NASILJE NAD ŽENAMA JE PRAVNI I DRUŠTVENI PROBLEM; TURKOVIĆ ZA STANDARD: Hitne mjere udaljenja i zabrane približavanja jedina prava zaštita žrtava

NASILJE NAD ŽENAMA JE PRAVNI I DRUŠTVENI PROBLEM; TURKOVIĆ ZA STANDARD: Hitne mjere udaljenja i zabrane približavanja jedina prava zaštita žrtava

A. Omeragić

25/08/2025

16:15

Nasilje u porodici i dalje je jedan od najozbiljnijih društvenih problema u Crnoj Gori. Samo u prvih šest mjeseci ove godine tri žene su izgubile život od ruke svojih partnera. Tri femicida za koja su crnogorski sudovi izrekli maksimalne kazne od po 40 godina zatvora. Ovaj podatak svjedoči da je pravosuđe odlučnije nego ranije u borbi protiv nasilja nad ženama, ali i otvara pitanje: koliko stroge presude mogu značiti kada veliki broj žena i dalje ćuti, trpi nasilje i ne prijavljuje ga? Iza statistike i sudskih presuda stoje lica onih koje nisu dočekale pravdu – ali i hiljade drugih koje, u strahu od nasilnika, stigme i nepovjerenja u sistem, biraju tišinu umjesto borbe.

Advokatica Maja Turković u razgovoru za Standard naglašava da je u posljednje vrijeme kaznena politika sudova stroža i da se nasilje nad ženama prepoznaje i sankcioniše.

„U poslednje vrijeme primjećujem da sudovi i te kako prepoznaju nasilje nad ženama i isto sankcionišu kroz znatno strožiju kaznenu politiku u odnosu na raniju praksu. Da je tako svjedoci i činjenica da su crnogorski sudovi samo u prvoj polovini 2025. godine izrekli maksimalne kazne od 40 godina zatvora za tri slučaja femicida. Evidentno je da raste broj slučajeva u kojima nasilnici završavaju u pritvoru i dobijaju zatvorske kazne“, ističe Turković.

STROŽA KAZNENA POLITIKA I REAKCIJA SUDOVA

Ipak, mnoge žene i dalje ne prijavljuju nasilje.

„Razlozi su raznovrsni, od nepovjerenja u policiju, tužilaštvo i sud do nedostatka podrške od strane porodice, straha od društvene stigme, osude okoline, straha od odmazde nasilnika i td, što kod žrtava stvara osjećaj nesigurnosti zbog čega se i odlučuju da ćute i trpe. Kroz bolju pravnu zaštitu koja se ogleda u brzim sudskim sporovima, strožijoj kaznenoj politici, preko moralne i finansijske podrške od strane porodice i društvene zajednice, to izgubljeno povjerenje se može značajno povratiti i ohrabriti žrtvu da prijavi nasilje“, objašnjava ona.

Prema njenim riječima, reakcija pravosudnog sistema u posljednje vrijeme je efikasnija, ali postoje i izuzeci.

„Raste broj slučajeva gdje nasilnici završavaju u pritvor i dobijaju zatvorske kazne, pa bih reagovanje pravosudnih organa u tom dijelu ocijenila kao adekvatno i efikasno. Međutim, moramo imati u vidu da u praksi nerijetko imamo i primjere gdje žene zloupotrebljavaju situaciju i iz različitih motiva i radi postizanja drugih ciljeva prijavljuju svog partnera, pa je na nadležnim organima odgovornost da prepoznaju pravu žrtvu od one koja to nije“, naglašava Turković.

NEDOVOLJNA ZAŠTITA I POTREBA ZA HITNIM MJERAMA

Turković upozorava da postojeće mjere zaštite nijesu dovoljne da žrtvama garantuju sigurnost.

„Zabrana prilaska jedna je od zaštitnih mjera koju propisuje Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, izriče je prekršajni organ, a izvršava policija. Ona se može izreći i tokom prekršajnog postupka, što je dobro, međutim žrtva opet nije adekvatno zaštićena obzirom da se ova mjera neizvršava uz elektronski nadzor, što onemogućuje nadležne organe da reaguju pravovremeno onda kada nasilnik prekrši istu”, naglašava Turković.

Sa druge strane, kako ističe ona, naše krivično zakonodavstvo bi trebalo uvesti hitne zaštitne mjere.

“Naše zakonodavsto trebalo bi uvesti hitne žaštitne mjere, odnosno mjeru nadzora udaljenja iz stana ili drugog prostora za stanovanje i mjeru zabrane približavanja uz elektronski nadzor a koje bi se mogle izreći od strane suda u toku trajanja krivičnog postupka, na predlog državnog tužioca, kao mjere kojima bi se osigurala zaštita i sigurnost žrtvama nasilja u porodici tokom postupka. Trenutno ove dvije mjere su u Krivičnom zakoniku predviđene kao mjere bezbjednosti, koje se izriču u presudi i primjenjuju se tek po pravosnažnosti presude, i obično tada nemaju nikakvog smisla i efekta, u čemu se i ogleda njihov nedostatak jer je žrtva tokom trajanja krivičnog postupka potpuno nezaštićena“, kazala je ona.

NASILJE KAO DRUŠTVENI I KULTUROLOŠKI PROBLEM

Advokatica ističe da nasilje nad ženama nije samo pitanje zakona, već i kulture i društva.

„Generalno nasilje nije samo pravni, već i društveni i kulturološki problem. Ako društvo normalizuje nasilje ili ga posmatra kao ‘privatnu stvar’, onda kazne neće imati potpuno efekat. Zato je važno da svi sektori – obrazovanje, mediji i zajednica – stvaraju kulturu nulte tolerancije na nasilje. Obavezno uvesti recimo program prevencije nasilja u školama – učenje mladih o zdravim odnosima, ravnopravnosti i nenasilnoj komunikaciji“, pojašnjava naša sagovornica.

Kao ključni mehanizam zaštite žena ona navodi hitne mjere udaljenja nasilnika i zabrane približavanja.

„Najjači mehanizam bio bi kombinacija svega navedenog, ali prvo od čega se mora poći su hitne i automatske zaštitne mjere udaljenje nasilnika i zabrana približavanja odmah po prijavi, jer je to najbolja zaštita žrtve dok se krivični postupak vodi, a sve ovo ostalo što ste naveli samo dopunjuje ovu prvu i najvažniju zaštitu“, zaključila je Turković.

*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.

*Projekat ”Nasilje u porodici – fokus na nasilju nad ženama” podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.

Izvor (naslovna fotografija): Pixabay

Ostavite komentar

Komentari (0)

X