Tvrdi da od 1999. godine kada su se Pošta i Telekom razdvojili nije bilo situacije da se radnici iz Upravne zgrade šalju na druga mjesta, jer prosto nema toliko prostora da se svi smjeste. Doduše, dešavalo se da Služba za unutrašnju kontrolu, kaže on, ima kancelarije u Pošti 2, na Željezničkoj stanici, ali ne i ovaj slučaj da se nova zgrada mora otvoriti za nove smijenjne i novoprimljene radnike koji nemaju svoje radne prostore.
“Zbog enormnog povećanja broja zapošljenih 80 ljudi je prebačeno u novu zgradu Poštanskog logističkog centra na Tuškom putu. Nijesmo imali gdje da stanemo svi, pa su nas tako raspoređivali. To nije radila nijedna partija, pa ni DPS”, priča naš sagovornik.
Dodaje da u nekim kancelarijama ima i po 12 osoba, te da je ta nova zgrada i dalje pod sudskim sporom i da nema upotrebnu dozvolu.
“To što su vam rekli da nijesu dirali ni partijski kadar DPS-a na viskim pozicijama, jeste tačno, ali nijesu ih dirali jer su ti ljudi prosto promijenili partiju, mada su im poslužili i kao svojevrsni informatori. Nema njih mnogo, a bilo je i onih iz njihovih partija koje su ostavili. To što je bilo ljudi koji su došli preko konkursa i bez partijske knjižice su degradirali”, priča sagovornik Standarda.
Ne može se oteti utisku da je napravio grešku jer, kako kaže, da se dvaput slikao ispred hrama u litijaškoj kolini i to obajvio na FB, sad ne bi bio tu gdje je.
“Pazite ovo, prema staroj sistematizaciji bilo je predviđeno da u Pošti CG radi 991 radnik, a po novoj, njihovoj, 1293, plus još dva od prošle nedjelje. To su uradili iz dva razloga. Jedan – da imaju gdje da zapošljavaju partijske aktiviste, rodbinu i kumove i dva – da imaju neka izmišljena radna mjesta gdje će smještati nas koje su smijenili. U saznanju sam da još nijesu popunjna sva ova, izmišljena, radna mjesta i pozicije. Proces još traje”, kaže dugogodišnji radnik Pošte CG.
Osim toga, sve smijenjene, razriješene pa upošljene po izmišljenim radnim pozicijama još nijesu uposlili, jer prosto, smislili su radna mjesta, ali ne i poslove kojima bi se bavili.
“Ne radim već par mjeseci, ama baš ništa. Sjednim i gluvarim, iako sam više puta tražio od nadređenog da mi da neki posao. Rekli su mi – čitaj, zanimaj se dok vam ne damo neki zadatak. Kao što rekoh, par mjeseci i ništa”, ilustruje sagovornik sadašnje stanje u Pošti CG.
O partijskom zapošljavanju kaže da je to toliko očigledno da se ne mora posebno dokazivati. Pobrojao je samo nekoliko takvih slučajeva, jer bi, kako kaže, za sve trebalo puno vremena.
Evo nekoliko slučajeva ilustracije radi:
Katarina Vujačić, direktorica za opšte, pravne i zajedničke poslove vodi pet službi: za javne nabavke, za upravljanje investicijama i korporativnu bezbjednost, za opšte poslove, za pravne poslove, za ljudske resurse. Njen brat je Milutin Kusovac, član Demokrata koji je iz Ministarstva zdravlja pešao u CEDIS na mjesto komercijalnog direktora. Katarinin muž je Vlado Vujačić koji je trenutno u kućnom pritvoru sa nanogicom, a osuđen u Italiji za pljačku i čovjek koji je u Španiji odležao devet godina robije zbog sličnih djela. Vođen je kao dio poznate bande Pink Panter koja je o jadu zabavila cijelu Evropu.
Anđa Krunić, PR pošte, je član OO Demokrata Podgorice i ne bavi se samo odnosima sa javnošću. Sa te pozicije je smijenja radnica sa 15 godina radnog iskustva.
Marija Đurić, rukovodilac Regionalnog centra Pošte CG Budva je bila kandidatkinja za odbornicu Demokrata u lokalnom parlamentu i uvaženi član porodice Demokrata iz Budve
Tanja Šošić, je balgajnik i rođena je sestra Igora Bulatovića, predsjednika Odbora direktora Pošta CG. Bulatović je spojio lijepo i korisno i namjestio sestru na poziciju odakle se se mogu kontrolisati tokovi novca za službena putovanja, telefone, materijalne troškove i ostala mala, ali fina mjesečna primanja.
Ivan Radunović, vozač predsjednika Odbora direktora Igora Bulatovića i njegov bliski rođak, ali i čovjek od povjerenja, pa je logično da predsjedniku “čuva glavu” u saobraćaju.
Milica Radenović je na novom radnom mjestu po najnovijoj sistematizaciji referent za pravne poslove i član je OO SNP-a Podgorica.
Dejan Mešter je avanzovao sa mjesta šalterskog radnika, preskočio više stepenica i sjeo u fotelju rukovodioca Regionalnog cetntra Pošta CG Podgorica, kojem pripadaju pošte u Podgorici, Cetinju i Danilovgradu.
Andreja Vujačić je direktorica IT sektora, unaprijeđena po volji njenog brata koji je važni aktivista SNP-a u Podgorici.
Hajdana Bulatović, rukovodilac Službe za planiranje i analizu će analizirati i planirati zahvaljujući i suprugu Stefanu Grujičiću aktivnom i agilnom članu Demokrata.
Ljiljana Raković, sestra od tetke lidera Demokrata Alekse Bečića je direktorica sektora za marketing, platni promet i poštansku analitiku. Čelnici Pošte CG su Standardu “oštro” odgovorili čuvajući poslovni dignitet i profesionalnost gospođe Raković i navodeći da je ima iskustva na poslovima iz marketinga koja je sticala u kompaniji donesi.me. Međutim, kao što se vidi, Bečićeva sestra od tetke, ne rukovodi samo marketingom veći i službom za novčano poslovanje – platni promet i važnom službom za poštansku analitiku, za šta nema ama baš nikakvog iskustva niti bilo kakve reference. Ali, vjerujemo da čeliniici Pošte a posebno Demokrate vjeruju u njen brzi napredak.
Ovakvih primjera, kaže sagovornik Standarda ima mnogo, ali je suštinsko pitanje zašto su se morali mijenjati dugogodišnji radnici bez mrlje u karijerama i bez ijedne disciplinske opomene, a dovoditi nestručni i nelicencirani kadrovi za veliki broj vrlo važnih pozicija u sistemu Pošta CG. Zašto su se mijenjali kuriri, higijeničarke, vozači, sekretarice i dovoditi ljudi kojima je, u više primjera, bilo prvo radno mjesto.
Preporučeno
Video