Đorđe Marjanović je poznati jugoslovenski pjevač, najpopularniji tokom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka u SFR Jugoslaviji i po mnogima, najveća zvijezda jugoslovenske zabavne muzike.

Rođen je u Kučevu, gimnaziju je završio u Požarevcu, nakon čega je u Beogradu studirao farmaciju. Pošto je zapostavio studije, novac je zarađivao istovarajući vagone na željezničkoj stanici, raznoseći mlijeko i novine, radeći kao inkasant u Radio Beogradu i statirajući u filmu „Svi na more“ i predstavama Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Prvi put je zapjevao na audiciji pjevača zabavne muzike koju je organizovalo Udruženje džezista Srbije, da bi u narednom periodu pjevao na igrankama i zabavama u gradu.

Prelomni trenutak dogodio se 1958. godine u Nišu. Duško Radančević, šef jednog malog beogradskog orkestra koji je pratio pjevače i glumce, pozvao ga je da pjeva u pauzi između nastupa pjevača zabavne i narodne muzike.

Đorđe je otpjevao četiri pjesme – Zvižduk u osam, Plavo u plavom, Stidljiva serenada i kaubojsku pjesmu iz jednog filma. Publika je fantastično reagovala, tražila bis, a Đorđe, kako je spremio samo pomenute pjesme, sve ih je otpjevao na bis.

Đorđe Marjanović je bio sudionik svih prvih festivala zabavne muzike u Jugoslaviji. Pobijedio je na prvom Opatijskom festivalu 1958. Uspjeh na Opatiji ponovio je 1960.

Svjestan svojih ne baš velikih vokalnih mogućnosti, okrenuo se glumi i teatralnom nastupu na pozornici (padao je na koljena, plakao). To mu je donijelo grupu trajnih obožavatelja koji su ga bezrezervno podržavali i obožavali. Prvi je pjevač koji je imao zvanične klubove obožavalaca u tadašnjoj Jugoslaviji.

Godine 1968. se za vrijeme za putujućeg festivala Pjesma ljeta 1968. u Tučepima posvađao s hrvatskim pjevačem Vice Vukovom, a što je dobilo etničke, odnosno političke konotacije u tadašnjoj jugoslovenskoj državi. Od tada je Đorđe Marjanović postao persona non grata za hrvatske medije i publiku.

Đorđe Marjanović je bio poznat po svojim čestim i dugotrajnim turnejama po Sovjetskom Savezu, gdje je stekao značajan krug obožavalaca.

Njegovi najveći hitovi, uz već spomenuti “Zvižduk u osam”, bili su: “Djevojko mala”, “Romana”, “Đavoli”, “Dirlada”, “Lazarela”, “Milord ” i “Natali” (posljednje dvije pjesme bile su prepjevi francuskih pjesama). Đorđe Marjanović je snimio puno ploča, manje-više za PGP RTB.

Za vrijeme koncertnog nastupa u Melbournu (Australija), gdje je nastupao kao gost Lepe Brene, 14. aprila 1990, dok je izvodio pjesmu “Mene nema ko da žali”, doživio je moždani udar. Dugo se oporavljao, jedno vrijeme nije mogao ni da govori. Nakon toga se pojavljivao se u javnosti, ali više nije pjevao uživo.