Sara Vidak je ime koje se po medijima (najviše srpskim tabloidima) provlači već danima, a po zastupljenosti na naslovnim stranama uspjela je da zasijeni i estradne zvijezde kao što su Ceca i Jelena Karleuša. O njoj pričaju političari, a njen slučaj već odavno je poprimio razmjere međunarodnog incidenta. Međutim, u čitavoj toj pometnji ovaj slučaj je „izgubio fokus“ – sudbina jedne mlade djevojke, koju čeka sudski proces, stavljena je u drugi plan, a Sara je, silom prilika, postala zvijezda novog rijalitija „Ugroženi Srbi“ koji je srpska javnost, čini se, željno iščekivala.

Slučaj Sare Vidak ne izlazi iz žiže još od kako je mlada Beograđanka 14. avgusta napala sudiju Suda za prekršaje u Kotoru Jelenu Stanišić. Kao što je Standard pisao, u ovom slučaju obična prekršajna kazna pretvorena je u međunarodni incident, a to se sigurno ne bi desilo da nije bilo medija i političara koji su njen slučaj digli na nivo kakav niko nije mogao da sanja. Vidak je sad, htjela to ili ne htjela, rijaliti zvijezda u šou program koji bi mogao da se nazove “tiranija zle Crne Gore nad nevinim Srbima”.

Da ovo nije pretjerivanje dokazuju mediji u Srbiji koji danima ne prestaju da mladu Beograđanku provlače kroz naslovne strane i predstavljaju je kao “žrtvu etničke mržnje” nad kojom se “crnogorske vlasti iživljavaju”.

“Hrabra i u zatvorskoj ćeliji Sara Vidak na papiriću poslala poruku roditeljima i time rasplakala i oduševila sve”, “U petak počinje suđenje Sara spremna da se izbori za sebe, evo šta će reći pred sudijom”,- ovo su samo neki od naslova u srpskim medijima koji Vidak predstavljaju kao “Jovanku Orleanku” u borbi protiv “crnogorske etničke mržnje prema Srbima” u željnom iščekivanju sudskog procesa.

Standard je ranije objavio tekst u kojem se, zamislite, iznose i činjenice koje okružuju ovaj slučaj. A ako pogledamo činjenice stvari stoje ovako – Vidak je prema optužnici napala sudiju, unosila joj se u lice i zavrtala ruku. Sve se to desilo uprkos tome što je ovaj prekršajni postupak trebalo da bude završen plaćanjem manje novčane kazne. Međutim, to je previse dosadno.

Od starta je bilo jasno da ni političarima ni medijima u Srbiji nije stalo da se raspitaju za okolnosti ovog incideta – oni su “a priori” slučaj Sare Vidak pretvorili u primjer “iživljavanja pravosuđa jedne korumpirane države” nad “nedužnom i sirotom” državljankom “omražene Srbije”.

Jasno je da je incident oko Vidak poslužio pojedinim krugovima u Srbiji kao “dokaz torture” koju srpski narod proživljava u Crnoj Gori. Niko se, međutim nije zapitao kako hiljade ljudi iz Srbije dolazi na naše primorje i nikad ne dožive nijednu neprijatnost? Možda zato što jednostavno, kao i mi koji živimo ovjde, ako dobiju kaznu, plate je, uzmu priznanicu i izađu iz suda, umjesto da se unose sudiji u lice i zavrću mu ruke.

Ali u svijetlu sve gorih odnosa na relaciji Beograd – Podgorica nekome očigledno odgovara da se priča oko “mlade srpske mučenice” provlači po medijima još dosta vremena, i možda da se nakon što izađe iz zatvora njoj posveti čitava rijaliti emisija. Sve u svemu čini se da je ljudska i moralna dimenzija slučaj Sare Vidak izgubila smisao i da je sad u interesu političkog i medijskog vrha Srbije da ona bude diplomatski adut koji će zvanični Beograd “nabijati na nos” vlastima u Crnoj Gori kao primjer “lošeg položaja Srba u Crnoj Gori”.

B. Knežević