Kako su naveli, incidenti koji su se desili od 25. oktobra 2025. godine ali i oni od ranije – uključujući fizičke napade, izazivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, demoliranje poslovnih prostora u vlasništvu turskih državljana, te paljenje automobila – predstavljaju ne samo kršenje zakona, već i, ističu, direktan napad na osnovna ljudska prava, dostojanstvo i društveni mir u našoj zemlji.
“Osuđujemo sva krivična djela počinjena u ovom nizu incidenata, bez ikakvog izuzetka ili relativizacije”, dodali su.Kako napominju, ono što bi u zemlji koja stremi članstvu u EU trebalo da bude norma a ne željeni cilj – da niko ne smije biti izvan domašaja zakona.
“Ovi incidenti nisu samo pojedinačni prekršaji, već zločini motivisani mržnjom po nacionalnoj osnovi, koji su prerasli u progon turskih državljana, što ih čini posebno opasnim i zahtijeva strožu primjenu Krivičnog zakonika Crne Gore, koji predviđa pooštrene kazne za djela učinjena iz razloga nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti”, kazali su.
Posebno ističu da su demoliranje poslovnih prostora i uništavanje imovine turskih državljana klasični primjeri zločina iz mržnje, koji, dodaju, ne samo da krše pravo na imovinu i sigurnost, već i podstiču kolektivnu stigmatizaciju cijele nacije.
“Ovi incidenti nisu izolovani – oni su praćeni govorom mržnje na društvenim mrežama i u javnom prostoru, uključujući skandiranje parola koji pozivaju na ubistvo državljana Turske, što predstavlja direktno izazivanje nacionalne i vjerske mržnje i mora biti tretirano kao krivično djelo”, piše dalje u saopštenju.
Kako su naveli, izražavaju posebnu zabrinutost zbog organizovanog protesta građana u Podgorici, koji je obezbjeđivala policija, a koji je rezultirao vrlo prijetećom atmosferom u kvartovima sa velikim brojem turskih stanovnika.
Snimci i izvještaji pokazuju da je veliki broj maskiranih muškaraca kružio ulicama, stvarajući osjećaj opasnosti i straha među turskim državljanima.
“Ovo nije samo spontani skup – to je organizovani akt koji je, uz policijsku zaštitu, poslao poruku netrpeljivosti i podstakao dalje incidente”, ističu.
Zahtijevaju hitno i jednako procesuiranje svih učesnika ovih incidenata.
“Državno tužilaštvo i policija moraju djelovati bez odlaganja: identifikovati, privesti i sudski goniti sve počinioce nasilja. Jednako tako, svi oni koji su raspirivali mržnju – bilo putem društvenih mreža, javnih skupova ili medija – moraju biti procesuirani u skladu sa Krivičnim zakonikom za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje za koje su zaprijećene kazne zatvorom od šest mjeseci do deset godina i da svi koji su vršili druga krivična djela motivisana mržnjom kao što je uništavanje tuđe imovine, treba strožije da se kazne u skladu sa članom 42a KZCG. Naglašavamo da će svako odlaganje ili selektivnost u punoj primjeni zakona samo produbiti podjele i podstaknuti nove cikluse nasilja”, naveli su.
Prema njihovim riječima, kao borci i borkinje za ljudska prava, podsjećaju da Crna Gora nije zemlja mržnje i nasilja – ona je članica međunarodnih sporazuma o zaštiti ljudskih prava, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, i mora djelovati u skladu sa tim obavezama.
“Kolektivna krivica ne postoji: pojedinci odgovaraju za svoja djela, a ne cijele nacije. Širenje mržnje prema turskim državljanima – koji legalno rade, žive i doprinose našoj ekonomiji – nije odgovor na pojedinačne incidente, već put ka haosu i izolaciji naše zemlje. Pozivamo sve – građane, političare, medije i institucije da se uzdrže od govora mržnje i da promovišu dijalog i toleranciju. Samo kroz vladavinu prava, jednakost pred zakonom i zaštitu manjina možemo sačuvati Crnu Goru kao multietničko i inkluzivno društvo”, zaključili su.
Saopštenje potpisuju:
1. Danijel Kalezić, ERA – Savez za jednaka prava
2. Milica Kovačević, CDT – Centar za demokratsku tranziciju
3. Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava
4. Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje
5. Jovan Džoli Ulićević, Asocijacija Spektra
6. Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanje – CeMi
7. Staša Baštrica, Kvir Montenegro
8. Ivana Vojvodić, Juventas
9. Biljana Zeković, SOS telefon za zene i djecu zrtve nasilja – Podgorica
10. Ervina Dabidžinović, ANIMA
11. Milka Tadic Mijovic, CIN-CG
12. Aida Perović, NVO Prima
13. Vanja Cicmil, Zero Waste MNE
14. Marica Stijepović, NVO Mirta
15. Ranko Dacić, Crnogorska mreža za smanjenje štete, Link
16. Ana Dedivanović, Udruženje LBTQ žena “Stana”
17. Maja Raičević, Centar za ženska prava
18. Aida Petrović, Crnogorski ženski lobi
19. Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom
20. Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore
21. Budislavka Mira Saveljić, Sigurna ženska kuća
22. dr Milena Popović Samardžić, NVO Ipso facto
23. Kristina Mihailović, Udruženje roditelji
24. Zorana Marković, CRNVO
25. Zenepa Lika, MSJA
26. Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
27. Nevenka Vuksanović, CEDEM
28. Darko Ivanovic – NVO 35mm
29. Aleksandra Radoman, Centar za obuku i obrazovanje
30. Adnan Čirgić, Crnogorski PEN centar
31. Aleksandar Radoman, Fakultet za crnogorski jezik i književnost
32. Sabina Talović, Bona Fide Pljevlja
33. Lidija Guberinić, Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje
34. Filip Kuzman, Antifašisti Cetinja
35. Almedina Dodić, Eduko Plus
36. Maja Bogojević, Agora Femina
37. Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
38. Jovana Marović, građanska aktivistkinja
39. dr Tea Dakić, Psihijatrica i aktivistkinja za ljudska prava
40. Srđan Vukčević, ekonomista i poslovni konsultant
41. Paula Petričević, građanska aktivistkinja
42. Goran Đurović, građanski aktivista
43. Tamara Milaš, građanska aktivistkinja
44. Dragana Tripković, dramaturškinja
45. Balša Dragojević, aktivista
46. Tijana Dragojević, aktivistkinja
47. Jelena Čolaković, aktivistkinja
48. Aleksandra Vujačić, aktivistkinja
49. Marija Radović, aktivistkinja
50. Marija Mijović, aktivistkinja
51. Marija Ružić Stajović, aktivistkinja
52. Andrijana Radulović, aktivistkinja
53. Stefan Đukanović, aktivista
54. Jovan Bojović, aktivista
55. Marija Jovanović, aktivistkinja
56. Milva Milić, aktivistkinja
57. Marko Vukčević, aktivista
58. Iskra Đurišić, aktivista
59. Danijela Nikić, aktivistkinja
60. Aleksandra Kraljević, aktivistkinja
61. Aleksa Radonjić, aktivista
62. Itana Kovačević, psihološkinja
63. Marko Dragićević, aktivista
64. Ana Jaredić, aktivistkinja
65. Jelena Nenezić, glumica
66. Jelena Martinović, novinarka i književnica
67. dr Maida Burdzović, psihijatrica
68. dr Slaven Jovanović, specijalizant psihijatrije
69. dr Zlata Kovačević, internista-endokrinolog
70. Ivana Stanić, slikarka
71. Adrijana Gvozdenovic, umjetnica
72. Julija Milačić Petrović Njegoš, glumica
73. dr sci Tijana Todorovic, vizualna umjetnica
74. Radoje Cerovic, psiholog i biznis konsultant
75. dr Boris Ćorić, psihijatar
76. dr Ljiljana Radulović, neurološkinja
77. Kristina Gvozdenović, dr političkih nauka
78. Elvis Beriša, građanski aktivista
79. dr Sandra Vujović, neurolog
80. Vesna Rajković Nenadić, novinarka
81. Mila Radulović, novinarka
82. Sanja Jovanović, filmska producentkinka
83. Tanja Šuković, novinarka
84. Ana Milović Jasikovac, omladinska radnica
85. Martina Markolović, aktivistkinja
86. Elizabeta Mrnjačević, aktivistkinja
87. Tanja Pavićević, novinarka
88. Amra Bajrović, aktivistkinja
89. Bojana Malović, aktivistkinja
90. dr Boban Batrićević, univerzitetski profesor i civilni aktivista
91. Milena Bešić, kao građanska aktivistkinja
92. Sanja Orlandić, filološkinja
93. Jelena Nikolić, diplomirani matematičar
94. mr Emir Pilav – politikolog i građanski aktivista
95. Nikoleta Đukanović, građanska aktivistkinja
96. Veselin Radulović, advokat
97. Anđela Milović, novinarka
98. Bojan Zvicer, građanski aktivista
99. Miloš Vukanović, istoričar
100. Olivera Komar, politikološkinja
101. Marija Perović, rediteljka
102. Violeta Senić, građanska aktivistikinja
103. Žarko Begović, građanski aktivista
104. Jasna Tatar Anđelić, profesorica UCG
105. Žarko Božović, grđanski aktivista
Preporučeno
106. Mila Lekić Pejović, građanska aktivistinja














