Ona je predsjednica Upravnog odbora NVO LGBT Foruma Progres, borkinja za ljudska prava, aktivistkinja, diplomirana turizmološkinja i samohrana majka dvoje djece. Bojanu Jokić su mnogi osporavali, a društvene mreže i portali bili su preplavljeni negativnim komentarima, nakon što je izabrana na funkciju predsjednice organizacije koja se bavi LGBTIQ pravima. Kako je otkrila u intervjuu za portal Standard, izbor jedne žene na čelo LGBTIQ pokreta, kojim su do tada „tradicionalno“ dominirali muškarci, izazvao je značajne turbulencije.

Sa druge strane, u samom kolektivu Progresa i među članovima nije bilo predrasuda i većina je pozdravila njen izbor u avgustu 2016. godine, kao i nova programska rješenja koje je tada predložila. Međutim, komentatori na društvenim mrežama nijesu štedjeli riječi, bili su grubi, prosti i besmisleni.

“Sjećam se komentara u kome je pisalo „šta će ona, žena tamo sa njima p**erima“, što mi je tada bio jasan znak da se ovaj posao percipira kao posao za gej muškarce, a ne nešto čime žena može da se bavi. Naravno, nisam se obazirala na ovakve stvari, već sam se posvetila poslu i svojoj djeci i pravljenju balansa između ta dva svijeta”, priča ona.

A kako uspjeva, da kao samohrana majka, bude na čelu jedne takve organizacije, koja u našoj zemlji, nažalost, i dalje izaziva kontroverze, Bojana kaže nije ni malo lako imati karijeru i samostalan život, što veliki broj žena u našoj zemlji jako dobro zna.

Foto: Facebook

“Mi koje smo se „usudile“ da se u ovom društvu borimo za svoj put i svoju nezavisnost se suočavamo sa mnogo prepreka, svakoga dana. Mislim da je moja velika sreća što imam dobre radne navike, pa mogu uspješno da gradim i privatni i profesionalni život, tako da ni moja djeca ni posao ne moraju da „trpe“ u bilo kom trenutku. LGBTIQ pokret i uopšte LGBTIQ aktivizam je i te kako specifičan i nosi sa sobom velike izazove. Gotovo svakoga dana sam u komunikaciji sa nekim ko ima problem sa nasiljem, diskriminacijom, mržnjom, predrasudama i čime sve ne, što vremenom ostavlja traga na svakome u ovom poslu. Ali, s druge strane, kada god mi je teško znam da sve što radim radim zarad dobrobiti i svoje porodice i cijele LGBTIQ zajednice”, pojašnjava Jokić.

Prema njenim riječima, nije suština ovog posla samo da se promijene zakoni i da se ispune neke EU pristupne obaveze, već da se promijeni društvena klima i svijest ljudi, tako da njena i sva druga djeca sjutra mogu da žive u društvu u kojem ih neće biti strah da budu ono što jesu, bez obzira šta to bilo. Svoju djecu uči, kako kaže, prije svega da budu dobri ljudi, da uvaže i poštuju druge i stanu u zaštitu onih koji trpe bilo kakav oblik predrasuda i diskriminacije.

I sama je bila osuđivana i na meti raznoraznih “kritičara” koji su joj prijetili, vrijeđali je, i dali sebi za pravo da je nazivaju  raznoranim imenima. Svega je tu bilo u poslednjih nekoliko godina, ali Bojana se ne da zastrašiti tako lako!  Za pohvalu je njena odvažnost i način na koji se nosi sa svim tim, u najmanju ruku, negativnim opaskama i kritikama.

Foto: Facebook

“Mislim da me majčinstvo čini boljom aktivistkinjom, kao što me aktivizam čini boljom majkom i da jedno drugo upotpunjuje. Već sam pomenula jedan od komentara koji i danas pamtim. Bilo je mnogo gorih i bilo ih je mnogo koji su pominjali i moju djecu i porodicu. Od kada sam počela da se bavim ovim poslom, počela sam i da dobijam prijetnje, da me ljudi preko poruka vrijeđaju, da mi šalju razne neprimjerene fotografije, da pokušavaju da me omalovaže kao osobu. Ipak sam ja „polovnjača“ i „ona što brani pe*ere“ i upravo zbog toga me treba i prebiti i spaliti na trgu i silovati i šta sve ne. Prijavila sam koga god sam mogla tokom godina, da pošaljem jasnu poruku da ne tolerišem ništa od toga i da ću se boriti za sebe, svoju porodicu i svoju zajednicu neumorno, uprkos svim prijetnjama i preprekama”, navodi Bojana.

Daleko smo mi kao društvo od prihvatanja činjenice da su svi ljudi jednaki, da žene nisu niža bića i da je nasilje problem. Ovo su za nas i dalje apstraktni pojmovi i koncepti koje nam neko ponavlja da moramo da usvojimo i da je to tako u Evropi i slično, jasna je Jokić. Nema jednakosti bez promjene svijesti – kroz obrazovni sistem, javne politike, primjenu zakona i sankcija, kroz uzdizanje pravih moralnih vrijednosti.

“Sve dok ćutimo i zatvaramo uši kada komšija bije ženu i sve dok u sopstvenim porodicama okrećemo glavu kada vidimo nasilje, ne može da bude pomena o rodnoj ravnopravnosti i napretku. Žene su, statistički, većina u Crnoj Gori, ali smo u praksi manjina koja trpi. Jednako kao i LGBTIQ zajednica, jednako kao i Romi i lica sa indvaliditetom, trpimo i nadamo se da će da bude bolje. Moja politika je da ne ćutim i ne trpim, jer imam obavezu i odgovornost i prema sebi i prema drugima da jasno i glasno kažem „dosta je bilo“. Mislim da moj rad u LGBT Forum Progresu oslikava taj princip, jer smo zauzeli mnogo snažnije stavove po pitanju rodno zasnovanog nasilja i otvorili prostor za glasove žena da se čuju i uvaže”, smatra naša sagovornica.

Foto: Facebook

Shodno tome, oni su prvo krenuli od “svog dvorišta”. Od dominantno „muške“ organizacije postali su kolektiv u kome je postignut i polni i rodni i svaki drugi balans, gdje su svi zastupljeni.

“Jedino na taj način možemo da radimo sa jednom zajednicom koja je toliko šarenolika kao što je LGBTIQ zajednica. Vratila bih se na moju raniju konstataciju da je LGBTIQ pokret „tradicionalno“ bio dominiran muškarcima. Ja sam u ovoj priči svojevrsna anomalija, jer je ostatak pokreta i dalje ispunjen muškarcima, koji svjesno ili nesvjesno guše prostor za žene da učestvuju i time projektuju duboko ukorijenjenu mizoginiju koja je gotovo data kao „pravo po rođenju“ muškarcima u Crnoj Gori. Pravo pitanje je da li jedan muškarac može sve što i žena, jer smo mi te koje nosimo sav teret na svojim leđima, držimo porodicu na okupu, borimo se za svoju najbliže, provodimo dane i noći dajući sebe da bi drugima bilo bolje, a na kraju krajeva u sebi nosimo i rađamo život”, pojašnjava Bojana.

Nije pitanje, zaključuje, šta mogu žene, jer mogu šta god požele, već šta ih sputava i kako da se te prepreke uklone.

J.L.