Ta nevladina organizacija smatra da je moratorijum na lov, koji je od Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva tražilo više od 60 nevladinih organizacija, neophodan kako bi se sprovela reforma i temeljno restruktuiranje lovačkih saveza i društava, čiji lovočuvari nijesu na visini zadatka i nijesu u stanju kontrolisati lovišta.
– Napraviti održiv sistem koji neće funkcionisati na principu ,,Kadija te tuži, kadija ti sudi“ i organizovati adekvatan monitoring, a prije svega utvrditi nulto stanje divljači u lovištima od strane stručnih i kredibilnih institucija sa ciljem dobijanja podataka o stvarnoj brojnosti populacija – ističu iz CZIP-a.
Moratorijum je, kako smatraju, neophodan i da bi se stvorio prostor za jačanje kapaciteta lovne inspekcije, rendžera LO i NPCG, policije, carine, tužilaštva i sudstva; pooštrili kriterijumi za izdavanje novih dozvola za lov a postojeće dozvole obnovile, čime bi se postiglo obnavljanje znanja svih lovaca i skrenula pažnja na bitne članove zakona kao i edukovalo lokalno stanovništvo u svim lovištima.
Problem u konceptu
CZIP naglašava da je problematičan sam koncept na kojem počiva lovstvo u Crnoj Gori.
Navodi se da su Lovački savez i lovačke organizacije uglavnom nevladine organizacije (38 NVO i tri javna preduzeća) koje su vezane za Ministarstvo poljoprivrede a lovišta su im data na upravljanje bez obaveze plaćanja naknade državi.
– Lovačke organizacije same sprovode monitoring divljači po lošim protokolima ili čak bez ikakvih protokola o čemu svjedoče razlike i nelogičnosti o podacima o divljači koji se prikazuju svake godine. Upravo na osnovu tako nepouzdanih podataka, prave se planovi upravljanja i lovne osnove. Takođe, potpuno izostaje eksterni mehanizam kontrole njihovog rada, jer se ona obavlja isključivo interno, unutar samih organizacija. Iz svega navedenog, može se samo zaključiti da je sistem zreo za kompletnu reformu – smatraju iz CZIP-a.
Iz te organizacije smatraju da su poseban problem nedovoljni kapaciteti za sprovođenje redovnih aktivnosti lovočuvarske službe ali i samih inspektora koji bi trebalo da vrše nadzor.
– Zaposlenih lovoučavara je uglavnom malo u svakom lovištu, a nerijetko izostaje i adekvatna oprema za njihov nesmetan rad. Sa druge strane, inspekcija za šumarstvo i lovstvo zapošljava 11 inspektora, sa sjedištem uglavnom u Podgorici. Većina ih pokriva više područja, a na terenu su rijetko ili nikako. Nedovoljne kapacitete za inspekcijski nadzor i nepostojanje volje da se problem krivolova rješava unutar samih lovačkih organizacija, dokazuje i podatak da je inspekcija podnijela svega 39 prekršajnih naloga za period od 2013–2018. godine. Izostaju kontrole u ranim jutarnjim časovima, u doba najveće aktivnosti divljači, kada se krivolov uglavnom i događa, već se inspekcijski organi odazivaju isključivo u radno vrijeme od 7 do 15h – kažu iz CZIP-a.
Šverc
CZIP smatra da situaciju dodatno otežava sve intenzivniji razvoj lovnog turizma, koji kako navode „cvjeta bez ikakvih prijava, registracija, donoseći prihod direktno lokalnim lovcima koji to organizuju, dok se sa druge strana ubijena diljač švercuje“.
– Konkretan primjer je slučaj iz Ulcinja, kada je prema lovnom planu prije tri godine planiran odstrijel 100 prepelica za inostrane lovce, a mi smo u jednom danu za 3 sata prijavili 3 vabilice oko Ulcinjske solane i prebrojali preko 360 pucnjeva. Tada nam je rečeno da je 5 italijanskih lovaca u posjeti, a prema našoj evidenciji te gdine je još najmanje 4 puta bilo organizovano slično gostovanje. Jasno je koliko brzo se kvota ispuni, ali ostaje nejasno ko to prati, kontroliše i dozvoljava – pitaju se iz CZIP-a.
Dodaju da se nedozvoljena sredstva intenzivno koriste u lovu. – Konkretni podaci sa terena su: 49 zvučnih mamaca (vabilica), 38 plastičnih mamaca i 15 lovačkih registrovano je od strane CZIPa u posljednje tri godine!
Ubijen i jastreb
Iz CZIP-a ističu da je situacija u lovstvu alarmantna jer je ubijanje nelovnih pa čak i zaštićenih vrsta postalo naša svakodnevica, o čemu svjedoči veliki broj slučajeva tokom minulih godina, a stanje je kulminiralo posljednjim slučajem ubijanja ženke medvjeda u Beranama.
– Takođe, desila su se još dva slučaja ustrijeljenih ptica, velike ušare i jastreba, koje dodajemo na dugačak spisak nama poznatih krivolovnih radnji koje su desile u proteklih par godina. Upravo su posljednja dešavanja kap koja je prelila času i postala poziv nadležnim institucijama da što prije postupe radikalno i oštro kako bi se ovaj problem riješio.
Lovočuvari na jezeru ne mogu biti nadležni samo za ribe
Kako dodaje CZIP, edukacija i jačanje svijesti o posljedicama krivolova, nije potrebna samo za širu javnost, već i za one koji su u lovočuvarskim službama, inspekciji, tužilaštvu i svim drugim nivoima u sistemu.
– Na primjer, lovočuvari u NP ,,Skadarsko jezero“ su se prvi put sreli sa „vabilicom“ u septembru 2020. kada su na naš poziv izašli na teren, pritom tvrdeći da njihov dio posla treba da se tiče samo krivolova na ribe, nesvjesni da kontrola lova i krivolova na sve grupe organizama, takođe mora biti u njihovoj nadležnosti – kažu iz ove nevladine organizacije.
