Istraživanje o zastupljenosti i pojavnim oblicima nasilja u školama u Crnoj Gori tokom 2022/23. školske godine uradio je samostalni savjetnik u ovoj ustanovi, mr Zoran Lalović.

Uzorak im je bio 12.021 učenik. Popunjavali su Olveusov upitnik koji se u brojnim zemljama koristi u okviru UNICEF-ovog programa „Škola bez nasilja“.

Od početka školske godine do trenutka ispitivanja 17 odsto učenika/ca doživjelo je makar jedan akt nasilja, bilo je žrtva nasilja u školi. Identifikovali su 464 učenika koji su bili i žrtve i nasilnici, 332 kojih je bilo samo nasilno, a 9.199 đaka nijesu bili ni žrtve ni nasilnici.

Preporučuju da se u ranom školskom uzrastu identifikuju pojedinci koji često manifestuju nasilno ponašanje, kao i učenici koji su često žrtve nasilja.

Istraživanje je pokazalo da je 65 odsto učenika/ca koji su bili žrtva nasilja u ovoj godini, bili su žrtva nasilja i u ranijim godinama. Došli su do nalaza da je 72 odsto učenika/ca koji su bili nasilni u ovoj godini, bili su nasilni i u ranijim godinama.

– Ovim učenicima/cama je prije svega potrebna individualna pomoć u smislu integracije u kolektiv. I nasilnici i žrtve su zbog određenih ličnih karakteristika socijalno izopšteni od ostalih učenika/ca – ukazao je Lalović.

U Zavodu za školstvo smatraju da je druga linija rješavanja problema nasilja u školi jačanje vaspitne uloge škole i izgrađivanje školske klime u kojoj se nasilje ne isplati i gdje su svi učenici/e uvjereni da će ih škola, ako bude potrebno, zaštititi od svih oblika nasilja.

Istraživanje je pokazalo da učenicima/ama nije dovoljno samo reći da su u školi zaštićeni, potrebno je da im njihovo iskustvo to potvrdi.

Anketa je pokazala da osam odsto đaka trpi neki oblik psihološke štete zbog nasilja u školi. Neprijatno u školi se osjeća 6,3 odsto učenika/ca, a 1,9 odsto učenika/ca ima strah od škole – dodatne analize ukazuju da strah od škole nije samo posljedica objektivne prijetnje od mogućeg nasilja u školi.

Od početka školske godine do trenutka ispitivanja 43 odsto učenika/ca je u svojim školama svjedočilo nasilju pojedinih učenika/ca prema drugom/ drugoj učeniku/ci.

Procenat učenika koji svjedoče nasilju u svojim školama u svijetu kreće se od od 56 do 70 odsto. U nalazu je istaknuto da je činjenica da je nasilje manje rasprostranjeno u ruralnim sredinama, u manjim gradovima, manjim školama…

– Ono čime mi možemo biti zadovoljni jeste povoljna okolnost da nemamo toliko velikih gradova (kao npr. u Srbiji ili Hrvatskoj); da nemamo otuđena prigradska naselja koja generiraju nasilje… Drugo, nasilje je u osnovi individualni fenomen i svaki akt nasilja na žrtvi ostavlja posljedice i zaslužuje individualan pristup – istaknuto je u nalazu istraživanja.

– I na kraju, nerealno je očekivati da škola bude uspješna u rješavanju problema nasilja ako se učenicima/ama van škole, neprestano, putem medija, filmova, televizije nude modeli nepristojnog i agresivnog ponašanja. Širi društveni kontekst nije bio predmet ovog istraživanja, ali se on preliva u školu i, po mišljenju većine autora, predstavlja i najvažniji faktor u rješavanju problema nasilnog ponašanja mladih uopšte – smatra autor istraživanja.

Sistem evidentirao manje slučajeva

Prema posljednjim podacima koje je Ministarstvo prosvjete proslijedilo Pobjedi, od početka godine do 7. marta bilo je 79 slučajeva vršnjačkog nasilja.

Broj učenika koji trpe nasilje bio je 60, a broj učenika koji vrše nasilje 119. U pitanju nije samo fizičko nasilje, već psihičko, verbalno, sajber…

Ove brojke su znatno manje od onih koje je juče prikazalo istraživanje Zavoda za školstvo. U MEIS sistem je za 2019/2020. godinu unijet 191 slučaj nasilja u osnovnim školama i 97 u srednjim.

U školskoj 2020/2021. godini evidentirano je 47 slučajeva nasilja u osnovnim školama i 21 slučaj u srednjim – navedeno je u završnom izvještaju o sprovođenju Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma sa kojeg je nedavno skinuta oznaka tajnosti.