Knjiga „Loran i ja“ donosi autentičnu i dirljivu priču o majci i njenom sinu Loranu, dječaku koji se od rođenja suočava sa izazovima, a tek znatno kasnije mu biva dijagnostikovan Aspergerov sindrom, blaži oblik autizma. Kroz majčinu perspektivu otkrivamo borbu za Loranovo obrazovanje i socijalizaciju na relaciji Švajcarska – Engleska – Balkan, ispunjenu iskušenjima, ali i značajnim pobjedama.

„Htjela sam da napišem ovu knjigu da bih istakla razliku između Zapada u koji se toliko vjeruje i jedne male zemlje na Balkanu. Htjela sam da iskažem ono što je dobro i loše na Zapadu, ali i u maloj zemlji na Balkanu u kojoj sam provela 18 godina, od čega osam godina sa svojim sinom gdje sam našla stručnjake koji su mi pomogli da moje dijete jednog dana bude samostalno, da samo ide kroz život, da mu jednog dana nisam potrebna. Nisam pisac, to sam pisala kao majka sa velikim osjećanjima da možda neko od roditelja koji se bore sa takvim problemima svoje djece pronađu neko svoje uputstvo. Tražila sam mnogo kada se Loran rodio, sve sam knjige pročitala koje se tiču autizma. To su pisali uglavnom ljudi iz medicine, ali nigdje nisam imala da pročitam iskustvo jedne majke, a to je nešto najljepše i najbolje što je potrebno majkama koje dobiju jedno takvo dijete i koje treba da se bore kroz život,“ navela je Brossard.

Iako autorka prvenstveno želi da ohrabri roditelje koji prolaze kroz slične situacije i ponudi im korisne savjete, njena knjiga daleko prevazilazi okvire vodiča – ona je snažno, emotivno i inspirativno prozno djelo koje koje se čita s uživanjem.

“Smatram da svaki roditelj koji ima jedno takvo dijete treba da bude ponosan, da ne treba da ga krije. Na Balkanu se dosta takve djece krije i to je greška. Takva djeca treba da se uvedu u društvo, da im se pomogne da bi jednog dana mogli da žive samostalan život, što je najbitnije za jednog roditelja. Savjetujem da svaki roditelj koji se nađe u takvoj situaciji sa ponosom prikaže svoje dijete i počne sa njim da radi jer to nije nikakva sramota,” poručila je autorka.

O samoj knjizi na Sajmu je više govorila recenzentkinja Dragica Užareva.

Povezani članci

Društvo

ISPOVIJEST ŽENE KOJA TRPI NASILJE: Iza savršenog braka – nevidljive rane koje traju

Život

Rudan iznenadila priznanjem: Za četiri mjeseca moje bolesti, ne može naći 15 minuta za mene

Društvo

ISPOVIJEST ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Moja porodica je bila moje sigurno utočište, ali postala je poprište mog straha i bola

“Književna kritika se često susreće sa grandioznim zamislima, a mnogo rjeđe se susreću knjige koje su začete sa nekim skromnim porivima, a da nas ipak iznenade. Veliko mi je bilo iznenađenje kada sam se susrela sa knjigom ‘Loran i ja’ jer je ovdje sve drugačije. Bila sam iznenađena pripovjedačkom tehnikom. Ovo je ispovjedna proza, ali se i autorka pojavljuje kao jedan od stožernih likova. Zanimljivo je da uspijeva da održi balans i da ni u jednom trenutku ne postavlja sebe u prvi plan, ovo nije potreba za samohvalom. Ona sebe izmiče, stavlja u sjenku, prisutna je onoliko koliko je samo potrebno za razvoj radnje kako bi se otkrilo šta se sve dešavalo sa Loranom. Jedini momenti kada sebe pusti u prvi plan je kada poredi Zapad i Balkan. Na kraju knjige nalazi se jedno poglavlje koje je vezano za skoro esejistički pristup odnosu Zapada i Balkana. Ono suštinsko kada dođe da se suoči sa problemom je vrlo životno važan momenat kada se ispostavi da Balkan ima svoje prednosti,” ispričala je Užareva.