za njom ostale njene uloge u predstavama „Zona Zamfirova“, „Ivkova slava“, „Gospođa ministarka“, „Inspektorove spletke“. Televiziskoj publici ostaće upamćena po ulogama u tv serijama: Kamiondžije, Pozorište u kući, Babino unuče, Vruć vetar, Bolji život i Srećni ljudi.
Radmila Savićević kao dijete živjela je teško, jer je njen otac ostavio majku sa njom i još dvoje djece. Majka je željela da Radmila bude krojačica i da okopava kukuruz, ali ona se izborila da postane glumica i baš tada upoznala je čovjeka svog života, ali je iza scene, zbog ljubomore, umjela da mu napravi haos.
“Krštena sam poslije sedam godina jer nijesu htjeli da me prime u školu dok nijesam bila krštena. Mog mlađeg brata i mene tata nije htio da krsti, tada nijesmo razumjeli zašto, valjda iz nekih svojih uvjerenja”, pričala je svojevremeno Radmila.
“Moj otac je čak zbog toga morao da ode i da ostavi moju majku sa troje djece bez igjde ičega. Ali majke su uvijek majke izbore se do kraja. Mi smo imali jedno lijepo, siromašno djetinjstvo. Ono je bilo toplo, ljudski”, prisjetila se davne 1992. godine. Radmila Savićević za emisiju “Veče sa zvezdama”.
TAKO OTRESITA I HRABRA MORALA JE DA USPIJE
Radmila je završila Žensku zanatsku školu jer majka nije imala mogućnosti da joj pruži školovanje u Gimnaziji u kojoj su išla djeca bogataša. Majka je želela da Rada bude šnajderka, i da joj, kad dođe vrijeme, preda mašinu u miraz i uda je.
“Moja majka bila je velika žena, sama je podigla troje dece. Imala je čudnu, strahovitu energiju, za nju nije postojalo nemoguće. I da nijesam glumica, nikada ne bih mogla da sjedim kod kuće, nego bih morala nešto dinamično da radim, stvorim, da ne bude: “Jao, ja nemam. Morala bih nešto da uradim, ja sam od tih žena”, rekla je Savićevićeva u jednom od rijetkih intervjua koje je dala. Imala je bogat društveni život i bila je omiljena u društvu.
Ova talentovana glumica sjeća se da je i poslije Oslobođenja teško živjela, tada je trebalo da okopava kukuruz.
“Odmah sam organizovala kulturno društvo, pa tako nijesam okopavala kukuruz. Akcija je trajala mjesec dana. Organizovala sam omladinsko pozorišta, Đuza, Čkalja, moj čovek (Boža Savićević). To omladinsko pozorištve, prerastalo u gradsko pozorište”. otkrila je ona tada.
BILA JE LJUBOMORNA PA JE ČESTO SURUGU PRAVILA SCENE IZA KULISA
Radmila je sreću u ljubavi pronašla kraj glumca Božidara Bože Savićevića kojeg je upoznala na kruševačkom korzou. Kako govore njeni bližnji, supruga nikada nije zvala ni po imenu ni kao muža nego kao “moj čovjek”.Voljela ga je od prvog do posljednjeg dana i bio je njena najveća ljubav, Djecu nijesu imali i to joj je cijelog života bila bolna rana. Kada se otisnula iz rodnog grada u Beograd znalaje da nema nazad.
“Otići iz svog rodnog grada, ostaviti svoje majke, svoje kuće, mi smo bili izvor zarade kojima su njima omogućavali da svoje dane bolje prožive. To je bilo strašno. Mi smo otišli. Ljubiša Ružić je ponudio mom čovjeku da dođemo u Niš. Nismo imali stan, ništa. Glumci su u svim varijantama bili sirotinja. Ne želim se. Ja sam svoj život živjela onako kako sam htela”, rekla je tada Savićevićeva.
Novinarka RTS-a Nataša Mijušković, kojoj je Radmila bila ujna, u knjizi “Prva i posljednja” opisala je pojedine detalje iz njenog života.
“Znam s koliko je ljubavi brinula o svom čovjeku pošto se prilično mlad razbolio, koliko je bdjela nad njim i njegovim zdravljem. Samo zahvaljujući njoj, Boža je dočekao lijepe godine. Sjećam se kad mi je pričao kako je Rada sijekla kulise u Niškom pozorištu jer je u to vrijeme bila veoma ljubomorna. Bila je nevjerovatno duhovita, imala je veoma dobro pamćenje i baš je bila, što bi u Crnoj Gori rekli: žena čo’ek. Žena laf!”, otkriveno je u knjizi “Prva i poslednja”.
U harmoničnom braku sa Božidarom dočekala je starost, sve dok ih Radmilina smrt nije rastavila. Umrla je 8. novembra 2001, a sahranjena je četiri dana nakon toga na Novom groblju u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana.
Kolege o Radmili Savićević
Mira Banjac
Kada ona izađe na pozornicu, vi znate da je izašao neko! Neko ko znači!Svetlana Bojković
Bila je toliko autentična da bi Nušić, sigurna sam, da je živjela u njegovo vrijeme, za nju napisao „Gospođu ministarku“.
Milena Dravić
Sve njene uloge su za divljenje.
Bata Živojinović
Postala je značajan kamen međaš naše kulture, reper po kojem će se određivati buduća dostignuća.
Ljubiša Samardžić
Nosila je iskrenost i ubjedljivost kao krunu glumišta koju niko nije mogao da ospori.
Seka Sablić
Vrijeme je nikada neće pregaziti jer pripada redu antologijskih glumaca.
Preporučeno
Video