Ona je jedna od klijentkinja koje su, od 2015. godine kada je ova ustanova dobila ženski paviljon, završile prvi dio liječenja.
U početku sve djeluje bezazleno
U pakao droge dospjela je već sa 15 godina kada je, kao i većina osoba iz njenog društva, prvi put probala alkohol i marihuanu. U početku je sve izgledalo bezazleno i zabavno, mislila je da marihuana i alkohol nijesu “teške droge” i da od njih ne može da se desi ništa loše, ali ubrzo je izgubila sve granice.
“Nijesam bila sposobna da napravim razliku između dobrog i lošeg, niti da uspostavim normalan kontakt sa ljudima, a nikad nijesam štitila sebe. Sa 16 sam počela da koristim marihuanu misleći da je to normalno za moje godine, da to neće prouzrokovati probleme, jer je to nešto što rade svi moji vršnjaci. Željela sam da budem posebna, ne vidjevši da već jesam. Tražila sam ljepotu života u spoljašnjim stvarima, a u stvari sve što mi je bilo potrebno imala sam u sebi“, kazala je naša sagovornica prisjećajući se traumatičnih momenata iz svojih tinejdžerskih dana.
Iako je, kako govori, u početku sve bilo bezazleno, stvari su se brzo otrgle kontroli.
„Drogirala sam se i pila, nijesam imala granice, nijesam shvatila u kakvoj se opasnosti nalazim. Svakodnevna opijanja, život koji se živi maltene nesvjesno. Jednog dana se sve skupilo i završila sam u psihijatrijskoj ustanovi zbog konstantne zloupotrebe marihuane i alkohola koju organizam nije mogao da podnese. Imala sam jako traumatično iskustvo. Nijesam više znala ni ko sam, odlučila sam da moram da prestanem“, govori naša sagovornica.
Liječenje doživljavala kao zatvor
Nakon što je završila u psihijatrijskoj ustanovi, shvatila je da zapravo ima problem. Tada je odlučila da dođe na liječenje na Kakaricku goru.
„Bilo mi je teško da se izolujem i izgubim na neko vrijeme kontakt sa porodicom. Došla sam ovdje sa 19 godina i u početku sam ustanovu doživljavala kao zatvor. Međutim, ubrzo sam shvatila u kakvom sam zapravo stanju, da imam veliki problem i da želim da budem nova osoba, kojoj neće biti potreban bilo kakav stimulans da bi bila srećna“ priča ona.
Sada ima 21 godinu i prije dva mjeseca završila je prvi, rezidencijalni dio tretmana, odnosno godinu liječenja u ustanovi. Slijedi još deset mjeseci liječenja, kada će povremeno dolaziti na testiranja, grupne terapije i provjere.
Kako kaže, već se osjeća i razmišlja kao potpuno drugačija osoba.
„Ovo je najveća životna škola za mene“, rekla je i dodala kako je za ovih godinu upoznala i zavoljela sebe, pronašla pravi smisao života i promijenila pogled na svijet.
Volja i iskrenost ključ za izlječenje
Ispričala nam je da sada uživa u malim stvarima, cijeni sebe i svoje pozitivne osobine.
“Zahvalna sam na svemu što imam i što me okružuje, ne bih imala ništa da nijesam došla u ovu ustanovu na liječenje. Volja i iskrenost bili su ključni za izlječenje, ali u svemu tome veliki uticaj imali su psiholog, socijalni radnik i svi prijatelji koje sam stekla u ustanovi. Njih doživljavam kao drugu porodicu”, ispričala je S.M.
Ona želi da radi na sebi i dalje i da se nadograđuje. Uskoro upisuje fakultet, a odlučila se za psihologiju iz želje da sjutra bude u mogućnosti da pomogne osobama koje imaju problem kakav je ona imala.
„Poručila bih svima, a posebno mladima da ne upadaju u zabludu da marihuana nije droga i da alkohol nije problem. Nemojte misliti da je zabavno svaku noć provoditi se u klubovima i opijati se. Ja vam mogu reći da niste kul ako osjećate pripadnost u društvu u kome ima droge. Droga daje lažne osjećaje bliskosti i povezanosti, droga vam poklanja zablude“ , rekla je ona.
Preporučeno
Svi koji imaju probleme ove vrste mogu da potraže pomoć u ovoj ustanovi, jer je ova klijentkinja dokaz da uporni i istrajni dobijaju bitke i protiv najvećeg zla. Da je moguće riješiti se bolesti zavisnosti i da je život bez psihoaktivnih supstanci, alkohola i kocke ljepši i srećniji. Takođe, onima koji dolaze u iskušenje ona je primjer da je porazno odati se porocima i zbog lažnog osjećaja uživanja razum, zdravlje i život baciti niz vodu.
Autorka: Amra Tahirović
Video