MOBILNI TELEFONI – SAVEZNIK ILI PRIJETNJA RAZVOJU?

„Škola je mjesto učenja, sazrijevanja i socijalnog razvoja. U tom prostoru, telefon može postati ozbiljna prepreka,“ ističe Popović u razgovoru za portal Standard.

Prema njenim riječima, mlađa djeca uopšte ne bi trebalo da koriste telefone jer to može dovesti do brojnih poremećaja – od slabljenja pažnje i koncentracije, preko gubitka interesovanja za igru i prirodnu interakciju, do poremećaja sna i razvoja zavisnosti.

„Tehnologija može imati svoju vrijednost – ako se koristi promišljeno i umjereno. Međutim, ona nikako ne smije zamijeniti stvarne odnose, igru, pokret i iskustva koja su djeci u razvoju neophodna“, rekla je ona.

PROMJENE KOJE NE SMIJEMO IGNORISATI

U praksi, posljedice digitalnog pretjerivanja postaju sve vidljivije.

Djeca su, kaže Popović, sve češće bezvoljna, razdražljiva i bez sposobnosti da se fokusiraju na zadatak.

„Gubi se interesovanje za stvarni svijet, dok ekran postaje izvor brze i stalne stimulacije kojoj stvarni život jednostavno ne može parirati“, kaže ona.

Jedan od najopasnijih oblika uticaja društvenih mreža jeste slabljenje slike o sebi.

“Djeca sve više sebe upoređuju s nerealnim prikazima ljepote, bogatstva i uspjeha koje svakodnevno gledaju online.

To stvara osjećaj manje vrijednosti, nesigurnost i povlačenje u sebe“ upozorava Popović.

ZAVISNOST KOJA RUŠI SVAKODNEVNICU

Simptomi digitalne zavisnosti sve češće ulaze u školske klupe. Djeca provode sate na telefonu, reaguju burno na zabrane, povlače se iz društvenih aktivnosti i zapostavljaju obaveze. 

„Kada svakodnevne igre i boravak u prirodi postanu ‘dosadni’, to je znak da dijete postaje zavisno od digitalne stimulacije “, rekla je ona.

NAJČEŠĆI PROBLEMI – OD SAMOPOUZDANJA DO NASILJA

Psihološkinja posebno izdvaja niz problema s kojima joj se učenici javljaju: nisko samopoštovanje, pritisak da izgledaju i ponašaju se „kao influenseri“, narušeni odnosi s vršnjacima i pojava vršnjačkog nasilja putem mreža.

„Cyberbullying je u porastu. Djeca često koriste društvene mreže kao izlaz za frustraciju, vrijeđajući druge, misleći da su skriveni iza ekrana i zaštićeni“, kaže Popović.

PAD KONCENTRACIJE I LOŠIJI USPJEH U ŠKOLI

Mozak djeteta koje provodi sate na TikToku ili YouTubeu navikava se na brze promjene i površnu pažnju.

„Takva djeca sve teže prate nastavu, teško se fokusiraju na dublje zadatke i često ne ispunjavaju školske obaveze. Rezultat su slabiji uspjeh i frustracije koje dodatno pojačavaju problem“, rekla je u razgovoru za portal Standard.

RODITELJI NIJESU POSMATRAČI – ONI SU KLJUČNI

„Roditelji moraju biti jasni i dosljedni – postaviti granice, pratiti sadržaje i razgovarati s djecom. Nije dovoljno zabraniti – treba objasniti zašto i ponuditi alternativu. Uključite ih u sport, kreativne aktivnosti, boravak u prirodi. Djeca trebaju stvarne podsticaje, ne samo digitalne “, objašnjava psihološkinja.

ŠKOLA I RODITELJ – ZAJEDNO ZA ZDRAVLJE DJECE

Uloga škole je edukativna i preventivna – kroz radionice, predavanja i savjetovanja. No, najveća odgovornost je na porodici.

„Bez saradnje škole i roditelja nema uspjeha. Djeca uče iz primjera – a ako vide da odrasli ne ispuštaju telefone iz ruke, teško da će razumjeti zašto bi oni trebali“, zaključila je školska psihološkinja.