Video
S obzirom na činjenicu da gojaznost sada pogađa stotine miliona ljudi širom svijeta, ovo je dragocjen uvid u to kako rizik od gojaznosti može da se smanji na relativno jednostavan način – samo ako jedemo svoje obroke nekoliko sati ranije, piše Science alert.
Ranije studije su već identifikovale vezu između vremena obroka i dobijanja na težini, ali ovdje su istraživači željeli da detaljnije pogledaju tu vezu, kao i da otkriju biološke razloge koji stoje iza toga.
„Željeli smo da testiramo mehanizme koji mogu da objasne zašto kasno konzumiranje hrane povećava rizik od gojaznosti“, kaže neuronaučnik Frenk Šir, iz „Brigham and Women’s Hospital“ u Bostonu.
On dodaje da su prethodna istraživanja koja su sproveli pokazala da je kasno konzumiranje hrane povezano sa povećanim rizikom od gojaznosti, povećanom tjelesnom masnoćom i smanjenim uspjehom u gubitku težine i da su htjeli bolje da razumiju zašto je to tako.
Istraživanje je bilo strogo kontrolisano i uključivalo je 16 učesnika sa indeksom tjelesne mase (BMI) u opsegu prekomjerne težine ili gojaznosti.
Svaki volonter je prošao kroz dva različita eksperimenta u trajanju od šest dana, sa prethodno strogo kontrolisanim spavanjem i jelom, i nekoliko nedjelja između svakog testa.
U jednom eksperimentu, učesnici su se držali strogog rasporeda od tri obroka dnevno u uobičajeno vrijeme – doručak u devet ujutru, ručak u 13 časova i večera oko 18 časova.
U drugom, tri obroka su pomjerena , pa je prvi bio oko 13 časova, a poslednji oko 21 čas.
Kroz uzorke krvi, anketna pitanja i druga mjerenja, tim je uspio da napravi brojna zapažanja.
Kada su jeli kasnije, nivoi hormona leptina, koji nam govori kada smo siti, bili su niži tokom 24 sata, što ukazuje na to da su se učesnici možda osjećali gladnije. Kalorije su se sagorjevale sporije.
Testovi su takođe pokazali da ekspresija gena za masno tkivo, koja utiče na to kako tijelo skladišti masti, povećava proces adipogeneze koji gradi masno tkivo i smanjuje proces lipolize koji razlaže masti.
Ovdje gledamo na kombinaciju fizioloških i molekularnih mehanizama koji povećavaju rizik od gojaznosti.
„Izolovali smo ove efekte tako što smo kontrolisali zbunjujuće varijable kao što su unos kalorija, fizička aktivnost, san i izloženost svjetlosti, ali u stvarnom životu na mnoge od ovih faktora može da utiče i vrijeme obroka“, kaže Šir.
Naravno, gojaznost može dovesti do drugih zdravstvenih problema, uključujući dijabetes i karcinom, tako da bi pronalaženje načina da se spriječi njeno razvijanje na prvom mjestu napravilo ogromnu razliku za zdravlje globalne populacije.
Ono što ova studija pokazuje jeste da konzumiranje hrane ranije u toku dana može da utiče na tri ključna pokretača načina na koji naša tijela balansiraju energiju i rizik od gojaznosti – i to je promjena kojom je nekim ljudima možda jednostavnije da upravljaju nego pridržavanje dijete ili režima vežbanja.
U budućnosti, tim želi da vidi istraživanje koje uključuje više žena (samo 5 od 16 volontera su bile žene u ovom slučaju), kao i istraživanje koje analizira kako promjene vremena za spavanje u odnosu na vrijeme za jelo mogu takođe da utiču na ove procese.
„U studijama većeg obima, gdje stroga kontrola svih ovih faktora nije izvodljiva, moramo bar da razmotrimo kako druge varijable ponašanja i životne sredine mijenjaju ove biološke puteve koji su u osnovi rizika od gojaznosti“, kaže Šir.
Preporučeno
Istraživanje je objavljeno u Cell Metabolism.
