Pacijenti navode da su posljednja dva dana počeli problemi sa dostupnošću većeg broja terapija, te da su satima čekali na pregled u prepunim hodnicima, da bi im na kraju bilo saopšteno da terapije nema. Juče je, prema istim navodima, jedna od terapija koja je nedostajala stigla, ali u maloj količini – pa su pacijenti, posebno oni koji putuju iz drugih gradova, u strahu da će zakasniti i ostati bez doze.
Prema informacijama koje pacijenti dostavljaju redakciji, u jednom momentu nijesu bili dostupni biološki ljekovi Kadcyla i Enhertu, dok je Enhertu juče ujutro stigao u ograničenoj količini. Navode i da nedostaje imunoterapija (ne preciziraju uvijek koji preparat, jer dio pacijenata terapiju prepoznaje po “nazivu u kartonu”), kao i citostatik Gemzar. Redakcija u ovom trenutku ne može nezavisno potvrditi stanje zaliha u bolničkoj apoteci, ali višestruka svjedočenja pacijenata ukazuju na isti obrazac – dolazak po terapiju bez garancije da će je tog dana zaista i dobiti.Kontradikcija sa nedavnim porukama KCCG
Posebnu zabrinutost pacijenata pojačava činjenica da je Klinički centar prije nekoliko dana, odgovarajući na navode o odlaganju terapija, saopštio da “u skorije vrijeme nije bilo prekida niti odlaganja planirane sistemske onkološke terapije” i da “trenutno nema nedostupnih terapija”, navodeći kao jedini konkretniji problem kašnjenje u snabdijevanju kapsulama J131 za dijagnostičku scintigrafiju.
Upravo zato pacijenti sada traže objašnjenje – kako je moguće da se javno komunicira da terapija ima, dok se dio ljudi, prema njihovim tvrdnjama, vraća kući jer ljekova nema ili stižu “na kašičicu”.
“Kvote”, mjesečni limiti i budžetska matematika
Ovo nije prvi put da se u javnosti otvara pitanje da li su nestašice rezultat globalnih problema u proizvodnji/uvozu ili domaće finansijsko-organizacione blokade.
Standard je više puta pisao, a i drugi mediji su objavljivali, da su pacijenti vraćani jer “terapije nema”, a da su iz KCCG tada naveli da je došlo do nestašice više ljekova (pominjana je i Keytruda), te potvrdili da je Fond za zdravstveno osiguranje (FZO), u saradnji sa Ministarstvom finansija, uveo mjere racionalizacije kroz mjesečnu distribuciju godišnjeg budžeta – praktično limitiranje potrošnje po principu 1/12 plana.
Sličan okvir pominjao je Standard u oktobru. FZO je naveo da su mjesečni limiti 1/12 godišnjeg iznosa po ustanovi, uz stav da je “dinamika povlačenja zaliha” odgovornost ustanova, dok je istovremeno konstatovano da bez dodatnog novca raste rizik od prekida terapija.
U istom periodu u javnost su izašli i podaci o budžetskom jazu. FZO je za 2025. predlagao 535,4 miliona eura, dok je Ministarstvo finansija opredijelilo oko 452,6 miliona, a direktor FZO dr Vuk Kadić je upozoravao da je potreban rebalans i da bi potrošnja mogla biti 490–500 miliona eura.
Vlada odobrila dodatnih 30,6 miliona – a sad opet prijave o nestašici
Nakon upozorenja o nedostajućim sredstvima, Vlada je u oktobru dala saglasnost za dodatnu nabavku ljekova i medicinskog materijala u ukupnom iznosu od 30.666.850,31 eura, uz obrazloženje da Ministarstvo finansija prethodno nije dalo saglasnost za nove nabavke, a da Fond tvrdi da nema raspoloživih sredstava u budžetu.
Upravo zato nove tvrdnje pacijenata otvaraju ključno pitanje – ako je dodatna nabavka bila najavljena kao mehanizam za “stabilno snabdijevanje do kraja godine”, zašto se krajem mjeseca i dalje pojavljuju situacije u kojima pacijenti, kako kažu, ostaju bez zakazane terapije?
“Prepun hodnik” i višesatno čekanje
Pacijenti se, osim na ljekove, žale i na organizaciju rada u Institutu za onkologiju, višesatno čekanje, gužve u hodnicima, te da su i nakon 15 časova ostajali “nezavršeni” pacijenti koji čekaju ko će ih pregledati.
KCCG je ranije saopštavao da se u Centru za medikalnu onkologiju pacijenti često pregledaju i prije zakazanih termina, te da se dešava da u jednoj ambulanti bude pregledano 10 do 15 pacijenata preko “mogućeg maksimuma”, a da na Institutu radi 27 ljekara i 67 medicinskih sestara/tehničara.
Opterećenje je potvrđivano i kroz procjene rukovodstva Instituta. U jednom ranijem odgovoru Standardu, VD direktorica dr Gordana Ristić-Bašović navela je da se mjesečno javi 150 do 200 novih pacijenata i da raste opterećenost onkologa, uz napomenu da “pikovi” potrošnje mogu dovesti do prekoračenja odobrenih sredstava.
Deficit kadra i specijalizacije – “svake godine manje nego što se traži”
Izvori iz sistema i pacijenti ukazuju da problem nije samo u snabdijevanju terapijama, već i u kadrovskom deficitu, posebno u medikalnoj onkologiji, što se direktno preliva na višesatna čekanja i gužve. Sagovornici tvrde da je opterećenje takvo da pacijenti sate provode u hodnicima, a istovremeno i ljekari rade pod pritiskom velikog broja pregleda i administrativnih obaveza.
Prema navodima sagovornika, raniji rukovodeći kadar je, predviđajući pogoršanje situacije, tražio veći broj specijalizacija i proširenje kadra, kao i da se dio internista iz manjih centara, zbog opterećenja i manjka kadra, rasporedi na onkologiju kako bi se rasteretio postojeći tim.
Međutim, sagovornici tvrde da Ministarstvo zdravlja iz godine u godinu odobrava manje specijalizacija nego što se traži, i to u jednoj od najdeficitarnijih grana. Posebno problematičnim ocjenjuju to što se, kako navode, svake godine ponavlja isti obrazac – ustanove šalju nove dopise i zahtjeve za proširenje broja specijalizacija, umjesto da resor, na osnovu sopstvenih analiza stanja, unaprijed identifikuje kritične tačke i prioritizuje grane poput onkologije.
Sagovornici upozoravaju da ovakav odnos prema planiranju kadra ima direktne posljedice: duža čekanja, veće opterećenje ljekara, potencijalno veći rizik od greške i pad kvaliteta usluge. Pitanje koje se nameće je da li je višesatno čekanje humano za pacijente, ali i da li je održivo za ljekare koji rade u uslovima konstantnog pritiska.
I ranije je falilo – ali ne ovako
Dio pacijenata podsjeća da je ranije bilo nestašica zbog globalnih problema ili uvoza, ali tvrde da je novina to što se, po njihovom osjećaju, “zna da lijeka ima u sistemu”, dok do njih ne stiže na vrijeme ili stiže u količinama koje izazivaju nejednakost.
Preporučeno
Ovakav scenario je i ranije opisivan u medijima. Standard je 2022. prenio situacije gdje lijek “nestane tokom dana”, pa pacijent koji je putovao i čekao bude vraćen jer je mala količina potrošena prije nego što je došao na red.
Video