U pismu se navodi da Raonić, ,,stručnjak skromnog obrazovanja”, vodi RTCG ka programskom, kadrovskom i finansijskom kolapsu, a kao primjer navodi najnoviji slučaj dugogodišnje rediteljke i bivše ombudsmanke Danijele Popović, kojoj je, bez prethodne najave, ukinuto radno mjesto rediteljke i ponuđen premještaj u tehničko odjeljenje — bez jasnog opisa posla i neophodne obuke.
„Ako odbije premještaj – slijedi otkaz. A ko u RTCG i Crnoj Gori danas poštuje sudske odluke?“ navodi se u pismu. Autorka pisma smatra da su razlozi ovakvog postupanja prema Popovićevoj možda i lične prirode, pominjući njenu etničku pripadnost, kao i njenu raniju odluku da se povuče iz trke za ombudsmana u korist bivše urednice.U pismu se kritikuje i selektivno degradiranje brojnih zaposlenih u RTCG: od novinara koji su prebačeni s televizije na radio, do inženjera i urednika koji su, kako navodi, „kažnjeni“ premještajem u statistiku ili dokumentaciju. Tvrdi se da se Raonić „obračunava“ upravo sa onim kadrovima koji su profesionalno i programski doprinosili razvoju RTCG.
Posebno se ističe njegova, kako se navodi, sporna odluka da ukine Odjeljenje za italofonsku saradnju, što je, prema tvrdnjama iz pisma, izazvalo šok među partnerima iz Italije i članovima italofonske zajednice. Raonić, tvrdi autorka, nije odgovarao ni na njihove pokušaje da stupe u kontakt, što, po njenim riječima, svjedoči o njegovoj “netransparentnosti i neprofesionalnosti”.
„U zemlji u kojoj se ignorišu sudske presude, ovaj svemoćnik je postao nedodirljiv. Zar je moguće da država ćuti na ovakvo ponašanje čovjeka koji rukovodi javnim servisom i time direktno utiče na informisanost i pravo građana?“ pita se bivša urednica.
Ona zaključuje da su žrtve ovog stanja, prije svega, građani Crne Gore koji finansiraju RTCG, dok kvalitet programa rapidno opada. Ističe i da za “ovakvo vođenje servisa” Raonić prima platu veću od bilo koga u vrhu državne vlasti, dok vlast i institucije – kako kaže – „mudro ćute“.
Preporučeno
Pismo završava pozivom međunarodnim institucijama da ne ignorišu dešavanja u crnogorskom javnom servisu, jer ono što se događa, poručuje, nije samo pitanje unutrašnjih odnosa, već i ozbiljan indikator stanja demokratije i vladavine prava u zemlji koja teži članstvu u EU.