Sanja Stupar šefica odjeljenja za EU projekte u JP Nacionalni parkovi Crne Gore ocijenila je da je kampanja koja je u toku na vrhuskim lokacijama u Crnoj Gori, zapravo poligom za profesionalne sportiste, rekreativce, te ljubitelje prirode, omladinu i djecu koja se na taj način upoznaju sa prirodnim, kulturnim i istorijskim vrijednostima svih nacionalnih parkova.

“Imamo saradnju sa sportskim savezima u Crnoj Gori koji se rado  odazivaju našim aktivnostima, kao što smo imali “Izviđačko poslijepodne” u NP Lovćen, gdje su učestvovala djeca u svim sportskim akrivnostima. Tu je i saradnja sa teniskim, vaterpolo, košarkaškim savezom. Na institucionalnom nivou pokušavamo da promovišemo zdrave stilove života, a gdje bi to moglo ljepše nego na vrhunskim lokacijama nacionalnih parkova”, ocijenila je Stupar.

Prvog dana posjete parku obišli smo Centar za posjetioce NP Prokletije. Direktor NP Prokletije Marinko Barjaktarović upoznao je novinare sa osnovnim karakteristikama parka.

“Imamo dvije cjeline parka u dvije opštine koje se razlikuju u svakom smislu. Plavski dio Prokletija je zeleniji i vidljiva je ljepota biodiverziteta i ljepota Hridskog jezera, kao i planianarske staze koje vode kroz šumski predio. Drugi dio Prokletija, koji se nalazi u dolini Grebaja i dolini Ropojane, gdje se nalazi i  Ropojansko jezero, koje povremeno presuši, izazovno je jer tamo nema puteva i u pravom je smislu divlja ljepota. To je dio koji je prvenstveno namijenjen planinarskom turizmu”, saopštio je on.

Prema njegovim riječima, Nacionalni parkovi su institucija koja se više bavi zaštitom područja, nego turizmom. Nije krio zadovoljstvno zabilježenim rastom posjete broja turista od 20 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Podsjetio je na to da služba zaštite broji 10 nadzornika i šest službenika, te istakao da je njihova uloga zaštita prostora, kao i nastojanje da turistima ukažu na brojne vrijednosti sa kojima se u parku mogu sresti. 

NP Prokletije se prostire na 16.630 hektara i to na teritoriji dvije opštine, a što je, prema ocjeni nadležnih, izazovno za čuvanje. Plavske su šume doživjele svoju punu zaštitu upravo proglašenjem parka 2009., odnosno stavljanjem u funkicju 2012. godine.

Kako nam je pojašnjeno u plavskom dijelu najveći je izazov zaštita parka od nelegalne sječe, dok je u gusinjskom dijelu problem ilegalna gradnja, što predstavlja veliki izazov za zaposlene u parku.

Pored službe zaštite u parku je angažovana i služba ambijentalne higijene, koja obavlja poslove uređenja parka, postavljanja mobilijara, kao i brige o pravilnom odlaganju otpada

Barjaktarović se požalio da im veliki problem predstavlja što čak 80 odsto parka nije pokriveno nikakvim mobilnim i internet signalom i podsjetio na inicijativu koju je pokrenuo da se u Grebajama postavi repetitor.

Osvrćući se na turizam u NP, Barjaktarović podsjeća da uloga NP kao javnog preduzeća zaštita i promocija prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti parkova, dok su turističke aktivnosti ostavljene truističkim radnicima i lokalnom stanovništvu.

Stručni saradnik u NP Prokletije Boban Redžepagić kazao nam je da su Hridsko jezero i Volušnica dva rezervata prirode sa posebnim stepenom zaštite u NP Prokletije, zbog bogatstva biodiverziteta, sa najstrožim nivoom zaštite na teritoriji cijelog parka.

“Prokletije se ponose sa svoja tri najveća vrha u Crnoj Gori. To su Zla Kolata sa 2534 metra, Dobra Kolata 2528. i Maja rosit sa 2525 metara nv. Na cijelom prostoru Prokletija uključujući albanski i kosovski dio planina, postoji preko 20 ledničkih jezera, dok su na našoj teritoriji najpoznatija Hridsko i Ropojansko jezero. Malo je poznato da se Horolačko jezero nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u Crnoj Gori od 2054. metra. Pohod na ovo jezero u saradnji sa opštinom Plavi i turističkom organizacijom biće organizovan 28. avgusta”, kazao nam je Redžepagić i pozvao sve zainteresovane da se pridrže i upoznaju sa ljepotama ovog kraja i samog jezera.

Prema kazivanju našeg domaćina jedna od posebno zanimljivih atrakcija ovog kraja je i pećina na planini Vezirova brada iznad Alipašinih izvora, koja svjedoči o naseljenosti Prokletija u davna vremena.

“U njoj se nalaze crteži iz 8. vijeka p.n.e. na kojima dominira naturalistički prikaz lovca. Među važnim kulturno-istorijskim znmenitostima su i petroglifi na kamenom bloku u Volušnici iz neolita, sa scenama lova, gdje dominira prikaz majke sa djecom, a najnovije otkriće arheologa Miloša Petričevića na Volušnici je praistorijski sunčani časovnik na Volušnici, koji je datiran u period 1500 godina p.n.e.”, objasnio je Redžepagić.

Kako je naveo riječ je o jedinstvenom arheo-astronomskom nalazu u Crnoj Gori i šire. Posljednji sličan časovnik prije ovoga na Volušnici pronađen je u Ukrajini.

Govoreći o biodiverzitetu Prokletija, Redžepagić je istakao da je na ovoj planini zastupljena standardna fauna, među kojom je brojna populacija mrkog medvjeda, vuk, lisice, srne, jeleni. Svojevremeno je na našem dijelu planine Prokletije bio registrovan balkanski ris, ali se on posljednjih desetak godina nije pojavljivao na našoj strani planina, već samo na albanskoj. Zbog krivolova je napustio naše područje i pored Albanije nastanio makedonski dio planina.

Za izlazak na planine, prema preporuci naših domaćina treba koristiti potrebnu opremu, kao i usluge sertifikovanih vodiča, a po pravilu se treba kretati isključivo markiranim stazama.

Zanimljivo je da ovaj park koji se prostire na tako velikom prostoru ima svega tri naplatna punkta, koja prema ocjeni naših sagovornika nijesu dovoljna da registuruju sve ulaske U NP Prokletije, a ulaz košta tek simboličnih jedan euro.

Pohod na Volušnicu i pogled na vrhove Karanfila

Iz Kule Nekovića, u kojoj su nas ugostila braća Nekovići, zaputili smo se puni iščekivanja ka Grebajama odakle smo planirali da “osvojimo” vrh Volušnice. Na startu smo planirali da stignemo i do vrhova Talijanke i Popadije, ali smo vrlo brzo shatili da bi to previše bilo za većinu od nas koji smo se odvažili na ovaj poduhvat.

U podnožju nas je sačekao sertifikovani vodič planinarskog društva Prokletije, Ahmet Reković. Poslije kraćeg upoznavanja krenuli smo dosta entuzijastično ka osvajanju jednog od manje zahtjevnih vrhova koji se uzdiže iznada doline Grebaje.

Iako spada u lakše vrhove, uspon je konstantan i ipak solidno zahtjevan za popeti. Sa ruksacima u kojima smo nosili po dva litra vode i čokoladicama da nam podignu nivo šećera kada za to dođe trenutak, hrabro smo grabili ka vrhu. Gusta bukova šuma nam je pružala zaštitu od jakog sunca, a prvi kraći odmor smo, prema Ahnmetovom mišljenju, zaslužili nakon trećine pređenog puta.

Inače visinska razlika od doline Grebaje do vrha Volušnice koji se uzdiže na 1826 metara je oko hiljadu metara. Predviđeno vrijeme uspona je oko dva sata. Međutim, ispostaviće se da je nama bilo potrebno nekih 45 minuta duže.

Na putu ka vrhu susrijećemo se pored ostalih sa planinarima iz Vukovara. Kažu, Prokletije su izazov za svakog planinara i sa radošću su došli da osvoje vrhove Volušnice, Popadije i Talijanke, a onda redom i ostale vrhove Balkana, kako se zovu objedinjeni vrhovi Prokletija na teritoriji sve tri zemlje.

Nakon drugog odmora izlazimo na čistinu izloženi direktnom suncu. Pogled pada na uspon pod travom, borovnicama, kantarionom i drugim mirišljavim biljem, čiji mirisi na vrelini sunca postaju još intezivniji.

Ipak, taj posljednji uspon čini se najteži. Umor je učinio svoje i posljednji uspon do vrha čini se gotovo nesavladivim. Ipak želja da se vide Karanfili sa vrha Volušnice daje snagu i grabimo dalje. Sa vrha Volušnica već se vraćaju brojni planinari koji su ranije od nas krenuli na uspon i sada se vraćaju u dolinu.

Najzad, kao nagrada ukazuje se kameni vrh, a iza njega se ukazuju Karanfili. Najljepši planinski masiv koje ljudsko oko može da ugleda u Crnoj Gori. Fotografisanje, uživanje u pogledu, radost, a onda povratak u dolinu Grebaje.  

Alipašini izvori

Prvog dana posjete obišli smo Alipašini izvore koji su najveće kraško vrelo u Crnoj Gori, gdje voda izvire na površini od preko 300 kvadratnih metara, dajući oko četiri kubna metra vode u sekundi. Voda tokom cijele godine ima temperature oko nula stepeni.

Izvori su ime dobili po Alipaši Gusinjskom Šabanagiću. Voda je pitka. Ovaj lokalitet bilježi desetak hiljada posjeta. Međutim, turistički objekat je u stanju raspadanja i više je ruševina nego zdanje, što je nedostatak kada se ima u vidu da bi turisti rado predahnuli pored ove destinacije.      

Vodopad Grlja i Oko Skakavice, atrakcije doline Ropojane

Nakon Ališašinih izvora uputili smo se na vodopad Grlja gdje smo se osvjedočili da brojni turisti iz Crne Gore i Albanije, a sudeći prema tablicama parkiranih automobile i iz drugih zemalja rado dolaze na ovu lokaciju.

Ova prirodna atrakcija koja se nalazi u dolini Ropojane, nadilazi sva očekivanja, jer se vodopad sa visine od oko 15-ak metara u sjenci stropoštava među stijene u provaliju. Turisti sa fotoaparatima hrle da ga fotografišu.

Na svega petnaestak minuta hoda od vodopada Grlje nalazi se Oko Skakavice, izvor istoimene rijeke  koji gledano iz ptičije perspektive liči na ljudsko oko. Okružuje ga mahom bukova šuma, a iako je voda hladna, brojni turisti koje smo sreli zagazili su hrabro u njega.

Ivanka Fatić Rastoder