“Ljudi uvijek kažu da je med jedina hrana koja traje zauvijek”, kaže Marina Marchese, osnivačica American Honey Tasting Society i koautorica knjige ‘Honey for Dummies’.

Stvarnost je, kaže, malo složenija. No, ako se pravilno skladišti, med može trajati dosta dugo, piše 24 sata.

“Ipak, med nije kao vino koje s godinama postaje bolje”, rekla je.

Kako čuvati med?

Bez obzira radi li se o sirovom ili termički obrađenom medu, ako se med čuva u posudi s poklopcem i u njega nije dodata voda (bilo ljudskom rukom ili vlagom u zraku), on se neće pokvariti.

Med je sastavljen od oko 80 posto šećera (mješavine fruktoze i glukoze) i 17 posto vode. Preostalih 3 posto je mješavina vitamina, minerala, enzima, peludi i spojeva okusa. Zahvaljujući niskom sadržaju vode, med se neće pokvariti u tradicionalnom smislu, što znači da u staklenki meda neće rasti plijesan ili opasne bakterije. Čak i ako se pravilno skladišti, njegova aroma i okus s godinama mogu početi blijediti, ali ako niste profesionalni kušač meda, možda nećete ni primijetiti.

Marchese obično koristi svoj med unutar dvije godine od berbe. Iako ni tada nije loš, već će okus i aroma malo izblijediti.

“Prosječni potrošač ne bi primijetio razliku, ali ja jesam”, kaže ona.

Prema Marchese, skladištenje meda je prilično jednostavno. Pazite da poklopac bude dobro zatvoren i ostavite ga na polici na sobnoj temperaturi. Imajte na umu temperaturne razlike koje mogu podstaći proces kristalizacije.

Iako se med teško kvari, to ipak nije nemoguće. Ako se med čuvao bez poklopca ili mu se dodala voda, moguće je da med fermentira ili se u njemu stvore neke plijesni. Vidite li u njemu mjehuriće ili plijesan, bacite ga.

Kristalizacija

Ne brinite ako je med iznenada prešao iz tekućeg u kruto stanje. Med može razviti sitne kristale i postati tamnije boje. No, to ne znači da nešto nije u redu s njim, to je samo kristalizacija.

“Zdrav med bi trebao kristalizirati”, kaže Marchese.

Međutim, brzina kristalizacije zdravog meda zavist će o vrsti meda. Iako se med sastoji od mješavine šećera (posebno glukoze i fruktoze) i vode, točan omjer varira ovisno o vrsti meda. Kristalizacija se događa kada se glukoza (koja je manje topiva u vodi od fruktoze) prianja na tragove peludi u medu, koji se počnu odvajati od vode. Kristali se tada repliciraju i odvajaju od vode.

Što je više glukoze u medu, to će brže kristalizirati. Ako tražite sirovi med koji neće tako brzo kristalizirati, Marchese savjetuje da kupite med od kisjelog drveta, običnog bagrema i akacije. Ovo su medovi s više fruktoze, što znači da se sporije kristaliziraju, prenosi 24 sata.

Većina meda iz trgovine je i toplinski obrađena i filtrirana kako bi se uklonila pelud, što znači da će takođe sporije kristalizirati.

Nema ništa loše u kristaliziranom medu, ali ako vam tekstura smeta, teglu možete staviti u zdjelu s toplom vodom ili je jednostavno staviti u mikrotalasnu na laganu temperaturu kako biste mu vratili mekšu teksturu, piše Insider.