POGLAVLJE 27 ZNAČI ČISTIJU VODU, MANJE DEPONIJA I STROŽE KAZNE ZA ZAGAĐIVAČE

STANDARD: Ministre, kada građanima kažete da je zatvaranje Poglavlja 27 jedan od ključnih koraka ka EU, šta to konkretno znači za njihov svakodnevni život – šta će oni stvarno dobiti?

ĆULAFIĆ: Poglavlje 27 predstavlja jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima zbog obima pravne tekovine i značajnih finansijskih ulaganja potrebnih za njenu punu implementaciju. Oblast životne sredine i klimatskih promjena je ključna za zaštitu prirodnih resursa i unapređenje kvaliteta života građana. Politika zaštite životne sredine zasniva se na očuvanju prirodnih resursa, smanjenju zagađenja, održivom razvoju i usklađivanju ljudskih aktivnosti s ekološkim principima kako bi se osigurala dugoročna ekološka ravnoteža i kvalitet života.

Kada govorimo o zatvaranju Poglavlja 27, važno je naglasiti da se ne radi o apstraktnim standardima, već o vrlo konkretnim promjenama koje građani osjećaju u svakodnevnom životu.

To znači: uređen sistem bez divljih deponija, manje neprijatnih mirisa u naseljima i više reciklaže, sigurnija i čistija voda za piće, kao i čistije rijeke i more, to podrazumijeva mirnija urbana područja, bolje planiranje prostora i veću kontrolu izvora buke, posebno u blizini stambenih zona, to znači strožu kontrolu supstanci koje se nalaze u proizvodima i industriji, kao i očuvanje biodiverziteta i prirodnih staništa, i mnogo toga još.

Zatvoriti Poglavlje 27 znači i unaprijediti borbu protiv ekološkog kriminala, kako na normativnom, tako i na institucionalnom nivou, a to znači da u oblasti zaštite životne sredine zagađivači više neće prolaziti nekažnjeno. Podrazumijevaju se strože kazne za nezakonito odlaganje otpada, zagađenje voda, poharu šuma, uništavanje prirode i druge štetne aktivnosti, čime se uvodi viši nivo odgovornosti i zaštite javnog interesa.

Sve ove promjene zajedno znače — zdravije okruženje, bolji kvalitet života i sigurniju budućnost. Upravo zbog prožetosti svih sfera života, Poglavlje 27 je najsloženije, najskuplje, a time i najvažnije u procesu pristupanja Evropskoj uniji.

JAZ IZMEĐU STRATEGIJA I STVARNOSTI NIJE NASTAO PREKO NOĆI

STANDARD: Crna Gora godinama govori da je ekologija prioritet, ali građani i dalje žive pored divljih deponija, loše uređenih odlagališta i neriješenih sistema otpada. Zašto je jaz između strategija i realnosti i dalje toliko veliki?

ĆULAFIĆ: Svjestan sam da postoji jaz između strateških ciljeva i stanja na terenu, i važno je da to otvoreno kažemo. Ta distanca nije nastala preko noći, niti se može riješiti jednim potezom, jer govorimo o problemima koji su se godinama nagomilavali — od nedovoljne infrastrukture, preko slabih institucionalnih kapaciteta, do neusklađenih nadležnosti na lokalnom i državnom nivou.

Ono što je danas drugačije jeste da se fokus pomjera sa planiranja na konkretnu realizaciju. Državni plan upravljanja otpadom za period od 2025-2029. godine predstavlja osnovu za dalje planiranje. Radimo na uspostavljanju funkcionalnog i održivog sistema upravljanja otpadom, koji podrazumijeva zatvaranje neuređenih odlagališta, izgradnju savremene infrastrukture i jačanje kontrole i odgovornosti. Podsjećam da je nakon pregovora sa Svjetskom bankom postignut dogovor oko dodjele kredita za izgradnju Regionalnog centra za upravljanje otpadom, sa sjedištem u Nikšiću. Takođe, planira se izgradnja još tri regionalna centra: u Bijelom Polju, Podgorici i Baru.

Kroz usklađivanje sa standardima EU uvodimo jasnija pravila i obaveze, ali i mehanizme sankcionisanja za one koji ih ne poštuju. Važno je naglasiti da građani s pravom očekuju brže rezultate, i upravo zato je ovaj proces sada postavljen kao jedan od prioriteta — sa jasnim rokovima, odgovornostima i konkretnim mjerama koje treba da daju vidljive rezultate u narednom periodu.

ZA PUNU IMPLEMENTACIJU POTREBNO VIŠE OD TRI MILIJARDE EURA

STANDARD: Šta su danas tri najveće prepreke za zatvaranje Poglavlja 27 – da li su to nedostatak novca, slabe institucije, otpor na lokalnom nivou ili politička neodlučnost?

ĆULAFIĆ: Mnogo je izazova u zatvaranju ovog poglavlja. Uglavnom zbog obima pravne tekovine, ali i zbog značajnih finansijskih ulaganja potrebnih za njegovu punu implementaciju.

Do sredine marta ove godine uspjeli smo da Evropskoj komisiji dostavimo paket nedostajući propisa, odnosno onih koji do sada nisu bili usklađeni sa pravnom tekovinom EU. Taj obiman paket dokumenata, koji potvrđuje intenziviranje aktivnosti, se sastoji od 12 zakona, 95 podzakonskih akata, četiri strategije, osam specifičnih planova implementacije direktiva i 40 tabela usklađenosti. Ovaj paket predstavlja dokaz sistemskog i planskog rada na zatvaranju preostalih obaveza, a ne samo administrativni odgovor. Inače, ovaj čin je u Briselu primljen na, zbilja, izuzetno afirmativan način za Crnu Goru.

Crna Gora je svjesna obima tehničkih i finansijskih obaveza koje iz njega proizilaze. Procjene ukazuju da su za punu implementaciju potrebna ulaganja koja prelaze tri milijarde eura, dok je u toku izrada detaljne finansijske analize koja će precizno definisati ukupan iznos. Upravo ovi finansijski i tehnički zahtjevi predstavljaju jedan od ključnih izazova u procesu zatvaranja Poglavlja 27.

Međutim, izazovi nijesu samo administrativne ili finansijske prirode, već podrazumijevaju i sprovođenje vrlo konkretnih promjena koje građani osjećaju u svakodnevnom životu.

U oblasti upravljanja otpadom, izazov je uspostavljanje uređenog sistema bez divljih deponija, uz povećanje nivoa reciklaže i smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu.

Izazov je obezbijediti sigurnu i čistu vodu za piće, kao i očuvanje rijeka i mora, unaprijediti planiranje prostora i kontrolu izvora buke, kako bi se obezbijedila kvalitetnija životna sredina u urbanim zonama izazov je usklađivanje sa strogim standardima Evropske unije, što podrazumijeva bolju kontrolu supstanci u proizvodima i industriji, u cilju zaštite zdravlja građana.

U oblasti zaštite prirode, jedan od ključnih izazova je očuvanje biodiverziteta i prirodnih staništa, uz istovremeno omogućavanje održivog ekonomskog razvoja.

Ipak, svi izazovi su za nas samo motiv. Zatvoriti Poglavlje 27 istovremeno znači uraditi nemjerljivo dobro za svoju zemlju, formirati poseban zalog za djecu koja su već sjutra odrasli ljudi. Dakle, u pitanju je jedna sveobuhvatna društvena i vrednosna reforma.

CIJENA KAŠNJENJA MJERI SE ZDRAVLJEM, PRIRODOM I MILIJARDAMA EURA

STANDARD: Koliko Crnu Goru košta kašnjenje u ovoj oblasti – ne politički, nego zdravstveno, ekološki i finansijski? Drugim riječima, kolika je cijena toga što evropske standarde nijesmo dostigli ranije?

ĆULAFIĆ: Kašnjenje u dostizanju evropskih standarda u oblasti životne sredine, u svim godinama koje su za nama, ima nesumnjivo svoju cijenu, koja nije mala.

Što duže odlažemo punu implementaciju standarda, to su veći troškovi sanacije postojećih problema i veći pritisak na javne finansije. U ekološkom smislu, to znači dugotrajnije izlaganje prirodnih resursa negativnim uticajima i potrebu za sve skupljim intervencijama. U zdravstvenom smislu, odlaganje usklađivanja sa standardima kvaliteta vazduha, voda i upravljanja otpadom direktno utiče na kvalitet života građana i generiše dugoročne društvene troškove.

Sa finansijskog aspekta, situacija je dodatno usložnjena činjenicom da su se u međuvremenu promijenili i evropski standardi i tržišni uslovi. Rast cijena i makroekonomske okolnosti doveli su do toga da su infrastrukturni projekti danas značajno skuplji nego u vrijeme prvobitnih procjena.

U međuvremenu, dobijamo razne estimacije štete koja je državi nanijeta nesavjesnom i nelegalnom eksploatacijom šume, šljunka iz korita rijeka, nelegalnom gradnjom i tome slično. Šteta se, u materijalnoj protivvrijednosti, mjeri milijardama evra, a naš državni budžet danas strepi od obaveza u Poglavlju 27. Dakle, ne smije se zaboravljati da je danas sve teže zbog jučerašnjeg odnosa prema prirodnim resursima, prema budžetu, riječju – prema državi. Jer je to uzrok posljedica koje je teško sanirati.

DO 2030. GODINE CILJ JE UKLANJANJE SVIH DIVLJIH DEPONIJA

STANDARD: Deponije i nesanitarna odlagališta nijesu samo komunalni, nego i zdravstveni problem. Koje lokacije danas smatrate najkritičnijim i da li postoji jasan redosljed njihovog zatvaranja i sanacije?

ĆULAFIĆ: Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera je u proteklom periodu pokrenulo niz aktivnosti na izradi potrebne dokumentacije i saniranju neuređenih odlagališta koja su koristila komunalna preduzeća u Crnoj Gori. Ove aktivnosti će se, u skladu sa planskim dokumentima, prije svega Državnim planom upravljanja otpadom za period 2025-2029. godine, odvijati u zavisnosti od dinamike izgradnje infrastrukturnih objekata za obradu otpada.

Kroz aktivnosti Fonda za zaštitu životne sredine (Eko-fond), sanirane su 103 divlje deponije, za šta je utrošeno 630.649,00 eura.

Zatvorene su tri velike deponije „Mislov Do“ u Nikšiću, „Zakršnica“ u Mojkovcu i „Mostina“ kod Rožaja, koje su godinama ugrožavale stanje životne sredine i ekološku sliku opština.

Ipak, cilj je da se do 2030. godine uklone sve divlje deponije u Crnoj Gori.

LOKALNE SAMOUPRAVE NE SMIJU OBAVEZE PREMA EU TUMAČITI KAO PRITISAK DRŽAVE

STANDARD: Građani često čuju ambiciozne rokove, ali ne i ko će za njih odgovarati. Ko će snositi odgovornost ako Crna Gora ne ispuni ciljeve u oblasti otpada i ne zatvori ključne obaveze iz Poglavlja 27 u planiranom roku?

ĆULAFIĆ: Odgovornost u Poglavlju 27 je jasno podijeljena, ali i zajednička. Država ima ulogu da obezbijedi strateški okvir, zakonodavno usklađivanje, finansijsko planiranje i ukupnu koordinaciju procesa. Međutim, jednako važna odgovornost je na lokalnim samoupravama, koje su nosioci implementacije u oblastima kao što su upravljanje otpadom i razvoj komunalne infrastrukture.

Zato je važno naglasiti da se pitanje odgovornosti ne može svesti na jednu instituciju. Ovo je sistemski proces koji zahtijeva koordinisano djelovanje svih nivoa vlasti. Upravo kroz unapređenje planiranja, jačanje kapaciteta i realno definisanje rokova, stvaramo uslove da preuzete obaveze budu ostvarive i mjerljive.

Nažalost, neke lokalne samouprave, odnosno predsjednici opština, obaveze u pristupanju doživljavaju kao pritisak centralnih državnih vlasti na lokalne, što je apsurd, i sopstveni nerad pokušavaju da prikriju medijskim ‘obračunom’, pravdajući se tako kod lokalnog stanovništva. Ja i taj ugao razumijem, ali u ovoj oblasti država vodi samo jednu politiku – državnu politiku pristupanja Evropskoj uniji! Implementacija standarda će svakako da bude zahtjevna za društvo u mnogim oblastima, ali to usklađivanje će, istovremeno, značiti platformu za ubrzani razvoj zemlje.

BOTUN JE POKAZAO KOLIKO JE VAŽNA PRAVOVREMENA KOMUNIKACIJA SA GRAĐANIMA

STANDARD: Jedno od najosjetljivijih pitanja je Botun. Kako građanima objasniti da je riječ o projektu od javnog interesa, ako je istovremeno izazvao snažan otpor lokalne zajednice i duboko nepovjerenje prema institucijama?

ĆULAFIĆ: O postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu unazad mjesecima imao sam priliku nekoliko puta da govorim u javnosti. Savjeti koje sam, u međuvremenu, javno upućivao nijesu bili prihvaćeni od strane onih kojima bi bilo korisno da ih prihvate, poput ranog dijaloga sa stanovništvom, kao i kvalitetnije komunikacije o značaju projekta, njegovim vrijednostima i odlikama.

Vjerujem da je upravo taj manjak komunikacije, pogrešna informisanost ili česte promjene stavova, koje su dodatno uznemiravale javnost u Crnoj Gori, a posebno u Botunu, djelimično doveo do narušenijih odnosa između lokalnog stanovništva i lokalnih, odnosno državnih vlasti, koji zaista nijesu potrebni Crnoj Gori. Ipak, drago mi je da vidim da se i na tom polju stvari popravljaju.

Po prirodi stvari, svako postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda unapređuje stanje životne sredine. Uostalom, nije ovo jedino postrojenje u Crnoj Gori. Po sadašnjim presjecima potreba, u Crnoj Gori je potrebno izgraditi postrojenja na 37 aglomeracija. Ali, važno je da slične izazove za sada nemamo u drugim gradovima.

STANDARD: Da li je u slučaju Botuna država zakasnila sa objašnjavanjem, dijalogom i transparentnošću i da li je upravo zato ekološki projekat pretvoren u politički i društveni konflikt?

ĆULAFIĆ: Projekat u Botunu nije zamišljen u mandatu Vlade čiji sam član. U pitanju je višegodišnje planiranje, a u međuvremenu je, posebno od 2020. godine, bilo i političkih diskontinuiteta, veći broj Vlada, političkih i institucionalnih nosilaca projekta, tako da je i to dodatno zakomplikovalo realizaciju ovog projekta. Vlada je, dakle, zatekla projekat u fazi početka implementacije, i u tom smislu se našla pred neminovnošću da se sa realizacijom projekta otpočne, jer su, u protivnom, garancije bile pred aktivacijom.

Ono što smatram korisnim iskustvom je da se iz ovog projekta moraju izvlačiti pouke koje će nam svima pomagati u realizaciji preostalih sličnh projekata, a jedna od korisnijih lekcija je i blagovremena komunikacija na svim nivoima i tačno i pouzdano informisanje.

Govorio sam o situaciji u Botunu i isticao da pitanje izgradnje postrojenja treba rješavati na bazi razgovora i slao sam jasne poruke da građani Zete ne dozvole sebi da budu štit nekim interesima, koji se još uvijek nedovoljno vide u javnosti.

AKO MJERENJA POKAŽU ZAGAĐENJE, POSTROJENJE U BOTUNU NEĆE FUNKCIONISATI

STANDARD: Možete li danas potpuno jasno reći: šta građani Podgorice i Crne Gore dobijaju ako projekat u Botunu uspije, a šta su posljedice ako ponovo dođe do blokade ili odlaganja?

ĆULAFIĆ: Upozoravao sam i na opasnost u vezi sa eventualnim garancijama koje je Vlada Crne Gore u ranijem periodu davala za realizaciju ovog projekta. Smatrao sam da ne bi bilo dobro da te garancije, kolokvijalno rečeno, „padnu“, odnosno da protiv države budu aktivirane ugovorne kazne, jer su u pitanju značajna finansijska sredstva, za koja je pitanje da li bi naš budžet mogao bez većih problema da podnese.

Kako god, u ovakvim okolnostima smatram da je dobro što je projekat započet u rokovima koji su bili predviđeni. Na taj način sačuvali smo značajna finansijska sredstva. Sa druge strane, koliko sam upoznat, izvođač radova je u početnoj fazi fokusiran na tzv. zelenu prateću infrastrukturu.

Istovremeno, Vlada Crne Gore se prije nekoliko mjeseci, kroz svoje zaključke, obavezala na konkretne aktivnosti upravo na području opštine Zeta, u blizini sela Botun, Srpska i okolnih mjesta, a te aktivnosti su usmjerene na zaštitu životne sredine upravo u Zeti.

Cilj tih aktivnosti je da se jasno pokaže da projekat u Botunu ne može i ne smije narušiti životnu sredinu. Vlada se obavezala da će nakon izgradnje vršiti redovan monitoring i ukoliko mjerenja pokažu bilo kakav oblik zagađenja, postrojenje neće funkcionisati. Na kraju, važno je da svi zajedno ovaj projekat posmatramo u širem kontekstu razvoja i zaštite životne sredine, ali i kao priliku da se kroz bolju komunikaciju i transparentnost obnavlja povjerenje između građana i institucija.

Zaključci Vlade su obavezujući i uključuju sanaciju bazena crvenog mulja, sa predračunskom vrijednošću od oko 32 miliona eura. Projekat će se realizovati u saradnji sa Svjetskom bankom, koja je već pripremila elaborat o sanaciji ove ekološke tačke, a u planu je i sanacija deponije čvrstog opasnog otpada u zoni KAP-a, kao dio šireg sistema upravljanja opasnim otpadom u Crnoj Gori, za koji projekat je opredijeljeno preko 16 miliona evra.

Kazao sam da Vlada takođe podržava razvoj kanalizacione infrastrukture u Zeti, gdje građani trenutno koriste isključivo septičke jame. Ako Opština želi realan razvoj, mora izgraditi adekvatnu komunalnu infrastrukturua, a Vlada je voljna da u tome pomogne i ostaje posvećena ovom pitanju.

Pitanje izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu bilo je predmet razgovora lidera parlamentarnih stranaka, te su donijete zajedničke odluke zbog državnog značaja projekta.

TRANZICIJA NE SMIJE PASTI NA LEĐA GRAĐANA

STANDARD: Poglavlje 27 je vjerovatno i najskuplje pregovaračko poglavlje. Ko će platiti tranziciju ka evropskim standardima – država, opštine, EU fondovi ili na kraju sami građani kroz veće račune?

ĆULAFIĆ: Tranzicija ka evropskim standardima u oblasti životne sredine jeste zahtjevna, ali je istovremeno i investicija u dugoročni razvoj države.

Ona će se finansirati iz više izvora, kroz budžetska sredstva države, ulaganja lokalnih samouprava, bespovratna sredstva Evropske unije, kao i kroz saradnju sa međunarodnim finansijskim institucijama i korišćenje povoljnih kreditnih linija i dostupnih grant sredstava.

Ključ je u odgovornom i realnom planiranju. Zato radimo na sveobuhvatnoj finansijskoj analizi koja će omogućiti precizno definisanje troškova i optimalno korišćenje dostupnih izvora finansiranja, uz pažljivo upravljanje fiskalnim rizicima.

Građani jesu krajnji korisnici ovih reformi, ali cilj države je da tranziciju sprovede tako da se njihov finansijski teret svede na minimum, a koristi, u vidu čistije životne sredine, boljeg zdravlja i višeg kvaliteta života, budu dugoročne i održive.

GRAĐANI VEĆ VIDE REZULTATE, ALI UVIJEK MOŽE BOLJE

STANDARD: I za kraj, da Vas pitam najdirektnije: kada građani mogu očekivati prvi opipljiv dokaz da Poglavlje 27 nije samo briselska obaveza, nego stvarna promjena kvaliteta života u Crnoj Gori?

ĆULAFIĆ: Ja mislim da oni to već osjećaju. Samo je pitanje koliko ko od svega urađenog priznaje i vidi.

Zar nije opipljivo što Nikšić više nema Mislov do? Zar nije opipljivo što uz Taru, kod Mojkovca, više nema crne ekološke tačke? Zar nije vrijedna sanacija Šuplje stijene u Pljevljima? Zar subvencije iz Eko fonda za preko 2000 domaćinstava do sada nisu konkretna korist građana? Zar obaloutvrda u Beranama nije zaštitila grad ali i pozitivno izmijenila njegov izgled? Zar je bez značaja uklanjanje 40 nelegalnih objekata sa Skadarskog jezera? Zar uništavanje šljunkarske mafije nije dovelo do povećanja izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre, čime je primorje Crne Gore obezbijeđeno vodom za piće? Zar nismo u dobroj fazi obnavljanja opožarenih područja u Piperima i Kučima? Zar nije jasna slika rada kada uklonite 103 divlje deponije? Zar niko ne primjećuje da se trenutno izvode infrastrukturni projekti iz oblasti upravljanja otpadnim vodama i iz oblasti vodosnabdijevanja u Crnoj Gori u vrijednosti većoj od 200 miliona evra? Nemojmo reći da nema terenskog rada ako je prošle godine samo ekološka inspekcija izvršila 2311 nadzora i podnijela 56 krivičnih prijava. Samo kroz operativni program IPA će biti obezbijeđeno 48,5 miliona evra za životnu sredinu, a prvi ugovori su već potpisani. I tako dalje, da ne opterećujemo previse Vaš prostor.

Dakle, ja nemam nikakav problem da kažem da uvijek može bolje i više. Ali nikome ko bi danas rekao da nismo bukvalno sva pitanja životne sredine pomjerili naprijed, ipak ne bih mogao dati za pravo da je dobronamjeran, a sigurno ne bih takvu ocjenu držao za temeljenu na znanju i dobroj informisanosti.

TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.