“Nezvanično, vješto sakriveno od putnika, autobusi (neki) saobraćaju na 30 minuta radnim danima, a subotom, kao i nedeljom na sat. Validnog obavještenja o izmjenama u redu vožnje nigdje nema. Tako nije neobično viđeti putnike svakodnevno kako stoje na stanicama duže od 20 minuta radnim danima, odnosno 40 subotom i čekaju autobus koji je trebao da dođe po ustaljenom redu vožnje, ali se to ne događa. Čija je odgovornost? Moguće da je putnika, jer nemaju novca da plate taksi ili kupe sopstveni automobile”, upitao je Ljumović.
Nadležni se, kako je naveo, ne oglašavaju, niti preduzimaju mjere koje imaju za cilj da zaštite putnike i kriju se iza netačnog reda vožnje. Ekrani koji bi trebalo da pokazuju vrijeme dolaska narednog autobusa, takođe su van stroja, te putnici mogu samo da se uzdaju u svoju intuiciju i vjeruju da će se u nekom momentu, ni prerano, a ni prekasno, pojaviti autobus kojim moraju stići iz tačke A do tačke B. Razlozi za ovakav odnos prema građanima mogu biti razni, ali nemar i neprofesonalizam novih upravitelja Glavnog grada nameće se kao primarni, jer oni sasvim sigurno ne koriste gradski prevoz osim u svrhu lične promocije i samo za jednu promotivnu vožnju.
Preporučeno
“Besplatnost usluge takođe može biti razlog, jer populističke mjere imaju nesagledive finansijske posljedice, koje se nekako moraju nadomjestiti, te se kao jedna od mjera nameće i to da se nude usluge, ali se iste ne isporučuju u mjeri i obimu potrebnom za nesmetano funkcionisanje i cirkulaciju građana Glavnog grada”, zaključio je Ljumović.