Analiza, čija je autorka advokatica Lara Dedić, daje dublji uvid u stanje maloljetničkog pravosuđa, uz akcenat na prepreke u sprovođenju zakonskog okvira i zaštiti prava djece i mladih. Nastala je kao odgovor na potrebu da se sagleda u kojoj mjeri postojeće institucije, programi i prakse obezbjeđuju prevenciju, pravičan postupak i resocijalizaciju maloljetnika u sukobu sa zakonom.
Takođe, adresirana su pitanja poput primjene vaspitnih mjera, institucionalnih kapaciteta, međusektorske saradnje, procesnih garancija u adresiranju maloljetničke delinkvencije i vršnjačkog nasilja. U konačnici, analiza nudi preporuke za unaprjeđenje sistema i približavanje evropskim standardima, kako bi se ojačala prevencija i obezbijedila bolja zaštita i podrška djeci i mladima.Miloš Knežević, koordinator za razvoj u CGO-u podsjetio je na rezultate istraživanja koje je CGO sproveo među mladima i opštom populacijom, a koji opominju na rastući problem vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije u crnogorskom društvu.
„Gotovo 60% učenika/ca prepoznaje da je vršnjačko nasilje prisutno u njihovoj školi ili sredini, a svaki peti navodi i lično iskustvo vršnjačkog nasilja, dok više od polovine (53,4%) poznaje nekoga ko je bio žrtva. Najčešće prepoznati oblici nasilja su psihičko, socijalno, digitalno, fizičko i seksualno nasilje. Ohrabruje podatak da je oko dvije trećine onih koji su imali iskustvo nasilja slučaj prijavilo. Takođe, svaki peti učenik/ca poznaje maloljetnika koji je osuđen za neko krivično djelo”, naveo je Knežević.
„Vaspitne mjere često ostaju na nivou forme, umjesto da budu stvarni mehanizam resocijalizacije i podrške mladima u riziku”, istakla je advokatica Lara Dedić.
Ona je ukazala da su alternativne mjere ključni instrumenti u postupanju prema maloljetnicima, ali i da njihova primjena u praksi ima ozbiljna ograničenja zbog nedostatka specijalizovanih ustanova, obučenog kadra i koordinacije institucija.
“Zakon o postupanju prema maloljetnicima u Crnoj Gori daje dobar pravni okvir, usklađen sa evropskim standardima, ali njegova efektivna primjena i dalje nailazi na praktične prepreke. Među glavnim izazovima su nedostatak specijalizovanih ustanova za maloljetnike, preopterećenost sudova i tužilaštava, nedovoljna edukacija stručnjaka i slaba uključenost roditelja u proces resocijalizacije”, precizira Dedić.
Pojašnjavajući razlike u oblicima sankcija, Dedić je kazala da su alternativne mjere veoma uspješne u prevenciji ponovnog kriminalnog ponašanja, dok institucionalne mjere zahtijevaju bolje organizovane i stručne kapacitete. Ona je predstavila i statističke podatke za protekle tri godine o broju maloljetnih prijavljenih učinalaca krivičnih djela, optuženih i osuđenih, kao i određene prakse iz regiona u ovoj oblasti koje mogu biti instruktivne.
Preporučeno
“Za budućnost maloljetničkog pravosuđa ključno je jačanje međuresorne saradnje, dodatna edukacija i uspostavljanje specijalizovanih institucija, kako bi se obezbijedila potpuna reintegracija i resocijalizacija maloljetnika u društvo. Cilj alternativnih mjera jeste da se izbjegne formalni krivični postupak i da se maloljetniku omogući da preuzme odgovornost, ispravi svoje ponašanje i ne ponavlja krivična djela”, zaklučila je Dedić.
Video