“Obzirom na to da je moja baka bolovala od kancera dojke i zbog komplikacija izazvanih liječenjem, nažalost nas je napustila, u obavezi sam da vodim računa o svom zdravlju i idem na kontrole redovno. Ovim pitanjem ste me podstakli da se još ozbiljnije posvetim tome”, kaže na početku razgovora.
“Treba apelovati u svakom slučaju, evo koristim priliku da podsjetim sve građane da vode racuna o svom zdravlju, jer to niko ne može umjesto nas samih. Samim tim pomažemo sebi, i svojim bližnjima, tj. štedimo ih suvišnih briga”, objašnjava.Zašto je ova bolest ili pričanje o njoj, pomalo tabu?
“Moram da priznam da je tako s jedne strane, istina je da se to “upakuje” prije nego se izgovori, a sa druge strane, svjedoci smo da su naši građani udruženi i vrlo fleksibilni kada je u pitanju sakupljanje pomoći za liječenje nekog ko je obolio, to je činjenica i ja sam jako sretna i ponosna što je to tako”, dodaje Nina u razgovoru za Standard.
Mnogi ne koriste riječ kancer-rak, već boluje “od najgoreg”. Otkud to?
“Kao što sam navela, moja baka se borila, a poznavala sam još osoba koje su, nažalost, izgubile tu bitku. Mnogo je tužno i bolno pričati o tome, ali nije sramotno. Odrasla sam u okruženju koje se brine za svoje prijatelje, komšije, rodbinu, tako da nisam imala puno susreta sa takvim konstatacijama”, ističe pjevačica.
Većina teže oboljelih ide u inostranstvo, jer su kapaciteti preopterećeni. Tu se javlja i finsnsijski momenat, jer terapija za oboljele od kancera je prilično skupa.
“Svi smo svjedoci “funkcionisanja” našeg zdravstvenig sistema, nažalost. Što se tiče finansija, svjesni smo i toga, često se dešava da je neophodno liječenje u inostranstvu, a rijetki su oni koji mogu to priuštiti. Kao što sam navela naši ljudi su generalno srčani i spremi da pomognu, ukoliko se javi apel za pomoć“, napominje Nina.
Nikad dosta apelovanja…
“Evo ponoviću i iskoristiti kao pojedinac, da još jednom apelujem – dragi sugrađani, treba da idemo redovno na kontrole, sačuvajmo svoje zdravlje, a samim ti i zdravlje svojih bližnjih. Spriječimo, ako možemo…ili spriječimo gore posljedice. Postupimo preventivno. Reagujmo na vrijeme. Evo i sebi to moram ponoviti“.
Često se odaziva na humanitarne akcije…
“To je jedna od nezgodnih situacija, ali upravo je poenta u tome – nečije malo, nekome znači mnogo. Koliko god je, pomoći će”, priča Nina.
Udružiće se kaže sa ostalim “malim” pomoćima i postati veće.
“Nekada znači i objaviti apel za pomoć, proslijediti tj. podijeliti na društvenim mrežama, ukoliko nismo u situaciji da konkretno finansijski pomognemo. Najgore je ne uraditi ništa. Lično dosta puta nisam bila u mogućnosti pomoći velikom sumom, učestvovala sam malom… Postoje i otvorene sms linije za pomoć.
Preporučeno
“Osnivač sam NVU “Od srca životu”, organizovali smo brojne akcije i koncerte za pomoć; jednom smo cijeli tiraž albuma za djecu prodavali po cijeni po kojoj je neko bio u mogućnosti da ga kupi, na taj način su ljudi bili u prilici učestvovati onoliko koliko su mogli…Nije sramota pomoći koliko se može, naprotiv, to je za pohvalu“, kazala je Petković.